Racunovodstvo - Prof. JaRacunovodstvo - prof. Jadranka Kapicdranka Kapic

8/10/2019 Racunovodstvo - Prof. JaRacunovodstvo - prof. Jadranka Kapicdranka Kapic

http://slidepdf.com/reader/full/racunovodstvo-prof-jaracunovodstvo-prof-jadranka-kapicdranka-kapic 1/108

RAČUNOVODSTVO WWW.STUDOMAT.BA

WWW.STUDOMAT.BA 1

PRVI DIO

1. Historijski razvoj računovodstva

Perzija (pod Darijem 521. – 486. godine p.n.e.) imala je vladine pisare koji su provodili

«iznenadne revizije» računovodstva provincija, a u židovskoj civilizaciji provodile su se

slične revizije gdje je glavni pisar bio na drugom položaju u vladi. 1.400 godine p.n.e., uantičkoj Grčkoj uobičajeno je bilo da robovi budu pisari i revizori. Robove se moglo mučiti,te se pretpostavljalo da su izvještaji robova realniji od izvještaja slobodnjaka. . Na državnimzgradama, bili su urezani zapisi o troškovima njihove gradnje. u Rimskom carstvu kvestori određenih područja bili su odgovorni za nadziranje lokalnih državnih računovođa. Kvestori sulično podnosili izvještaje), kao i pronalazak štamparija pokretnim slovima

Od posebnog značaja za razvoj računovodstva u srednjem vijeku je bilo uvođenjearapskih brojeva . U historiji računovodstva posebno mjesto zauzima razvoj dvojnogknjigovodstva. Talijan Luca Pacioli i Dubrovčanin Benko Kotruljić su imali veliku

historijsku ulogu u razvoju računovodstva. Sistem dvojnog knjigovodstva koji predstavljakičmu računovodstva u pisanom obliku objavio je Luca Pacioli 1494 godine u knjizi Summade Artimetice, Geometria, Propertioni et Proportionalita,1 štampana u Veneciji. Prema tome,djelo Luce Paciolija je prvi štampani rad u kojem je autor sistematizovao i populariziraometodu dvojnog knjigovodstva, te ga računovodstvena profesija drži «ocem savremenogračunovodstva». Najnovijim istraživanjima utvrđeno je da je prvo pisano naučno djelo ometodi dvojnog knjigovodstva napisao Benko Kotruljić 1458. godine «O trgovini isavršenom trgovcu», Preduslovi za razvoj računovodstvene profesije bili su:

- razvoj profesionalnih udruženja/udruga

- uvođenje računovodstva na univerzitetu

-U Engleskoj 1854. godine osnovano je prvo udruženje računovođa, a 1880. godine osnovan je Institut ovlaštenih javnih računovođa Engleske i Walese. -1887. godine formirano je prvo računovodstveno udruženje u Americi,-1900. godine, na New York University otvorena je škola za računovodstvo, finansije i

trgovinu

-Informatička revolucija tokom XX vijeka ubrzala je rast finansijskih tržišta

2.Definisanje i struktura računovodstva

Definisanje računovodstva U računovodstvenoj literaturi razvijenih zemalja najčešće u literaturi se navode slijedećiaspekti:

računovodstvo kao vještina, tehnika ili umjeće

računovodstvo kao naučna disciplina

računovodstvo kao uslužna funkcija poslovnog subjekta – kompanije

računovodstvo kao dio upravljačkog računovodstvenog sistema poslovnog sub jekta – kompanije




WWW.STUDOMAT.BA 2

Računovodstvo kao vještina, tehnika ili umjeće

Najstarija je definicija koja pod računovodstvom podrazumijeva vještinu ili umjećeevidentiranja poslovnih događaja «vještinu evidentiranja, klasificiranja i sumiranja u novcuizraženih poslovnih transakcija, kao i interpretacija rezultata te vještine». O računovodstvu sečesto govori kao o poslovnom jeziku ili jeziku finansijskog odlučivanja, atreba ga savladati u

cilju upravljanja Kompanijom.

Računovodstvo kao naučna disciplina

Računovodstvo kao teorija može se definisati kao logično zaključivanje na temeljuuspostavljanja načela koja pružaju okvir u kojem djeluje računovodstvena praksa, ali i vodićza razvoj nove prakse i postupaka».Dva su područja istraživanja sa pripadajućim disciplinama

u koje je uključeno računovodstvo: 1) funkcionalno (računovodstvo, finansije, marketing, upravljanje ljudskim potencijalima

i upravljanje proizvodnjom), i

2) instrumentalno (računovodstvo, nauka o kompjuterima, menadžment, upravljačka

ekonomika i kvantitativna analiza). Svaka od tih naučnih disciplina, pa tako iračunovodstvo, ima svoja a) pozitivna i b) normativna obilježja.

Pozitivna obilježja računovodstva - znanja o računovodstvenim pojmovima, kategorijama,načelima, postupcima, metodama i instrumentima. Normativni dio računovodstva - znači primjenu usvojenih računovodstvenih načela,

postupaka, metoda i instrumenata radi postizanja određenih ciljeva.Taj dio računovodstvaobuhvata pozitivne zakonske propise iz područja računovodstva i usvojene računovodstvene

standarde.

Računovodstvo kao uslužna funkcija

«Računovodstvo je uslužna aktivnost Kompanije. Funkcija računovodstva je pružanjeračunovodstvenih informacija o poslovnim događajima zainteresovanim stranama kao što sumenadžeri, investitori i kreditori». R ačunovodstvo treba osigurati kvantitativne informacije,

primarno finansijske prirode o poslovanju Kompanije s namjerom njihova korištenja u poslovnom odlučivanju». Informacije koje pruža računovodstvo trebaju biti:

- korist je veća od troška pružanja infor macija

-

razumljivost korisnicima

- korist pri donošenju poslovnih odluka

-

važnost (informacija pravovremena, da ima vrijednost predviđanja i vrijednost povratne veze)

- međusobna uporedivost

Računovodstvo kao dio upravljačkog informacionog sistema poslovnog sub jekta

«Računovodstvo je informacioni sistem. Računovodstveni informacioni sistem je podsistemupravljačkog informacionog sistema». «Računovodstvo je informacioni sistem koji mjeri poslovne događaje, procesira informacije uizvještaje, te komunicira pomoću informacija s donosiocima odluka poslovnog subjekta». R ačunovodstvo kao informacioni sistem ima slijedeće elemente:

- mjerenje, odnosno vrednovanje ili kvantificiranje poslovnih događaja u vrijednosnim pokazateljima, te njihovo evidentiranje na računima (input),

- procesiranje ili obrada podataka u poslovnim knjigama i izrada finansijskih izvještaja, i




WWW.STUDOMAT.BA 3

- objavljivanje finansijskih izvještaja kojim računovodstvo komunicira sa vanjskim iunutarnjim korisnicima finansijskih izvještaja i tako im pruža informacije potrebne za

poslovno odlučivanje (output).

