7/24/2019 02_Pozaic

1/10

2

Pojava i zna~enje bioetike

Valentin Pozai}

Sa`etak

Zahvaljuju}i postignu}imaznanosti, kao i tehnolo{kimmogu}nostima njihoveprimjene, mogu}ejeu}i gotovo u sve tajne `ivota. Genetsko in`enjerstvo otvara velike mogu}nosti i ujedno predstavljavelike izazove i rizike ~ovjekovih zahvata u podru~je `ivota na svim razinama. Posebno je osjetljivopitanje ljudskog `ivota: kada uistinu po~inje ljudski individualni `ivot i kada prestaje, koje je njegovodostojanstvo i koja su njegova prava glede prokreacije, lije~enja, kvalitete `ivota i ~ovjeka dostojnogumiranja.

Od razli~itih kriterijakoje nudi bioetika,~ini se da su najprikladniji oni holisti~kog personalisti~kogpristupa.

POVIJESNEBILJE[KE

Devetnaesto je stolje}e bilo pro`eto vje-rom u znanost. Vjerovalo se da }e znanostna}i odgovore na sva ~ovjekova pitanja. Do-sljedno, nije bila potrebna ni vjera, ni hu-manisti~ke znanosti. Dvadeseto stolje}e po-novno otkriva da je za ~ovjeka presudnazna~ajka da je bi}e eti~ko-moralne naravi.Uvi|a se da je presudno razlu~iti ciljeve odsredstava, kao i njihov me|usobni odnos.Samo znanje i mo} jo{ ne postavljajueti~ko-moralne dileme. Ali, ciljevi i na~inina koje se do znanja i mo}i dolazi, kao injihova primjena, izrazito su eti~ko-moral-ne naravi. U drugoj polovici dvadesetog sto-lje}a kao dominantna tema pojavljuje se eti-ka, bioetika. Kada je Rensselaer Van Pot-ter, biolog i onkolog, godine 1970. upotri-jebio izraz bioetika, a zatim objavio knjiguBioethics: Bridge to the Future(1), nije slutio

da }e time obilje`iti jednu epohu. Bioetikanije nepoznata ni u hrvatskoj literaturi (2).

Pojam bioetika potje~e od dvije gr~kerije~i:bios, {to zna~i `ivot i ethos, {to zna~i}udore|e, etika, moral. Prema svojem do-slovnom zna~enju bioetika jednostavnozna~i:etika `ivota, }udoredno razmi{ljanje ivrednovanje `ivota i svega {to se ti~e `ivota,dakakoi uvjeta`ivota, tj.ekologije. Predmetsustavnog i kriti~nog istra`ivanja bioetikejest `ivot pod eti~ko-moralnim vidikom.Drugim rije~ima, bioetika je vrsta primije-njene etike, op}a etika, primijenjena na po-dru~je ivota. U danas ra{irenom i op}enitoprihva}enom smislu, bioetika je sustavnoprou~avanje ljudskog djelovanja na podru~-ju znanosti o `ivotu i brizi za zdravlje, ako jeto djelovanje ispitivano u svjetlu moralnihvrednota i na~ela (3). Ne{to kompliciranijudefiniciju daje isti autor u drugom, prera-|enom izdanju enciklopedije o bioetici, kad

7

7/24/2019 02_Pozaic

2/10

ka`e da se bioetika mo`e definirati kao su-stavno prou~avanje moralnih dimenzija -uklju~uju}i moralni pogled, odluke, pona-{anje i plan djelovanja - znanosti o `ivotu ibrige za zdravlje, primjenjuju}i raznolikosteti~kih metodologija u interdisciplinarnomokviru (4). Bioetika je {ira od pojma medi-cinske etike: osim kvalitete `ivota, ra|anja,zdravlja, bolesti, smrti i ljudskih odnosa natom podru~ju, obuhva}a biologijsko pod-ru~je istra`ivanja ivota, kao i njegovo prav-no i dru{tveno normiranje.

ODPREDVORJA @IVOTADOPRIRODNE SMRTI

Cijeli je ljudski `ivot jedno veliko po-dru~je primjene bioetike. Radi boljeg pre-gleda, prema svojim specifi~nostima, mo`ese podijeliti u tri razdoblja.

Prvo je razdoblje na po~etku `ivota. Tu suosjetljiva pitanja oplodnje, za~e}a i razvoja`ivota prije ro|enja, tj. u maj~inom krilu.Pojedini ljudski `ivot mo`e zapo~eti svojepostojanje naravnim ili umjetnim za~e}em,

u naravnoj okolini ili u staklu, in vitro, tj. uepruveti,u laboratoriju; od jaja{ca i sjemenabra~nog para ili nekog darovatelja, znanogili neznanog... Ne tako davno bra~ni par jedjecu o~ekivao, i primao, kao dar iz Bo`jeruke. Akodjeca ne bi dolazila, jedinapomo}kojojsu se mogli ute}i bila je molitva. Danasmolitva mo`e biti zamijenjena narud`bom.To je novost: novi ljudski `ivot, `eljeno di-jete mo`e do}i po narud`bi. Ako pak neka`ena ne bi mogla iznijeti dijete, ili to zbognekih razloga ne bi htjela, postoji mogu}-nost da unajmi drugu `enu za taj posao.

Takonastaju unajmljene, posudbenemajke,odnosno utrobe. Ako bra~ni par, ili paksamo jedno od njih, `eli dijete - mo`e do}ido njega na ovaj ili onaj na~in. U{lo se i upredvorje `ivota: mo`e se programirati ilizanijekati nastanak jednog ljudskog bi}a,mogu se odre|ivati - barem se tako nada - injegova svojstva:od spola pa nadalje. Ako jeprenatalna dijagnoza, po sebi po`eljna, upraksi zapravo samo lov na nepo`eljne em-brije,koja je razlika izme|unje i poba~aja?