Struktura računovodstva

Sadržaj računovodstva direktno je uslovljen konceptom, odnosno ciljevima računovodstva, pretpostavkama i računovodstvenim načelima. Prema tradicionalnom konceptu računovodstvo je bilo primarno okrenuto prema kategorijalnom sistemu i računovodstvenim procedurama usmislu «šta je računovodstvo». Prema tom konceptu ciljna orijentacija računovodstva je bilasekundarnog karaktera.Savremeni koncept računovodstva podređuje ciljevima korisnikar ačunovodstvenih informacija. Korisnici informacija (vanjski i unutarnji) u savremenomkonceptu računovodstva su na prvom mjestu. Polazeći od ciljeva korisnika struktuirana je isavremena funkcionalna struktura (sadržaj) računovodstva.R ačunovodstvo obavlja nekoliko

funkcija :

1)

funkcija procesiranja podataka u prošlosti 2) funkcija procesiranja podataka u budućnosti 3) funkcija analiziranja podataka i

4) funkcija nadziranja procesiranja podataka

Struktura (sadržaj) računovodstva

Računovodstveno planiranje okrenuto je procesiranju podataka u budućnosti. Cilj

računovodstvenog planiranja je projeciranje i prezentiranje informacija koje se odnose na buduću finansijsku situaciju i buduće poslovne rezultate poslovnih subjekata.Rezultatiračunovodstvenog planiranja su različiti tipovi predračuna, planskih kalkulacija ili izvještaja,

planovi (proračuni) i sl..Računovodstveno planiranje je karakteristično po kratkom rokuokviru poslovne godine koja se poklapa sa kalendarskom godinom 12 mjeseci.Strateško

planiranje nije računovodstveno planiranje.

Knjigovodstvo - najvažniji dio Računovodstva. Knjigovodstvo bilježi (evidentira) po načeludvojnog knjigovodstva sve nastale poslovne događaje koji ispunjavaju uslove da budu

predmet knjigovodstvene evidencije. Ti su uslovi:

1) događaji trebaju nastati – historijski karakter

2) trebaju biti dokumentovani na bazi vjerodostojnog dokumenta, odnosno u

obliku elektronskog zapisa

3)

trebaju biti vrijedonosno iskazani

4) trebaju uticati na promjenu računovodstvenih kategorija (sredstava, obaveza,

kapitala, prihoda, rashoda, finansijskog rezultata i njegove raspodjele)

Poslovni događaji knjižit će se u poslovnim knjigama : a) osnovne (glavna knjiga i dnevnik) i

b) pomoćne poslovne knjige (blagajna, knjiga inventura, te razne analitičke evidencije).Konačan rezultat ukupnog knjigovodstvenog procesa su set finansijskih izvještaja (bilansstanja, bilans uspjeha ili račun dobiti i gubitka, izvještaj o gotovinskim tokovima, izvještaj osvim promjenama u vlasničkom kapitalu, računovodstvene politike i zabilješke uz finansijskeizvještaje).Tehnika knjigovodstvene obrade podataka može biti a) tradicionalna, zasnovano na

jednostavnoj ručnoj obradi pomoću jednostavnih pomagala i b) savremeno koja se koristi

savremenom informatičkom tehnologijom.




WWW.STUDOMAT.BA 4

Računovodstvena kontrola - onaj dio računovodstva koji provjerava ispravnost i kvalitetu podataka sadržanih u rezultatima računovodstvenog planiranja iknjigovodstva.Računovodstvena kontrola ima dva cilja: 1) zaštitu imovine od gubitka i krađa i2) osiguranje tačnosti računovodstvenih podataka.

Računovodstvena analiza - povezuje rezultate procesa planiranja sa rezultatima

knjigovodstvene obrade. Cilj analize je utvrđivanje odstupanja između planiranih ciljeva iostvarenih rezultata kao i utvrđivanje uzroka nastalih odstupanja. Na osnovu kvalitetne

analize ciljeva (planiranja) i ostvarenih rezultata (obračuna i finansijskih izvještaja)menadžment može poduzeti odgovarajuće mjere za uklanjanje nastalih odstupanja

Računovodstveno informisanje - moraju udovoljiti zahtjevima da, korist bude veća odtroška, razumljive, pravovremene, relevantne i pouzdane. Rac.inf. ima zadatak da prezentira

relevantne računovodstvene informacije, korisnicima informacija koje su rezultat procesa planiranja, knjigovodstva, kontrole i analize. Zakašnjele informacije nemaju snagu dejstva, t.j.

nisu značajne za donošenje pravilnih i pravovremenih poslovnih odluka. Korisnici, te

informacije mogu primati u formama pisani izvještaj ili usmeno informisanje, internet ili e-mail.Računovodstvo informisanja predstavlja pružanje računovodstvenih podataka iinformacija njihovim korisnicima, posebice menadžmentu Kompanije u cilju ostvarenja

poslovnih ciljeva angažuju se na poslovnim aktivnostima.

Poslovni ciljevi i aktivnosti

Poslovanje je aktivnost poslovnog subjekta čiji je cilj proizvodnja i prodaja proizvoda, prodaja roba ili usluga kupcima po cijenama koje će obezbijediti adekvatan povrat njegovimvlasnicima“.Prema tome, ulagači – vlasnici inicijalnog kapitala ulažu kapital, osnivaju

Kompaniju u cilju ostvarivanja profita ili povrata na uloženi kapital. Potreba da se ostvari t.j.zaradi zadovoljavajući profit, kako bi se privukao i zadržao investirani kapital, je cilj koji sezove profitabilnost. Pored toga, poslovanjem se mora ostvariti i drugi cilj, a to je likvidnost.

Likvidnost je posjedovanje dovoljno raspoloživih finansijskih sredstava da se isplate dospjeladugovanja. Kompanija teži ostvarenju poslovnih ciljeva (profitabilnost, likvidnost)angažirajući se na poslovnim aktivnostima.

Poslovne aktivnosti imaju tri elementa:

1) Finansijska aktivnost – pribavljanje inicijalnog kapitala od vlasnika ili kreditora – banaka radi otpočinjanja redovnog poslovanja.

Finansijska aktivnost uključuje i vraćanje duga kreditorima i isplata povrata odulaganja – dobiti vlasnicima (npr. isplata dividendi što može imati tretman tekućegulaganja od strane dioničara).

2) Svaka Kompanija mora da ima i investicione aktivnosti. Za pribavljeni inicijalni

kapital Kompanija kupuje zemljište, zgrade i druge resurse, kako bi otpočela redovno

poslovanje, što spada u domen investicionih aktivnosti.

3) Svaka Kompanija – poslovni subjekt bavi se i redovnim aktivnostima tzv. operativne

aktivnosti – proizvodnja i prodaja proizvoda, kupcima i prodaja roba, prodaja usluga,

zapošljavanje menadžera radnika i plaćanje poreza državi.