Pred tim se datostima ra|aju brojna pi-tanja. Npr.: Postoji li neograni~enopravo napotomstvo? I bez obzira na budu}e mogu}e,nepoznate posljedice za tako ste~eno ~edo?Jesu li bra~ni par, ili pojedina osoba, sa svo-jim `eljama alfai omega, jedino mjerilo zaprimjenu tehni~kih mogu}nosti za nastanaknovog ljudskog bi}a? Umjetno oplo|eno ja-ja{ce, embrij, mo`e biti zale|eno, da bi se upo`eljno vrijeme odmrznulo, kako bi mu seomogu}io razvoj. Embrij mo`e biti unesen uutrobu majke, ali mo`e nastaviti razvoj i uepruveti, u vidu istra`iva~kih, pokusnih ili

pak proizvodno-kozmeti~kih ciljeva. Embri-ju se mo`e priznati od po~etka postojanjakvaliteta ljudskog osobnog bi}a, osobe, ilipak samo kvaliteta ljudskog bi}a, koje jo{nije ~ovjek, a {tobitno mijenja njegov status.Ve} prema tome u prvih ~etrnaet dana zvat}e ga embrij ili pre-embrij. Zvali ga mi ova-ko ili onako on ostaje ono {to jest. Nijeneva`no pragmati~no, ideolo{ko, nipo{toznanstveno porijeklo izraza pre-embrij. Kadse Velika Britanija na{la pred problemomtisu}a zamrznutih -prekobrojnih- embrija izin vitro oplodnje (redovito se ka`e da nema

manipuliranja s embrijima!), oformljen jeWarnock committee (1984.). Zaklju~ak jetog povjerenstva bio da se na embrijima mo-gu raditi eksperimenti do ~etrnaestog dana,a nakon toga ih valja uni{titi. Toj je prag-mati~noj odluci, dvije godine kasnije, biolo-ginja Anne McLaren poku{ala dati oprav-danje novim znanstvenim terminom:pre-embrij. Naime, nakon ~etrnaest danapojavljuje se primitivna pruga, koja ozna-~ava diferencijaciju stanica, tj. vi{e nisu toti-potentne, i nakon tog vremena vi{e ne mogunastati jednojajni blizanci. Drugim rije~ima,

tek tada nastupa vrijeme individualnosti.Me|utim, pojava primitivne pruge nije kva-litetno nova pojava i ne bi se pojavila da ve}nije bila zadana u zigoti: njezina je pojavasamo normalni tijek ostvarenja zapisa stvo-renog u za~e}u. Drugo, kloniranje ru{i argu-ment-hipotezu da embrij nije individuumzato {to su mu stanice totipotentne u tihprvih 14 dana, a kasnije vi{e ne bi bile. Na-ime, i stanice odraslog organizma ostaju nasvoj na~in totipotentne, ina~e ne bi bilo mo-

8 POKUSNI MODELI U BIOMEDICINI

7/24/2019 02_Pozaic

3/10

gu}e kloniranje. Ako se dakle od odraslogorganizma uzme stanica i proizvede njegovblizanac, nije~e li to odraslom organizmunjegovu individualnost, osobnost?! Ako ne,a {to je o~ito, za{to bi mogu}nost da embrijdobije blizanca, ili ga stvarno dobije, njemunijekala individualnost i osobnost?! Po sve-mu sude}i, embriju se mo`e nijekati indivi-dualnost i osobnost, dostojanstvo i prava iznekih drugih razloga, ali ne iz znanstvenih.

Tek zapo~eti `ivot danas je mogu}e vrlobrzo zapaziti, ustanoviti da postoji, proma-trati ga i slijediti njegov razvoj. Mo`e biti

presudno za njegovu budu}nost je li taj raz-voj cjelovit ili prikra}en, zdrav ili bolestan,`eljen ili ne`eljen. Mo`emo ga {tititi, potpo-magati mu razvoj, lije~iti ga ve} u maj~inojutrobi. Ali, mo`emo ga i zaustaviti, preki-nuti, ukloniti s pozornice `ivih. U tom raz-doblju bra~ni par vi{e ne mu~i pitanje: imatiili ne imati dijete? Pojavljuju se druga pita-nja: ho}e li se umije{ati u njegova budu}asvojstva izmjenom njegova genoma? Ho}e liprihvatiti njegov spol, mijenjati ga, ili }e gausmrtiti zbog nepo`eljnog spola? Ima li pra-vo jedan ~ovjek raspolagati s drugim ~ovje-

kom, kao s nekom stvari, neopozivo deter-minirati njegovu budu}ost? Govori se o me-|uosobnoj pravednosti, u odnosima osoba -osoba, ali i o intergeneracijskoj pravednosti,u odnosu sada{nje i budu}ih generacija.Smije li sada{nja generacija, u ime nekihsvojih nazora, potreba ili pohlepa, obijestideterminirati budu}e, i to nepovratno, da-kako, bez jasnih spoznaja {to }e to zapravobiti? Vrednota ivota i njegova dostojanstvanepovrediva je na svim razinama razvoja,kako isti~ecrkveni nauk: Trebaponovno sasvom odlu~no{}u izjaviti da nitko i ni{ta ne

mo`e nekoga ovlastiti da zada smrt nekomnevinom ljudskom bi}u, bilo da se radi ozametku ili embriju, djetetu ili odraslom,starcu, neizlje~ivom bolesniku ili nekomekoji je u agnoniji... Nijedna vlast ne mo`e tozakonito nametnuti niti dopustiti. Radi se,naime, o kr{enju bo`anskog zakona, o po-vredi dostojanstva ljudske osobe, o zlo~inuprotiv `ivota, o atentatu na ljudski rod (5).Mo`e li se preno{enje ljudskog `ivota, takoosebujnog i jedinstvenog u cijelom carstvu

`ivota, izjedna~iti s onim biljnim i `ivotinj-skim?Nije mali izazov odre|enim `eljama po-

jedinaca za genetski istovjetnim nasljedni-kom, a ni za usavr{avanje tehnologije, spo-znaja da bi bilo mogu}e zapo~eti, odnosnoproizvesti, ljudski ivot nespolnim na~inom.Naime, nudi se postupak: kloniranje `ivota,ne samo ni`ih vrsta nego i ~ovjeka (6). Je lito human, ~ovjeka dostojan na~in da se takozapo~ne novi ljudski `ivot? Genetsko in`e-njerstvo i kloniranje pokazalo se, u svojimgranicama, korisno u medicini, vjerojatno i

u nekim granama prehrane; u biljnom i `i-votinjskom svijetu donijelo je mnoge koristi,ali postavilo i mnoga pitanja, izazove, kojinisu bez moralne dileme. Pitanje kloniranja~ovjeka daleko je delikatnije, i ne samo zbogmogu}ih rizika, nego jo{ vi{e pod antropo-lo{kim vidikom, zbog njegova sasvim naro-~ita osobnog identiteta i integriteta.

Nepromi{ljeni, i neodgovorni, zahvati u~ovjekov okoli{ ve} se po~inju osve}ivati.Olako progla{eni i nazvani razvoj i napre-dak u ovladavanju Zemljom i svemirom uz-vra}aju na svoj porazan na~in. Ugro`avajune samo neki dio nego i samu cjelinu, samljudski opstanak. Prema biblijskoj viziji ~o-vjek je ujedno gospodar i ~uvar i pastir svegastvorenog. Njegovo je gospodarenje zapra-vo slu`enje Zemlji (7). Kad je ~ovjek zabo-ravio da nije apsolutni gospodar okoli{a, ra-zorio je njegovo ravnovjesje. Ho}e li se istoponoviti i na podru~ju ovladavanja na~inompreno{enja ljudskog `ivota? Mo`e li se jo{razlu~iti razvoj i napredak od po~etka za-laska? Takovi zahvati vi{e nisu pokusi na~ovjeku, to je pokus sa samim ~ovjekom;~ovjek sam postaje predmetomeksperimen-tiranja! Iz politi~ke dimenzije ljudskog ivo-ta poznat je aksiom: Revolucija guta svojudjecu. Ho}e li i na podru~ju ra|anja, preno-{enja ljudskog `ivota, revolucija progutatisvoju djecu? Polaze}i od biblijske antropo-logije, crkveni dokumentDonum vitae - Dar

`ivota, jo{ iz godine 1987, izri~ito spominjekloniranje kao mogu}u metodu preno{enjaljudskog `ivota, i ka`e: Moraju se smatratisuprotnim moralu svi poku{aji ili naga|anja

V. Pozai}: Pojava i zna~enje bioetike 9

7/24/2019 02_Pozaic

4/10

koja ho}e dobiti ljudsko bi}e bez sveze saspolno{}u putem 'blizana~kog cijepanja',kloniranjem, partenogenezom, budu}i da suu suprotnosti i s dostojanstvom ljudskog ra-|anja i s dostojanstvom bra~nog sjedinje-nja (8).

I kad bi se prihvatilo kloniranje ljudskihpojedinaca - ili pak fabriciranje ljudi genet-skim in`enjerstvom - opet ne bi nestala broj-na pitanja, i ona eti~ko-moralne naravi (9),od kojih spominjemo samo neke na, izrazitohumanoj razini: - ho}e li klonirani biti smje-{teni na klasi~nu povelju ljudskih prava -

kako bi im pripadalo, ili }e imati svoju, sebivlastitu; - klon }e biti smatran, i tako }e se snjim postupati, kao novi individuum, osoba,ili }e pak samo biti kopija; - tko }e se sma-trati emocionalno, moralno i legalno odgo-vornim roditeljem, odgojiteljem klona; - akose klon ne svidi svojim tzv. roditeljima - atakvih }e primjeraka zacijelo biti mnogo izmnogo razloga - ho}e li ga se mo}i odre}i, ikome }e u tom slu~aju pripasti; - kako }e sera~unati krvno srodstvo: tko }e kome bitimajka i otac, brat i sestra, ili vi{e toga odjed-nom, i po kojem }e se na~inu odre|ivati

srodstvo u sklapanju braka; - ho}e li se klo-niranje primjenjivati samoiz visokih motiva,ili po prohtjevu, i tko }e odre|ivati visoke ine visoke motive; - ho}e li se sklapati ugo-vori izme|u naru~itelja i drugih u igri o ma-terijalnoj dobiti i o kona~nom juridi~komposjedovnju klona, kako se to ve} pokazalou nekim poni`avaju}im slu~ajevima iz pra-kse odre|ene in vitrometode; - ako bi jed-nog dana tzv. roditelji bili nezadovoljni ra-stom i nezahvalno{}u dobivenog klona, da libi mogli od njega ili od izvoditelja - zbognavodne povrede nekog gena, tra`iti od{te-tu?