Donosioci odluka – korisnici računovodstvenih informacija




WWW.STUDOMAT.BA 5

Menadžment - ima najveću odgovornost za pripremu i prezentaciju seta finansijskihizvještaja Kompanije ne samo radi vlastite upotrebe, već i zbog drugih korisnika uspješnost

poslovanja menadžment ne procjenjuje i u kraćim vremenskim intervalima – jedanput

mjesečno. Na bazi djelimičnih uspjeha u redovnom poslovanju, menadžment procjenjujekonačan poslovni rezultat (kraj poslovne godine na dan 31. 12. tekuće godine)Investitori su vlasnici ili potencijalni vlasnici akcija preduzeća. Oni obezbjeđuju kapital uzrizik, te su zainteresovani za povrat od njihovog ulaganja, kao i moguće rizike koje toulaganje nosi. Ulagačima su potrebne računovodstvene informacije koje će pomoći da donesuodluku, držati, kupiti ili prodati akcije neke Kompanije.Uposlenike zanima pokazatelj o ekonomskom položaju, odnosno uspješnosti poslovanja i

perspektivi Kompanije, njenom razvoju sa aspekta sigurnosti uposlenja, nivou plaća, uslovarada.

Dobavljači i drugi povjerenici, zainteresovani su za informacije koje im omogućavaju da provjere da iznosi koji im se duguju, biti na vrijeme plaćeni. Povjerioci su obično višezainteresovani za kraktoročni opstanak Kompanije

Kupci su zainteresovani za informacije o kontinuitetu poslovanja poslovnogDržavne organe i agencije, interesuju informacije o aktivnostima Kompanije u cilju

raspodjele resursa, ekonomske politike, poreske politike , mogućnost naplate poreza. Javnost. Računovodstvena informacija je korisna za informisanje javnosti i poslovni subjekt

može doprinjeti razvoju lokalne privrede na više načina kao na primjer zapošljavanje većeg broja ljudi

Iako su finansijski izvještaji, koji se rade u različitim zemljama, naizgled veoma slični, postoje i mnoge razlike koje su posljedica različitih ekonomskih, društvenih, političkih,zakonodavnih i kulturnih faktora.

2. Oblici organizacije poslovnog subjekta

Inokosni poslovni subjekti- najbrojniji i najjednostavniji tip organizacije poslovnog subjekta

koji u anglo-saksonskim zemljama obuhvata 70% svih poslovnih subjekata.Nema bitne

pravne razlike između vlasnika i poslovnog subjekta jer su cjelokupna sredstva, obaveze ikapital u vlasništvu jedne osobe. Najčešće su vlastiti poslovni subjekti koncentrirani utrgovini i uslužnom sektoru.Vlasnik kao menadžer donosi odluke bez konsultacije sa drugima.vlastiti subjekt za obaveze odgovara svom svojom imovinom. Zbog nelikvidnosti u plaćanjuobaveza, vlasnik treba čak prodati i vlastitu imovinu

Partnerstvo (Ortakluk) - oblik organizacije koji nastaje udruživanjem dvaju ili više fizičkihosoba koje posluju kao suvlasnici.To je tradicionalni oblik organizacije u kojima posluju oni

koji pružaju usluge npr. ljekari, pravnici...Postoje tri tipa partnerstva:

- opšti tip ograničeno partnerstvo glavno ograničeno partnerstvo- zajednički poduhvati

Opšti tip je onaj u kojem svaki od (opštih) partnera odgovara cjelokupnom svojom imovinomza obaveze poslovnog subjekta.

Ograničeno partnerstvo je tip organizacije koji ima jednog ili više opštih partnera

Glavno ograničeno partnerstvo javno kao dioničko društvo, te trguje sa udjelima nafinansijskom tržištu kod dioničkog društva najprije oporezuje dobit društva, a nakon toga

dividende dioničara. zarade partnera se oporezuju samo jednom




WWW.STUDOMAT.BA 6

Zajednički poduhvati su ugovorne organizacije koje uključuju dvije ili više fizičkih ili pravnih lica s ciljem sudjelovanja u zajedničkoj dobiti na bazi npr. učinjenih troškova ilinekom drugom kriteriju.

Kao specifični oblici nedioničkih društava - društva sa ograničenom odgovornošću (d.o.o.) društvo u koje jedna ili više pravnih ili fizičkih lica ulažu osnovne uloge s kojima sudjeluju uunaprijed dogovorenom osnovnom kapitalu. Nijedan osnivač ne može prilikom osnivanjadruštva preuzeti više osnovnih uloga.Osnovni ulog za koji ima obavezu ne unese pojedini člančlanovi društva to su obavezni učiniti razmjerno svojim udjelima u društvu. Značajno jeobilježje d.o.o., što članovi društva ne odgovaraju za obaveze društva. Kao specifični oblici nedioničkih društavaKorporacija ili kompanija (Dioničko društvo) - pravni subjekt koji odvojeno egzistira od

svojih vlasnika – dioničara.Društva u razvijenom svijetu danas stvaraju preko 80% svjetskog bruto proizvoda, a ima ih oko 20% u ukupnom broju poslovnih subjekata. Dioničko društvoima pravni status na sudu, što znači da može tužiti i biti tuženo. Kao pravni subjekt, dioničkodruštvo sklapa ugovore i plaća porez na ostvarenu dobit. U tom tipu privrednog društvafunkcija upravljanja odvojena je od funkcije vlasništva.

Prednosti dioničkih društava

- nema lične odgovornosti dioničara; - lakše se akumulira kapital; - lakši je prenos vlasništva; -

kontinuitet (trajnost) poslovanja; i

- ima profesionalni menadžment

K reditori dioničkog društva imaju potraživanja prema imovini dioničkog društva, a ne premaličnoj (privatnoj) imovini dioničara.Investirani iznosi u dionice nekog preduzeća dioničarima

predstavljaju rizik ali ne dovode u rizik ostalu imovinu dioničara. Lakoća akumuliranjakapitala kao prednost dioničkog društva, ogleda se u lakoj prenosivosti finansijskog

instrumenta koji se naziva – dionica. Velika dionička društva sa preko milion dioničaraobično se nazivaju «JAVNA», a s manjim brojem dioničara nazivaju se «ZATVORENA»dionička društva.Dionice mogu bez poteškoća na finansijskom tržištu mijenjati vlasnika (naime ili donosioca). Promjena vlasnika dionice (kupovina ili prodaja dionice) događa se naorganiziranom finansijskom tržištu – berza.Vlasništvo se prenosi nesmetano prometomdionica i upravo to svojstvo lak og prenosa vlasništva osigurava kontinuitet poslovanjadioničkog društva.K od ostalih tipova pravnih subjekata povlačenjem ili smrću vlasnika

pojedinca dolazi u pitanje kontinuitet poslovanja ili uopšte postanak preduzeća. Menadžmentdioničkih društava odvojen je od vlasnika Dioničari su vlasnicidioničkog društva, ali oni ne

mogu dnevno upravljati poslovnim aktivnostima dioničkog društva pa zato funkcijuupravljanja prenose na menadžment koji imenuju, biraju ili potvrđuju svake godine nagodišnjim dioničkim skupštinama.