Premda je nemogu}e stvoriti drugi Ja,drugi ba{ u svemu istovjetni subjekt, ipak,kloniranom bi ~ovjeku bila uskra}ena nje-gova uro|ena jedinstvenost i autonomnost.U pitanje bi do{la, barem s psiholo{kog gle-di{ta, i temeljna iskonska ~ovjekova slobo-da. Naime, svaki se ~ovjek odre|uje i stvarasvojim slobodnim izborom, opredjeljenjem.Klonirani bi ~ovjek, zacijelo, bio uvjetovan

ne samo genetski - poznatom predodre|e-no{}u i njenom ostvareno{}u - nego i psiho-lo{kom morom lika ~ija je kopija. Bizranostna podru~ju preno{enja ljudskog `ivota po-~ela je umjetnim osjemenjivanjem - u tijelu`ene, na {to se danas ve} gotovo zboravilo.Bizarnost se nastavila umjetnom oplod-njom, tzv. asistiranom reprodukcijom - iz-van tijela `ene (premda o reprodukciji nemo`e biti govora ni sa znanstvenog ni sapsiholo{kog gledi{ta; rije~ je o ra|anju, iliprokreaciji; u nekim se sredinama izraz re-produkcija forsira, mo`da zato da se psiho-

lo{ki pripremi teren za daljnja postupanja sljudskim bi}em u nastajanju). Ponuda prednama je: kloniranje - mogu}e i bez `ene, ili}e ona samo biti vi{e ili manje dobar inku-bator. Dijete ne }e biti original, novo jed-instveno ljudsko bi}e, ve}: vi{e ili manje us-pjela kopija, replika. Iskustvo nije zanema-rivo: najprije je zanijekano jedinstveno je-dinstvo bra~ne istine: unitivni i prokreativnividik, tj. ljubav i ra|anje su neodvojivi. Za-tim je zanijekano i samo roditeljstvo: klon,zapravo, i nema roditelje; u povijesti svoganastanka on }e poznavati i mo}i imenovatisamo djelatnike...

Drugo je razdoblje sredina `ivota: od ro|enjapa do smrti postavljaju se pitanja o zna~enjui smislu zdravlja, bolesti, umiranja i smrti.Istina, jo{ uvijek u mnogim dijelovima svije-ta hara velika smrtnost djece nakon porodabilo zbog nedostatka lijekova, bilo zbog gla-di. Me|utim, suvremena medicina mo`espasiti i produljiti ivot, bar za nekoliko akove} ne za ve}i broj godina. Treba li spa{avatii produljivati `ivot svim pojedincima ili sa-mo nekima? Samo u nekim okolnostima iliuvijek i bez obzira na cijenu? Imaju li pravona zdravstvenu za{titu svi, pa i oni koji ne-odgovorno ugro`avaju, izla`u opasnosti iliuni{tavaju zdravlje i `ivot? Kako osiguratipotrebne organe za presa|ivanje: od mrtvih,od `ivih, od `ivotinja ili proizvoditi umjet-ne? U laboratorijima se mogu proizvoditifetusikaozaliha rezervnih dijelova za presa-|ivanje organa!? U pitanju ne bi vi{e bilosamo dostojanstvo embrija, nego ~ak i fe-

10 POKUSNI MODELI U BIOMEDICINI

7/24/2019 02_Pozaic

5/10

tusa - u vrijeme kad nema nikakve sumnje unjegovu ljudsku individualnost i osobnost!Nerado se spominju pokusi, eksperimen-

tiranja, ali se zato ~esto govori o istra`iva-njima na ~ovjeku. Koliko se bolesnik mo`e,smije ili treba povjeriti lije~niku i pouzdatise u njega? Koliko sam bolesnik mo`e i tre-ba da odlu~uje, sura|uje u dono{enju odlu-ke o po~etku, nastavku ili prekidu lije~enja?Zar prizivanja prava bolesnika, o ~emu semnogo i s pravom govori i raspravlja, nedoziva u svijest i njegove du`nosti, obveze?A tako|er i prava i obveze lije~nika, bol-

ni~kog osoblja i zdravstvenih ustanova? [toje s du{evnim bolesnicima? To je naro~itoosjetljivo pitanje. Jedna je osoba izru~ena uruke druogoj: na milost i nemilost? Tko ikako dugo mo`e odlu~ivati u ime du{evnogbolesnika, odlu~ivati o njemu (10)?

Tre}e je razdoblje na kraju `ivota. Tu se jav-ljaju mnoga pitanja sli~na onima na po~et-ku.Tra`iseto~noodre|enjeotome{tojetoljudski osobni `ivot i kada prestaje? Koji jesmisao `ivota na zalasku, u umiranju, u pat-nji i boli? Koji su kriteriji ~ovjekove smrti:

biolo{ka dezintegracija ili smrt cijelog moz-ga, organa koji osigurava opstanak i dje-lovanje tijela kao cjeline? Umire li ~ovjekjo{ uvijek samo jednom? Kao da vjekovimarado navo|ena rije~ Svetog pisma vi{e nijepouzdana: I kao {to je ljudima jednom u-mrijeti, a potom sud (Hebr 9, 27). Neki su,naime, umrli pa bili o`ivljeni, pa i vi{e puta.^ovjeka je mogu}e oteti smrti i produljitimu `ivot, ili umiranje. Mogu}e je odr`avatiga u beznadnom stanju duboke besvijesti.Postala je poznata izreka: Dodaju se godine`ivotu ali ne i `ivot godinama.

Kao rje{enje nudi se na~elo kvalitete `i-vota. Pod kvalitetom `ivota mo`e se progu-rati sva{ta. Ovdje se u prvom redu razumi-jeva ljudski osobni `ivot. Dok je pred namanazo~an ljudski osobni `ivot pred nama je iobveza ~uvati ga i lije~iti. Koja su sigurnamjerila i mogu}nosti da se utvrdi nazo~nost,nepostojanje ili tek privremena sprije~enostte kvalitete kod doti~nog pojedinca? ^o-vjekovo se dostojanstvo dovodi u pitanje uvrijeme bolna i tjeskobna umiranja. Bole-

stan ~ovjek, te{ko bolestan ~ovjek gubi ljud-sko dostojanstvo? Te{ko bolesne treba lije-~iti, ili likvidirati? Dokle smiju i}i bolesnik imedicina da bi se bol ubla`ila ili potpunouklonila, da bi se omogu}ilo ~ovjeka do-stojno umiranje? Koji su kriteriji umiranja udostojanstvu? [tose jo{ danas mo`e smatra-ti naravnim umiranjem i naravnom smr}u?Kakove su lije~nikove obveze spram bole-snikove izri~ite `elje da se prekine lije~enjeili da se prekine sam `ivot? Postoji li pravona smrt u dostojanstvu? Obvezuje li to pra-vo, i do koje mjere, i tre}e osobe, npr. zdrav-

stvene djelatnike? Uklju~uje li pravo nasmrt i pravo na potpunu istinu o zdravstve-nom stanju, istinu o bliskoj i neminovnojsmrti (11)? Sva ta pitanja, pravne i eti~kenaravi, neizbje`no su povezana i s onimaekonomske naravi. Gospodarske prilike u-velike utje~u na standard zdravstvenih us-tanova i na usluge {to ih one mogu pru`iti.@iva tema suvremene rasprave jest: oskud-na sredstva. Eutanazija, nasilje nad `ivotom,poni`ava ~ovjeka u njegovom zavr{nom sta-diju `ivota i dovodi u pitanje njegovu vje~-nost. Dostojanstvo u umiranju omogu}uje

suvremena ustanova zvana hospicij: duh ho-spicija jam~i da se osoba ne }e osjetiti na-pu{tenom, nepo`eljnom i nevrijednom; na-protiv (12)!

[to je ~ovjek vi{e kadar utjecati na kva-litetu i duljinu svojega `ivota, to je vi{e naku{nji njegovo stajali{te o zna~enju i smislu`ivota, zdravlja, bolesti, patnje, smrti. Ne-zaobilazno je pitanje: A {to nakon smrti?!Danas je ve}a mogu}nost pojedinca da se neprepu{ta odluci drugih, ve}a je njegova mo-ralna autonomija, naime, da sam odlu~uje osvojem potomstvu, o svojem osobnom

zdravlju i lije~enju, umiranju i smrti. U tak-vim novim okolnostima sasvim je razumljivaprimjedba: Kako se mijenjaju na{e pre-dod`be o ljudskom ivotu kad se ivot mo`epo `elji proizvesti, odrediti i okon~ati!

NA^INI VREDNOVANJA

U vrijeme brzoga znanstvenoga i tehno-logijskoga razvoja sve se vi{e priziva etika,moral. Eti~ari i moralisti na{li su se nena-

V. Pozai}: Pojava i zna~enje bioetike 11

7/24/2019 02_Pozaic

6/10

dano pred novim zahtjevima i pritiscima: odnjih se, kao mjerodavnih u struci, o~ekuje itra`i da pru`e suvisli pregled moralnih na-~ela koja bi jam~ila pojedina~no i zajed-ni~ko dobro. Sve vi{e postaje jasno i o~ito,kako se izrazio kardinal J. Ratzinger: Pravaopasnost propasti ~ovje~anstva nipo{to nedolazi od interkontinentalnih raketa, negoprije od razaranja moralnih snaga (13).

[to su ve}e mogu}nosti tehni~kih zahva-ta, ve}i su i eti~ki zahtjevi na savjest poje-dinca i dru{tva. Jasno, tehnologija nema sa-vjesti, ali je ima tehnolog, znanstvenik. Nije

dovoljno da pojedini djelatnik ima samosvoje stru~no znanje. Potrebno je da pozna-je i barem osnovna moralna vrednovanjasvojih mogu}nosti djelovanja i posljedica uodnosu na druge ljude i na okoli{. Znanostbez etike nije zamisliva, a bila bi porazna zaznanost i za ~ovje~anstvo: Znanstvenici i-maju najve}u odgovornost da o~uvaju i ja-~aju eti~ka na~ela u svojim istra`ivanjima iustanovama kako bi blagotvorno djelovalina ovom sudbinskom kri`anju odakle semo`emo strmoglaviti u vje~nu propast ilikona~no prispjeti u luku mira (14). U vidu

boljeg djelovanja ve} nekoliko desetlje}adjeluju eti~ki ili bioeti~ki odbori ili eti~kapovjerenstva: bilo pri znanstveno-istra iva~-kim ustanovama bilopri bolnicama. Zabilje-`eno je i odre|eno nepovjerenje pojedinacas podru~ja istra`vanja i onih s podru~ja bio-etike. Ta je dva stava mogu}e i nu`no uskla-diti. Talijanski nobelovac Renato Dulbecotvrdi: Kao {to bi bilo pogre{no zaustavitiznanost, jednako bi bilo pogre{no cijelo topodru~je tako delikatno prepustiti samo od-luci - i ne rijetko strasti - znanstvenika (15).(Postoji rugalica na ra~un eti~kih povjeren-stava: {to je manja zemlja to ima vi{e eti~kihpovjerenstava.)