Nedostaci dioničkog društva

-

problem dvostrukog oporezivanja- potreba za većom zakonskom regulativom




WWW.STUDOMAT.BA 7

- odvojeno vlasništvo od kontrole

Najprije se oporezuje dobit dioničkog društva, a potom se oporezuju dividende kao elementraspodjele neto dobiti koji pripada dioničarima. Ponekad se zove dvostruko

oporezivanje.Osnivanje i poslovanje dioničkih društava, posebice kada je riječ o regulisanju primarnog i sekundarnog finansijskog tržišta, u većoj je mjeri zakonski uređeno nego drugitipovi pravnih subjekata.Takva «čvršća» zakonska regulativa utiče na povećanjeadministracije, a time i opštih troškova poslovanja dioničkih društava.Odvojenost vlasničkefunkcije od operativno – kontrolne funkcije značajna je slabost dioničkih društava upravozbog prirodnog konflikta između dioničara i menadžmenta. Kontrolu svakodnevnih poslovnih

aktivnosti obavlja menadžment koji ima drugačije ciljeve od vlasnika čija se kontrolnafunkcija često svodi na glasanje u dioničkoj skupštini.

3. Klasifikacija računovodstva

- mikro računovodstvo

- makro računovodstvo

Mikro računovodstvo predstavlja poslovno računovodstvo, odnosno računovodstvo preduzeća – kompanija usmjerenih na ostvarenju dobitka (profita), često se naziva i jezikom biznisa

računovodstvo preduzeća se može podijeliti na tri specifična dijela: a) finansijskoračunovodstvo; b) troškovno računovodstvo; i c) upravljačko računovodstvo.

Finansijsko računovodstvo je onaj dio računovodstva koji je primarno okrenut vanjskimkorisnicima, kao što su vlasnici, povjerioc. Naziva se eksterno računovodstvo. Vode se

poslovne knjige kao što su glavna knjiga, dnevnik, analitičke evidencije i druge pomoćneknjige.Ono pruža podatke (npr. podaci o zalihama, kupcima, dobavljačima investicijama,

kreditorima) koji su bitno važni i za vanjske i unutarnje korisnike . Sastavljeni finansijskiizvještaji nakon provedenog postupka revizije, neovisnog revizora, objavljuju se i šaljuvanjskim korisnicima. U njima se evidentiraju, klasificiraju i sumiraju podaci na osnovu kojih

se sastavljaju finansijski izvještaji. Upravljačko računovodstvo- informacije primarno unutarnjim korisnicima, kao što jemenadžment Najvažnije aktivnosti upravljačkog računovodstva su planiranje i kontrola.Kontrola je aktivnost utvrđivanja odstupanja između ciljeva i ostvarenih rezultata.U

planiranju se definišu ciljevi poslovnog subjekta i njegovih dijelova. Rezultat planiranja su planovi i proračuni.Područje odgovornosti predstavlja jedan homogen segment preduzeća,unutar koga njegov menadžer ima ovlaštenja da donosi određene odluke i odgovornost zanjegovo uspješno funkcionisanje.Inputi u svim područjima izražavaju u troškovima, dotle se

outputi u nekim područjima odgovornosti mogu izraziti preko prodajne vrijednosti – prihoda(prodajni odjel). Veza između inputa i outputa je jaka i uočljiva u proizvodnim odjelima

područja ili centri odgovornosti formiraju se u okviru funkcije proizvodnje i mogu obuhvatitimali skup homogenih mašina, cijelu proizvodnu liniju ili cijeli proizvodni odjel.Računovodstvo troškova Sadrži sve dijelove upravljačkog i jedan dio finansijskogračunovodstvaNajvažnije područje ovog računovodstva jesu troškovi, i to: praćenje troškova

po prirodnim vrstama, mjestima i nosiocima, planiranje troškova proizvodnje, prodaje,uprave, metode i sistemi obr ačuna troškova. R ačunovodstvo troškova sadrži aktivnosti

planiranja i kontrole troškova.R ačunovodstvo troškova sadrži historijske informacije otroškovima, ali i informacije o tome kakvi su troškovi trebali biti,Dva ogranka računovodstva koje je prikladnije posmatrati odvojeno su:

- Fiskalno računovodstvoi




WWW.STUDOMAT.BA 8

- Interna revizija

-

Fiskalno računovodstvo je računovodstvo koje treba da se bavi proučavanjem i primjenom poreskog sistema, evidencijom i plaćanjem poreske obaveze

Interna revizija se preduzima kako bi se osiguralo da finansijski izvještaji budu realni,istiniti i korektni u svrhu zaštite resursa Kompanije od rasipanja, neadekvatne upotrebe iotuđenja. Svrha interne revizije je da se osigura zaštita resursa Kompanije od nelojalnog

ponašanja uposlenika, zaštita dioničara od nelojalnog ponašanja

Računovodstvo u inflatornim uslovima (tzv. inflatorno računovodstvo), a predstavlja

poseban informacioni računovodstveni sistem praćenja promjena u preduzeću i prilagođavanja zvaničnim stopama rasta cijena (inflaciji) ili nivelaciji prema tržišnimuslovima nabavke i prodaje. Prilagođavanje računovodstvenih informacija u uslovimainflacije prvenstveno se vrši u cilju realnog iskazivanja finansijske situacije i uspješnostiKompanije, odnosno za potrebe tekućeg poslovanja i povremenih komparativnih analiza.

Sistemi knjigovodstva

a) prosti knjigovodstveni sistem

b)

kameralni knjigovodstveni sistem

c) konstantni knjigovodstveni sistem

d)

dvojni knjigovodstveni sistem

Prosti knj igovodstveni sistem

Prosto knjigovodstvo predstavlja prvi organizacioni sistem evidencije, Osnovna je

karakteristika prostog knjigovodstva izolovano evidentiranje promjena nekog imovinskogdijela ili obaveze. Promjene pojedinih dijelova imovine, ili promjene stanja obaveza,

prikazuju se u odvojenim posebnim knjigama, Promjene stanja gotovine prikazuju se u knjizi

blagajne. Obilježje je prostog knjigovodstva da evidentira samo obaveze za pribavljaniimovinski dio, a vlastiti kapital uložen u trgovačku radnju ne evidentira. Nadalje, prostoknjigovodstvo, ne prikazuje prihode i rashode koji su umanjili ili uvećali vlastiti kapital.

Knjige prostog knjigovodstva, koje se redovno vode su:

- knjiga blagajne, u koju se unose uplate i isplate gotovine;

-

knjiga dužnika i povjerilaca u koju se unose sva potraživanja i obaveze; - knjiga inventara.

Knjiga blagajne imala je slijedeći oblik:

UPLATA KNJIGA BLAGAJNE ISPLATA




WWW.STUDOMAT.BA 9

Datum

Opis promjene

Iznos Datum

Opis

promjene Iznos

U knjizi blagajne prikazuje se stanje i promjene stanja gotovine u blagajni. Početno stanje se prikazuje na li jevoj strani, sve uplate gotovine također na lijevoj strani, a isplate gotovine nadesnoj strani.

Dužničko- povjerilački odnosi s kupcima i dobavljačima evidentiraju se tako što se za svakogkupca ili dobavljača otvara posebna strana u knjizi dužnika i povjerilaca.. Stanje potraživanjaod kupca utvrđuje tako što se na početno stanje, koje je evidentirano na lijevoj stvari, dodajusva povećanja dugovanja kupca, koja se također, evidentiraju na lijevoj strani i oduzmu svenaplate potraživanja koja se evidentir aju na desnoj strani.

Stanje obaveza od dobavljača, utvrđuje se tako što se na početno stanje obaveza koje seevidentira na desnoj strani dodaju sva povećanja obaveza prema dobavljačima, koja setakođer evidentiraju na desnoj strani i oduzmu se isplate obaveza koja se evidentiraju na

lijevoj strani.

Oblik evidencije ovih knjiga je bio slijedeći:

Duguje Kupac: Potražuje

Datum Opis Iznos Datum Opis Iznos

U zaglavlju knjiga dužnika ili povjerilaca, imala je naziv dužnika ili povjerioca i po njihovom početnom stanju mogao se procjeniti karakter računa.

Obračun rezultata poslovanja u sistemu prostog knjigovodstva ne može se utvrditi na osnovuknjiženja, direktno, jer se ne vodi evidencija o nastalim rashodima i prihodima, već sefinansijski rezultat utvrđuje uz pomoć inventarisanja, odnosno na osnovu inventara koji sesastavlja nakon završenog popisa imovine trgovačke radnje.

Inventarisanjem se vrši popis cjelokupne imovine jedne trgovačke radnje na određeni dan. Tose, u pravilu vrši na kraju poslovne godine 31. XII, jer se finasijski rezultat utvrđuje zaodređeno razdoblje tj. za proteklu poslovnu godinu. Zatim se popisuju obaveze radnje prema

povjeriocima (dobavljačima, banci i druge obaveze).

Na osnovu inventarisanja sastavlja se inventar trgovačka radnja. U inventar se unose slijedeći podaci: naziv trgovačke radnje i datum pod kojim se sastavlja inventar, redni broj, opis iiznos. U koloni za opis iskazuje se prvo aktiva, tj. sredstva radnje po vrsti, količini ivrijednosti. Zatim se iskazuje pasiva tj. obaveze radnje po vrsti u vrijednosnim pokazateljima.

Na kraju se sastavlja rekapitulacija u kojoj se iskazuje ukupna aktiva, ukupna pasiva i

sopstvena sredstva (čista imovina) radnje, koja predstavljaju pozitivnu razliku izmeđuukupnih sredstava kojim radnja raspolaže i ukupnih obaveza koja ona ima prema

povjeriocima. Knjigu inventara možemo prikazati kako slijedi:

Trgovačka radnja «X»

Str… KNJIGA INVENTARA Datum: 31. 12.

Redni Iznos




WWW.STUDOMAT.BA 10

broj Opis POMOĆNA

KOLONA

GLAVNA

KOLONA

I AKTIVA (SREDSTVA)

1. Blagajna 20.000

2. Roba

So – 200 kg. po 1 KM

Šećer – 300 kg. po 1 KM

Ulje 100 l, a 1,5 KM,

itd.

200

300

150

….. 40.000

3. Potraživanje od kupaca

Kupac «a»

Kupac «b»

itd.

5.000

10.000

…… 50.000

UKUPNA AKTIVA Xxxxx 110.000

II PASIVA (OBAVEZE)

1. Kredit od banke

Dobavljač «y» itd.

3.000……

50.000

30.000

UKUPNA PASIVA Xxxxx 80.000

III REKAPITULACIJA

1. UKUPNA AKTIVA 110.000

2. UKUPNA PASIVA 80.000

3. SOPSTVENA SREDSTVA 30.000

Da bi se utvrdio finansijski rezultat trgovačke radnje, potrebno je da pored krajnjeg 31. 12.imamo i početni inventar pod 01. 01. Upoređivanjem vrijednosti sopstvenih sredstava (čistaimovina) na kraju razdoblja 31. 12. sa vrijednosti sopstvenih sredstava (čista imovina) na

početku razdoblja 01. 01. izračunava se finansijski rezultat tog razdoblja. Prema tome, ako jetrgovačka radnja na dan 31. 12. imala sopstvena sredstva u iznosu od 30.000 KM, ako je na

primjer na početku godine imala sopstvena sredstva od 20.000 KM ostvaren je pozitivanfinansijski rezultat u iznosu od 10.000 KM. U protivnom da je radnja, na primjer na početkugodine imala sopstvena sredstva od 35.000 KM, onda je ona ostvarila negativan rezultat u

iznosu od 5.000 KM.

Opšta formula za izračunavanje finansijskog rezultata u prostom knjigovodstvu:

Fr = S2 – S1,gdje je značenje simbola:

S1 – sopstvena sredstva na početku razdoblja

S2 – sopstvena sredstva na kraju razdoblja

Fr – finansijski rezultat

Ako je: Fr (+) tada je S2 > S1 dobit

Fr (-) tada je S2 S1 gubitakFr (0) tada je S2 = S1 neutralan

.




WWW.STUDOMAT.BA 11

Prema tome, u toj situaciji nužno je uključiti dodatne uplate ili isplate u računanjefinansijsk og rezultata, što možemo predstaviti na slijedeći način:

,

1S = U p + 1S t.j. sopstvena sredstava na početku razdoblja se uvećavaju zauplate

,

2S = I p + 2S t.j. sopstvena sredstva na kraju razdoblja se uvećavaju zaisplate

Finansijski rezultat u prostom knjigovodstvu u situaciji da imamo dodatne uplate ili isplate

računamo po slijedećoj formuli:

Fr = S2, – S1

,, pa ako je

Dobit Fr (+) tada je S2, > S1

,

Gubitak Fr (-) tada je S2, < S1

,

Neutralan Fr (0) tada je S2, = S1

,

Kameralni knj igovodstveni sistem

Sistem kameralnog knjigovodstva temeljio se na osnovu prostog knjigovodstva.

Primjenjivano je u javno-pravnim ustanovama kojima se poslovanje odvijalo prema budžetu(proračunu) te je po tome dobio naziv u prošlosti budžetsko knjigovodstvo. Danas ima svekarakteristike dvojnog knjigovodstvenog sistema Upoređivanjem ostvarenih prihoda i rashodas planiranim rashodima i prihodima utvrđuje se višak ili manjak u proračunu. U kameralnom knjigovodstvu vodi se glavna knjiga evidencije:

a) kontrolnik rashoda

b) kontrolnik prihoda.

Sastavlja se i knjiga inventara u kojoj se unosi imovina ustanove. Uz ove, vodi se i knjiga

blagajne, žiro računa, dužnika, povjerilaca, knjiga materijala. «Danas se ovaj sistem neupotrebljava».