Nitko ne `eli nijekati dobre nakaneznan-stvenika, istra`iva~a, politi~ara. Me|utim,dobre nakane nisu same po sebi jamstvoispravna moralnog djelovanja. Naprotiv,po-znata je izreka:Dobrim nakanama poplo~en

je put u pakao. ^injenica da se netko pozivana svoju savjest i dobru nakanu jo{ nijejamstvo njegova ispravnog djelovanja. Pita-

nja o kojima je rije~ u mnogome nadilaze~isto individualno podru~je, pojedina~ne in-terese. Isto tako, nije dovoljno pozivati se nadosada postoje}e profesionalne kodekse ietiku. Premda su ti vrijedni po{tovanja i za-dr`avaju svoju vrijednost, u njima }e se te-{ko na}i odgovore na nova, do sada nepo-stoje}a pitanja. Da bi se izna{li odgovori nanova pitanja, bit }e potrebno poznavatinovepodatke znanosti i osnovne sustave moral-nog vrednovanja ljudskih ~ina. Budu}i da jebioetika op}a etika primijenjena na sasvimodre|eno podru~je, ona }e se u svom vred-

novanju i normiranju slu`iti na~elima op}eetike sadr`anim u dosada{njoj moralnoj ba-{tini ~ovje~anstva. Spomenimonekaod njih.

1.NaprvomemjestujeHipokratova zakletvai ostali spisi iz njegove ba{tine. Otac medi-cinske etike, Hipokrat (460.-380. pr. Kr.),kao osnovno na~elo postavlja pravilo Nilnocere - Ne {koditi. Pozitivno re~eno: po-{tivati, ~uvati, {titi i pospje{ivati zdravlje i`ivot, kako je to ve} i sam Hipokrat zacrtaouZakletvi: Svoje propise odredit }u premasvojim silama i znanju na korist bolesnika i

{titit }u ga od svega {to bi mu moglo {koditiili nanijeti nepravdu. Drugim rije~ima, li-je~nik }e sve svoje sile i znanje upotrijebitiza dobro svoga pacijenta, uvijek }e biti uslu`bi `ivota: "Apsolutno }u po{tovati ljud-ski ivot od samog za~etka". Na~elo je valja-no i primjenivo na svim podru~jima bio-etike.

2.Autonomija morala: na~elo koje polazi odpo{tivanja osobe, njezine slobode u dono-{enju odluke. Da se zajam~i po{tivanje sa-mostalnog odlu~ivanja tra`i se informiranipristanak za dono{enje odluka, tj. da do-ti~na osoba bude dobro obavije{tena o sta-nju stvari i planiranim zahvatima. Kako je~ovjek relativno i ograni~eno bi}e, to je injegova autonomija, samostalnost ograni-~ena. Gdje su i koje su granice autonomije?Teoretski to je prili~no jasno: snagom togistog na~ela treba po{tivati autonomiju dru-goga. Dakle, granice autonomije jednogasubjekta odre|ene su autonomijom drugogsubjekta. U konkretnim pitanjima te dvije

12 POKUSNI MODELI U BIOMEDICINI

7/24/2019 02_Pozaic

7/10

autonomije, zbog razli~itosti nazora, mogudo}i u nepomirljiv sukob (netko tra`i da muse pomogne u njegovu samoubojstvu, euta-naziji u bolnici). Premda je zahvat zako-nodavca na tom podru~ju nerijetko sporan,on je stvarnost s kojom se mora ra~unati.Autonomija pojedinca redovito je ograni-~ena dr`avnim zakonima, dakle ne~im izvansubjekta. Tako je dono{enje odluke u stvar-nosti autonomno-heteronomno. U kona~-nosti prednost ima, dakako, individualnasavjest, na individualnom podru~ju.

3. Na~elo ne{kodljivosti (= Nonmaleficen-ce): doziva staro medicinsko na~elo Ne{koditi - Nil nocere. Na~elo ne{kodljivostiisklju~uje svako namjerno nano{enje {tete,ali zahtijeva i pozorno djelovanje da se, ma-kar, nenamjerno ne u~ini zlo. Poznato je dase mnoga zla ~ine nenamjerno, ali iz od-re|ene nebrige, nepa`nje. Pojavljuje se kaoiznimno korisno na~elou razlikovanju dvaju~estobrkanih pojmova: ubiti idopustiti umri-

jeti. Dok se u prvom slu~aju (ubiti), ~ovjekusigurno {teti, {kodi,~ini nepravda,u drugom(dopustiti umrijeti), kad je to istinsko po-

{tivanje prirodnog i neizbje`ivog tijeka, unjegovo pravo vrijeme, ne {kodi mu se: nitimu se zadaje nasilna smrt, niti mu se spre~a-va naravna smrt. Na~elo nalazi svoju pri-mjenu i u na~elu dvostrukog u~inka, kojeisklju~uje izravno zlo djelo, a samo iz raz-mjernoopravdanih razloga, uz `eljeni dobaru~inak, dopu{ta drugotni, ne`eljeni nega-tivni u~inak.

4. Na~elo dobrotvornosti (= Beneficence):usko povezano s prethodnim na~elom, aligai nadilazi.U naj{irem smisluzna~i da postojidu`nost pomo}i drugima kako bi ostvarilisvoje opravdane zahtjeve, sve dok to namane {kodi. Njegov je sadr`aj u pozitivnomzna~enju: da se ~ini dobro, a ne samo da seizbjegava zlo. O~ito, postoje okolnosti u ko-jima smo obvezatni na Ne{kodljivost, ne~initi zlo, a da nismo obvezatni na Dobro-tvornost, tj. da bismo morali u~initi nekodobro upravo u tim okolnostima. Na~elosadr`i u sebi zahtjev: preduhitriti zlo, uklo-niti ga, promicati dobro. Budu}i da to na-

~elomo`e zahtijevati i krajnju velikodu{nostprema drugima, neki ga radije nazivaju kre-post negoli du`nost.