Konstantn i knjigovodstveni sistem

Konstantni knjigovodstveni sistem zasniva se na načelima dvojnog knjigovodstva, a razvilo u19. vijeku. U sistemu konstantnog knjigovodstva vodi se evidencija o svim dijelovima

imovine i o rashodima i prihodima. K onta (računi) u glavnoj knjizi svrstana su u tri grupe:

-

planirani ili upravni ili naređeni računi (prihoda i rashoda) - ostvareni računi (prihoda i rashoda), i - blagajnički računi

Dvojn i knj igovodstveni sistem

Osnovna karakteristika dvojnog knjigovodstvenog sistema ili dvojnog knjigovodstva je u

tome, da predstavlja cjelovitu knjigovodstvenu evidenciju poslovnih promjena na sredstvima,obavezama, kapitalu, prihodima i rashodima. Svaka poslovna promjena ima dvostrani uticaj

na računovodstvenu evidenciju




WWW.STUDOMAT.BA 12

Osnovne karakteristike dvojnog knjigovodstvenog sistema jesu:

1) da se svaka nastala poslovna promjena evidentira dvostrano tj. na dva računa: nalijevoj strani jednog računa i desnoj strani drugog računa.

2) Kontrola evidentiranja koja proizilazi iz dvostranog evidentiranja u dvojnom

knjigovodstvu tj. da zbir lijeve strane svih računa mora da se slaže sa zbirom desnestrane svih računa.

3) Sveobuhvatna evidencija

4) Permanentna i sistematična evidencija.

Svaka transkacija koja se evidentirala na računima (kontima) utiče uvijek na dva računa. Nemože se desiti da transakcija izazove samo jednu promjenu na računu.

Za potrebe edukacije, uglavnom se koriste tzv. «T» računi (konta). T – konto je zapravo

dvostrani račun, koji ima dvije strane označene sa duguje (D) i potražuje (P),

Primjer Nabavku materijala od dobavljača u vrijednosti od 3.000 KM,evidentirali bi na računima na slijedeći način

Zalihe

D materijala P D Dobavljači P

3.000 3.000

U ovom slučaju dolazak (nabavka) materijala u naše preduzeće evidentiramo na lijevoj ilidugovnoj strani, a odlazak materijala od naših dobavljača na desnu ili potražnu stranu. Pritome treba napomenuti da odlazak materijala od našeg dobavljača k nama zapravo znači

povećanje naše obaveze prema dobavljaču, što evidentiramo na potražnoj strani računa.

Obaveza prema dobavljaču sastoji se u davanju novčane naknade i prilikom evidencije plaćanje knjiženja će ići u suprotnom smjeru (potražuje račun-žiro račun, a duguje račundobavljača).

U ovom slučaju na računima (kontima) je prikazano:

1. što imamo (sredstva ili aktiva)

2. odakle nam to (od dobavljača tj. porijeklo sredstava (izvor sredstava ili pasiva)

Osnovno pravilo dvojnog knjigovodstva:

DUGUJE = POTRAŽUJE

Odnosno SREDSTVA = IZVORI SREDSTAVA

Odnosno AKTIVA = PASIVI




WWW.STUDOMAT.BA 13

Pravilnim evidentiranjem osigurava se automatska ravnoteža lijeve i desne strane računa, štodalje upućuje na ispravnost evidentiranih podataka. Ovo je posebno važno zbog toga, štosamo tačni i pouzdani podaci i mogu biti podloga za sastavljanje finansijskih izvještaja

Pored osnovnih pravila za evidenciju poslovnih transakcija na sredstvima, obavezama i

kapitalu postoje pravila evidentiranja na računima prihoda i rashoda, pri čemu je osnovno pravilo da «prihodi uvijek potražuju», a «rashodi uvijek duguju».U dvojnom knjigovodstvenom sistemu poslovne transakcije se evidentiraju po redoslijedu

nastanka i po predmetu i karakteru. Evidentiranje po redoslijedu nastanka znači da se poslovne transakcije evidentiraju onim redom kako su nastale tj. hronološki. Evidentirati poslovne transakcije po predmetu i karakteru, proizilazi iz osnovne karakteristike dvojnog

knjigovodstva – sistematičnost. Sistematizacija znači da računovođa odredi pri sačinjavanjunaloga za knjiženje na koji imovinski dio poslovne transakcije utiče, odnosno koja su toračuni (konta), a po karakteru znači odrediti kako poslovna transakcija utiče na imovinski dio,

odnosno poslovna transakcija izaziva smanjenje ili stanja na tim računima. Dvojno knjigovodstvo karakteriše i sveobuhvatna evidencija poslovnih transakcija koja utičuna sredstva, obaveze, kapital, prihode i rashode. U skladu sa pozitivnim zakonskim propisima

u nas je obaveza poslovnih subjekata da vode slijedeće poslovne knjige:

a) knjiga dnevnika

b)

glavna knjiga

c) pomoćne knjige evidencije

Dnevnik je osnovna poslovna knjiga, u koju se hronološkim redoslijedom evidentiraju sviknjigovodstveni poslovni događaji, tj. onim redom kako su i nastajali. Glavna knjiga je

osnovna poslovna knjiga u kojoj se sistematski i hronološki upisuju poslovni događaji nasredstvima, obavezama, kapitalu, prihodima i rashodima. Ona je sveobuhvatna evidencija.

Pomoćne knjige služe za detaljnije prikazivanje nekih vrsta sredstava, obaveza, kapitala, prihoda i rashoda. Služe k ao dopuna glavnoj knjizi. Po isteku poslovne godine, poslovne

knjige se zaključuju i na osnovu njih se sastavljaju finansijski izvještaji. Vode se po principudvojnog knjigovodstva, a otvaraju se na osnovu početne bilanse (bilans stanja).

DRUGI DIO

II PREDMET RAČUNOVODSTVENOG OBUHVATANJA

Elementi finansijskog položaja

Elementi koji se direktno odnose na vrednovanje finansijskog položaja jesu: sredstva, obavezei vlasnički kapital. Sredstva su ekonomski resurs koje kontroliše poslovni subjekt kao rezultat




WWW.STUDOMAT.BA 14

prošlih događaja, a čiji se trošak (ili fer vrijednost) u trenutku nabavke može objektivnoizmjeriti i iz kojeg se očekuje priliv budućih ekonomskih koristi za poslovni subjekt.

Tri ključna određenja jesu:

1) da sredstvo mora biti ekonomski resurs,

2)

da resurs mora biti pod kontrolom subjekta, i

3) da trošak sredstava (ili fer vrijednost) u trenutku nabavke mora biti objektivnomjerljiv.

Resurs je ekonomski ako subjektu pruža buduću korist. Resursi pružaju buduće koristi sobzirom na bilo koji od slijedeća tri uslova:

1)

oni su novac ili se mogu pretvoriti u novac

2) proizvodi su za koju se očekuje da će se prodati i donijeti novac ili 3)

oni su stavke za koje se očekuje da će se upotrebljavati u budućim aktivnostima koje

će subjektu stvarati novčani priliv.

Prema tome, ekonomski resursi su bilo novac ili stavke koje će konačno za posljedice imati priliv novca.

Kontrola je računovodstveni koncept koji je sličan, ali nije istovjetan pravnom konceptuvlasništva. Kada preduzeće kupuje automobil na obročnu otplatu (na primjer plaća 680 KMmjesečno tokom tri godine), ono možda u zakonskom smislu, ne posjeduje automobil, jervlasništvo nad njim ne prelazi na kupca sve dok nije otplaćen posljednji obrok. Međutim, uslučaju da je preduzeće odgovorno za održavanje i osiguranje automobila, smatra se kako je

ono pod potpunom kontrolom preduzeća i da je sredstvo. Prema tome, posjedovanje ili

privremena kontrola nisu dovoljan uslov da neka stavka postane sredstvo.

Objektivno mjerenje – Ako je resurs nabavljen za novac ili uz obećanje da će se novac platiti, on je sredstvo. Ako je preduzeće proizvelo ili izgradilo resurs, a troškovi proizvodnjeili izgradnje plaćeni su novcem, taj resurs, je također, sredstvo. Ako je resurs poklonjen(doniran), a od njega se očekuju buduće kor isti, on je sredstvo. Prema tome, resurs (stavke)

koje su donirane preduzeću, a mogu zadovoljiti definiciju sredstava jer se očekuju budućekoristi iako, a nije nastao izdatak.2 S druge strane, dragocjena reputacija nije sredstvo, ako

nastaje postepeno, osim u slučaju da je nabavljeno po objektivno mjerljivom trošku.

Sredstva se obično svrstavaju u kategorije: stalna i tekuća sredstva. Sredstva se dalje

klasifikuju na nematerijalna sredstva, materijalna sredstva, finansijska sredstva i potraživanja.

Tekuća sredstva ili obrtna sredstva. Novac i druga sredstva za koje se očekuje da će serealizirati u novac ili da će se prodati ili potrošiti tokom subjektivnog uobičajenog poslovnogciklusa ili pak unutar jedne poslovne godine (ovisno o tome šta je duže) nazivaju se tekućasredstva.

Bit ovog razlikovanja tj. klasifikacije sredstava na stalna i tekuća je vrijeme, odnosnorespektujemo vremenski kriterij klasifikacije. Tekuća sredstva jesu oni resursi koji se držesamo za kratko razdoblje. Iako je uobičajena vremenska razlika godinu dana, iznimke se

javljaju u Kompanijama čiji je uobičajeni poslovni ciklus duži od jedne godine. Sva ostalasredstva se klasifikuju kao stalna.




WWW.STUDOMAT.BA 15

Klasifikacija sredstava prema kodeksu računovodstvenih načela i računovodstvenim

standardima Federacije Bosne i Hercegovine

(ove podjele su opsirne i nisu spominjane na predavanjima)*

Stalna sredstva

Nematerijalna stalna sredstva uključuju: materijalna prava: pravo na patent, licencu, model, žig, uzorak, korištenje

proizvodne tehničke dokumentacije kao prava sa lizingom (dužim od 1 god.). osnivačke izdatke: razgraničeni trošak u vezi sa studijama, istraživanjima,otkupom i odštetama, troškovi razvojnog istraživanja, istraživanje i otkrivanjerudnog i drugog mineralnog blaga.

goodwill: svaki višak troška sticanja nad udjelom sticatelja u fer vrijednosti prepoznatljivih sredstava i obaveza stečenih na datum razmjene treba priznati

kao sredstvo.ostala nematerijalna sredstva koja nisu obuhvaćena gore navedenim stavkama,kao što su softver i sl., i

avansi za nabavku nematerijalnih sredstava.

Nematerijalna sredstva nemaju fizičku supstancu, a imaju vrijednost koju kontroliše subjekt.Za nematerijalna sredstva se obračunava amortizacija. Kategorija sredstava koja imaju materijalni oblik i relativno dugo traju su nekretnine,

postrojenja i oprema

Materijalna stalna sredstva jesu:

Zemljište i šume: šume obuhvataju šumske pojaseve, ukrasne nasade, plantažešuma i prirodne šume, Građevine obuhvataju: objekte visokogradnje, niskogradnje i druge radovegr ađevinskog karaktera, Oprema: mašine, uređaje i postrojenja, sredstva transporta i veza,laboratorijska oprema, instrumenti i alati, inventar i namještaj, te drugaoprema.

Višegodišnji zasadi i osnovno stado: Višegodišnji zasadi imaju biološki vijektrajan ja duži od godinu dana i obuhvataju voćnjake, vinograde i drugedugogodišnje zasade. Osnovno stado obuhvata svu stoku osim one u tovu.Osnovnu stoku čini radna i proizvodna stoka i stočni pomladak.

Stambene zgrade i stanovi.Ostala materijalna sredstva koja nisu obuhvaćena navedenim stavkama. Avansi za nabavku materijalnih sredstava.

Nematerijalna i materijalna stalna sredstva mogu biti (sa aspekta funkcije u Kompaniji):

a. u upotrebi: stvari sposobne za upotrebu

b.pripremi: stvari u fazi pribavljanja, izgradnje i osposobljavanja za upotrebu, za koje se

procjenjuju da će biti u upotrebi. c.izvan upotrebe: su stvari bez perspektive korištenja u poslovanju pravnog lica.

Nekretnine, postrojenja i oprema, zemljište i ostale stavke materijalnih stalnih sredstava

inicijalno se vrednuju i iskazuju po trošku. Taj trošak je suma plaćena za nabavku spomenutih




WWW.STUDOMAT.BA 16

stavki. Zemljište se ne amortizuje. Zgrade i oprema se amortizuju, odnosno podliježu otpisu.Više riječi o amortizaciji bit će u poglavlju o stalnim sredstvima.

Slijedeća vrsta stalnih sredstava su finansijska sredstva koja predstavljaju dugoročna ulaganja,odnosno plasman kod drugih subjekata, za period čiji je rok vraćanja duži od godinu dana, ucilju stvaranja profita. Ta sredstva čine udjeli, odnosno dionice u povezanim preduzećima,zajmovi povezanim preduzećima, sudjelujući interesi, ulaganje u vrijedonosne papire, datikrediti, depoziti, kaucije i ostala dugoročna potraživanja. Dugoročna razgraničenja sastoje se od unaprijed plaćenih troškova ili rashoda ili obračunati anenaplaćenih prihoda, ostalih dugoročnih razgraničenja i rezervisanja za određene zalihe iliobaveze sa rokom dužim od 12 mjeseci.

Finansijska sredstva uključuju: Udjele pravnog lica u drugom pravnom licu

Zajmove i kredite

Vrjednosne papire držane kao stalna sredstva

Dugoročne depozite i kaucije Upisani a neuplaćeni kapital Dugoročna potraživanja

Vlastite dionice i

Unaprijed plaćene troškove.