5. Pragmati~ko-utilitaristi~kona~elo: polaziod gledi{ta da je etika bez istine i bez racio-nalnog utemeljenja. Odluka se donosi odva-guju}i vrijednosti i vrednuju}i odnostro{ko-

vi - koristi. To je prijenos politike u etiku: {toje mogu}e tehni~ki, ekonomski, politi~ki - tobi bilo mogu}e i eti~ki; va`no je potra`iti iposti}i neko ravnovjesje izme|u vi{e stano-vi{ta. Dakle, taktika ima prednost pred e-

tikom. Pod tim znakom pragmatizma do-nesene su i neke zna~ajne odluke, kao ona oeksperimentiranju s embrijima do ~etrna-estog dana - a nakon toga ih valja uni{titi(preporuka britanskog povjerenstva War-nock). Da se isti pragmati~ki pristup mo`eprimijeniti na po~etku i na kraju `ivota, netreba posebno isticati.

6. Na~elo pravednosti: zahtijeva dati sva-kome njegovo, ono {to mu pripada, {to muse duguje. U stvarnom `ivotu treba odgovo-riti na pitanje: {to komu pripada? Na pod-

ru~ju zdravstva, dio odgovora na to pitanjeosvjetljava povelja prava bolesnika. Ta semogu, u naj{irem shva}anju izraziti kao:pravo na kompetentnog lije~nika, pravo naprimjereno izre~enu istinu o zdravstvenomstanju, pravo na osobno po{tivanje u naj-{irem smislu, da zdravstvenik u bolesnikuvidi i po{tuje svoj drugi ja. Pitanje pra-vednosti danas u zdravstvu napose dolazi doizra`aja pod ekonomskim vidikom: koje te-rapije, u kojoj mjeri i u kojem stanju pri-mijeniti - imaju}i u vidu i druge bolesnike snjihovim opravdanim zahtjevima i izgledi-ma. Pitanje se posebno zao{trava kad odre-|ena sredstva pokrivaju samo jedan broj po-trebnih, a drugi }e ostati prikra}eni. Premakojem klju~u treba napraviti raspodjelusredstava? Pravednost zahtijeva: Jednakitrebaju biti tretirani jednako, razli~iti ra-zli~ito. U praksi }e trebati prona}i valjanekriterije i ispravni na~in njihove primjenekako bi se utana~ile jednakosti i zna~ajnerazli~nosti pojedinih bolesnika.

V. Pozai}: Pojava i zna~enje bioetike 13

7/24/2019 02_Pozaic

8/10

7. Personalisti~ka etika: osoba je temeljnoopredjeljenje i nadahnu}e svih kriterija zaeti~ko-moralno vrednovanje. Polazna i pr-votna to~ka odmjeravanja vrijednosti i pro-sudbi jest vrijednost, uzvi{enost i dostojan-stvo osobe. Osoba je vrednota koja nadilazisve druge vrednote ovoga svijeta. U slu~ajusukoba ili odvagivanja pojedinih vrednota,prednost}eimationavrednotakojajevi{euslu`bi osobe, koja je vi{e na dobro najvi{evrednote - osobe. Ni personalisti~ka etikasama po sebi jo{ ne rje{ava cijeli problem,jer u pluralisti~kom dru{tvu postoje razna

shva}anja i prosudbe pojma i stvarnosti oso-be. Velika je i te{ka zada}a eti~kog odgojaposti}i {to jedinstveniji pojam osobe.

U vrijeme kad se mnogo govori i nastojiostvariti jedinstvoEuropena ekonomskom ipoliti~kom planu, ne bi trebalo zaboraviti irad na eti~ko-moralnom planu, na razinizajedni~kih op}enito prihvatljivih kriterijamoralnog vrednovanja i djelovanja. Pozitiv-ne znanosti, i medicina, davno su pre{le po-jedine uske, male granice. Vrijeme je da ihsustigne i filozofska znanost - etika. Filozof-skim saznanjima o osobi svjetlo vjere dodaje

iz svoje ba{tine poglede utemeljene na sve-topisamskoj poruci o ~ovjeku kao sliciBo`joj. U tom svjetlu jasnije odsijeva: ljud-sko dostojanstvo svih ljudi i svakog poje-dinog ~ovjeka, mu{ko i `ensko podjednako,nepovredivost ljudskog `ivota od za~e}a dosmrti,kao i ~ovjekove du`nosti spram zdrav-lja i bolesti, kvalitete `ivota, i kona~no, vri-jednost i smisao samog ivota i smrti. Po~ecisuvremene sustavne izradbe medicinske eti-ke i bioetike na{li su svoje prirodno mjesto utrdicionalnom katoli~kom nauku (16) kaoiu novijim dokumentima koji potvr|uju i na-

dopunjuju ta na~ela (17). U smjeru eti~koguniverzalizma Europe ve} idu brojne Pre-poruke Vije}a Europe koje u pojedinimdr`avama ~lanicama poprimaju i zakonskusnagu, te na taj na~in utje~u i na oblikovanjejavnog eti~ko-moralnog ozra~ja. Upravo uokviru personalisti~ke etike mogu na}i svojtemelj, opravdanje i potvrdu razne poveljeprava, tj. danas op}enito prihva}ene poveljeeti~ko-moralnih vrednota u na{oj suvreme-noj civilizaciji i kulturi (18).

OSVRTOd svih ponu|enih modela bioeti~kog

vrednovanja, vi{e no drugi, personalisti~ki jemodel integralno ljudski, kadar je utemeljitii nadahnjivati humanu medicinu i, dosljed-no, postati temelj tvorbe i provjere eti~kihsudova u bioeti~kim povjerenstvima. U per-sonalisti~koj etici utemeljen je i prisutancijeli niz neizostavnih vrijednosti i du`nosti:priznavati i po{tivati dostojanstvo ~ovjekana njegovoj tjelesnoj i duhovnoj razini.Dosljedno: po{tivati njegov fizi~ki i moralniintegritet; po{tivati osobu u cijelom tijekunjezina ovozemnog `ivota, od za~e}a dosmrti: svaki zahvatu ~ovjekovo tijelo ti~e se injegove osobe; omogu}iti osobno sudjelova-nje pacijenta, kao osobe, u dono{enju odlu-ka; po{tivati ljudski tjelesni `ivot kao te-meljnu vrijednost, pretpostavku za ostvare-nje drugih brojnih vrijednosti, znaju}i datjelesni `ivot nije ujedno i najvi{a vrednota;postoje naime vrednote za koje }e ~ovjek nesamo izlo`iti opasnosti zdravlje i ivot, nego}e za njih polo`iti i sam `ivot. Etika koja setemelji na osobi, kojoj je osoba u svojimdimenzijama imanencije i transcendencije

polazi{te i cilj, povla{teno je mjesto za is-pravno shva}anje na~ela slobode i odgovor-nosti,prava i du`nosti, individualnosti i soci-jalnosti, ~ovjekova `ivota i smrti, kao i me-dicinskih sredstava na raspolaganju u slu`bizdravlja i `ivota. Polaze}i od holisti~ke,biblijske vizije ~ovjeka, bioetika mo`e bitiuistinu humana znanost. U tom se smislumo`e ivjeti temeljna norma i smisao sveko-likog ljudskog djelovanja i svih postignu}a:dobrobit ~ovjeka.

Literatura

1. R. Potter Van. Bioethics. Bridge to the Fu-ture, Englewood Cliffs, N.Y., 1971.

2. Eti~ka isku{enja znanosti i dru{tva. Socijalnaekologija, br. 3 i br. 4 / 1997. Oba brojaposve}ena su sada{njem stanju u bioetici.

3. W. T. Reich. Introduction. Encyclopedia ofBioethics, W.T. Reich (ed.),Macmillan - Free Press, New York, 1978 (1.izd. u 4. sveska), sv. I, str. XIX.

14 POKUSNI MODELI U BIOMEDICINI

7/24/2019 02_Pozaic

9/10

4. W. T. Reich. Introduction. Encyclopedia ofBioethics, W.T. Reich (ed.),Macmillan,NewYork,1995(Reviseded.,u5svezaka), sv. I, str. XXI.

5. Seti zbor za nauk vjere. Deklaracija o euta-naziji (1985), br. II; hrvatski prijevod u:V. Pozai}, @ivot dostojan `ivota, FTI, Za-greb, 1985, str. 99-108.

6. A. [vajger. Kloniranje: pojmovi, zablude,obmanaistrah.GlasnikHKLD2:8-20,1997.

7. V. Pozai}. Dominium terrae - amor terrae.Die Vershnung von Mensch undNatur. So-cial Ecology 5: (supplement issue) 199-212,1996.

8. Zbor za nauk vjere. Donum vitae - Dar `i-

vota. Naputak o po{tivanju ljudskog `ivotau nastanku i o dostojanstvu ra|anja. KS, Za-greb 1987, br. I, 6.

9. V. Pozai}. Povodom kloniranja. Obnovljeni`ivot 2: 203-210, 1998.

10. N. Mandi}. Etika i psihijatrija. Psihijatrija,V. Mua~evi} i sur., Medicinska naklada, Za-greb, 247-253, 1995.

11. Pred licem smrti, V. Pozai} (ur.). FTI, Za-greb, 1990.

12. Hospicij i palijativna skrb, A. Ju{i} i sur. [K -Hrvatska liga protiv raka, Zagreb 1995.

13. La morale ha diritto al posto donore.Famiglia Cristiana, 49: 28, 14.XII. 1988.

14. I. Supek. Znanost i etika, JAZU, Zagreb, 17,1985.

15. R. Dulbecco - R. Chiaberge. Ingegneri dellavita. Sperling & Kupfer, Milano, 7, 1988.

16. Pio XII., Discorsi ai medici, Orizzonte Med-ico, (6. izd.), 1960.

17. Ivan Pavao II., Evangelium vitae - Evan|elje`ivota, KS, Zagreb 1995.

18. Medicinska etika. Priru~no {tivo, A. [vajger.(ur.), Sveu~ili{te u Zagrebu - Medicinski fa-kultet, Zagreb (2. izd.), 1996; kodeksi i de-klaracije nalaze se na str. 115-146.

Summary

THE EMERGENCE AND SIGNIFICANCE OF BIOETHICS

Thanks to scientific advancements and their application due to new technological developments, itis now possible to discover almost allthe secrets about life. Genetic engineering, while providing enor-mous possibilities, also represents a great challenge and risk to human intervention at all levels in thearea of life. The question of human life is especially sensitive: when does a human individual life actu-

ally begin and cease, what does the dignity of human life mean and what are the rights of human beingin regards to procreation, medical treatment, quality of human life and a dignified death. Of the vari-ous criteria offered by bioethics, it seems that the holistic and personalistic provide the most suitableapproaches.

V. Pozai}: Pojava i zna~enje bioetike 15

7/24/2019 02_Pozaic

10/10

16 POKUSNI MODELI U BIOMEDICINI