Tekuća sredstva

Tekuća materijalna sredstva su zalihe, a jesu sredstva:

1) koja se dr že za prodaju u redovnom toku poslovanja

2)

koja su u procesu proizvodnje namijenjena takvoj prodaji i3) koja će brzo biti upotrebljena u proizvodnji proizvoda ili pružanju usluga koje će se

prodati u redovnom poslovanju.

Tekuća materijalna sredstva mogu biti:

sirovine i materijal (osnovni, pomoćni materijal, poluproizvodi, dijelovi,gorivo i mazivo, sitan alat i inventar, ambalaža i auto gume). Otpaci koji potičuiz rashodovanih stalnih sredstava ili sopstvene proizvodnje smatraju se

materijalom.

Proizvodnja: nedovršena proizvodnja na proizvodnim mjestima, sopstveni

poluproizvodi i dijelovi namijenjeni proizvodnji i otpaci koji su namijenjenidaljnjoj upotrebi u proizvodnji.

Proizvodi: stvari koji su sa aspekta pravnog lica namijenjeni prodaji.

Roba: stvari koje je pravno lice nabavilo i namijenilo prodaji.

Tekuća materijalna sredstva mogu biti: na zalihi: stvari iz tekućih sredstava u skladištu; u pripremi: materijal i sitan inventar dati na obradu ili manipulaciju, kao i

poluproizvodi i dijelovi namijenjeni daljnjoj proizvodnji,

u upotrebi: stanje proizvodnje u toku i sitan inventar u upotrebi;

na putu: stvari kupljene od dobavljača koje još nisu prispjele pravnom licu, kao

i stvari koje su izašle iz skladišta, a koje još nije preuzeo kupac.




WWW.STUDOMAT.BA 17

Gotovina, ekvivalenti gotovine i potraživanja

Gotovina i ekvivalenti gotovine

Potraživanja od pravnih lica iz grupe: potraživanja od povezanih pravnih lica

tekuća potraživanja (potraživanja od kupaca, potraživanja po osnovu datihkredita i ostala tekuća potraživanja) unaprijed plaćeni troškovi, i obračunati nefakturisani prihodi

Ulaganja mogu biti:

Udjeli u grupi

Udjeli u drugim licima

Kratkoročni plasmani u vrijednosne papire (blagajnički zapisi, čekovi, mjenice,i ostala kraktoročna ulaganja u vrjednosne papire)

Ulaganja u vlastite dionice (sopstvene dionice pravnog lica koje je onootkupilo na tržištu) Ostala tekuća ulaganja

Gotovina se sastoji od finansijskih sredstava kojima se može brzo raspolagati za trošenje.Većina tih finansijskih sredstava nalazi se na transakcionim (čekovnim) računima u bankama.

Prema tome, novac u banci i blagajni čine: žiro račun, devizni račun, akreditivi i ostalanovčana sredstva. Potraživanja od kupaca su sume koje subjekti duguju kupcu.Unaprijed plaćeni troškovi budućeg razdoblja i obračunati nefakturisani prihodi, sadržavajuunaprijed plaćene troškove, izdatke budućeg razdoblja i nedospjelu naplatu prihoda.

Kratkoročni plasmani u vrjedonosne papire su finansijska ulaganja koja se mogu brzo plasiratina tržištu i za koje se očekuje da će se pretvoriti u novac unutar jedne poslovne godine. Ova

ulaganja, odnosno plasmani se preduzimaju da bi se ostvario određeni povrat novca koji biinače bio privremeno neiskorišten.

Klasifikacija izvora sredstava, obaveze i kapital prema kodeksu računovodstvenihnačela i računovodstvenim standardima F BiH

Obaveze i Kapital

Obaveze su obično dugovi prema vanjskim stranama, koje su proizašle iz nastalih događaja.Obaveze nastaje kao rezultat prošlih transakcija ili događaja. Prema tome na primjer na dan31. 12. plate koje nisu isplaćene radnicima za rad koji su izvršili od 01. 12. do 31. 12. jesuobaveze. Međutim, plate koje će oni zaraditi slijedeći mjesec (januar slijedeće godine) nisuobaveze na dan 31. 12.

Obaveze su potraživanja prema subjektovim sredstvima. Ako je obaveza prema određenimsredstvima, njen naziv upućuje na to kao u slučaju hipotekarnog zajma ili osiguranogdugoročnog duga.Iznos obaveza za primljene zajmove obuhvata «glavni dug» a često seobaveze za kamate ili obračunate kamate iskazuju odvojeno od glavnice (osnovnog)

duga.Tekuće obaveze su obaveze za koje se očekuju da će biti podmirene u kratkom roku.




WWW.STUDOMAT.BA 18

Kriterij jednogodišnjeg vremenskog intervala ili tekućeg poslovnog ciklusa, koji se primjenjuju za klasificiranje tekućih sredstava, također se primjenjuju kod tekućih obaveza.

Kratkoročne (tekuće) obaveze prema pojavnim oblicima su:

krediti od grupe pravnih lica

krediti od drugih pravnih lica

krediti banaka

drugi krediti

obaveze prema pravnim licima iz grupe

obaveze iz grupe prema povezanim pravnim licima

obaveze po osnovu sudjelujućih interesa

obaveze prema dobavljačima

obaveze za poreze

obračunati a neplaćeni troškovi i unaprijed naplaćeni prihodi (odgođeni prihod)

Obaveze prema dobavljačima jesu potraživanja dobavljača proizašla iz njihove isporukematerijala ili pružanja usluga poslovnom subjektu, koja im subjekt još nije platio. Ta

potraživanja obično su neosigurana. Sume koje se duguju finansijskim institucijama nazivajuse obaveze za mjenice ili kratkoročni, a ne zovu se obaveze prema dobavljačima.Obaveze za

poreze iskazuju sumu koju poslovni subjekt duguje državi za poreze i iskazno je odvojeno oddrugih obaveza.

Obračunati, a nenaplaćeni troškovi su iznosi koje su zaradile vanjske strane, a poslovnisubjekt im još nije platio. U takvim slučajevima strana kojoj subjekat duguje novac obično neispostavlja fakturu ili drugu sličnu ispravu. Na primjer, kamatu koju je zaradio zajmodavac, akoju mu subjekat nije platio primjer su obračunatog a neplaćenog troška (rashoda). Odgođeni

prihodi (nazivaju se još unaprijed naplaćeni prihodi ili nezarađeni prihodi) su obaveza kojanastaje kada poslovni subjekt unaprijed naplati prihod za uslugu koju će prema sporazumu

pružiti u budućnosti.Dugoročne obaveze su obaveze za koje se očekuje da budu podmirene u roku dužem od jednegodine.

Dugoročne obaveze jesu: obaveze prema pravnim licima iz grupe

obaveze prema drugim pravnim licima

obaveze za kredite banaka

ostale obaveze i

rezervisanja za obaveze i troškove.

Vlasnički kapital je ostatak sredstava poslovnog subjekta nakon odbitka svih obaveza

subjekata.

Pod vlasničkim kapitalom podrazumjevamo:

upisani kapital

dodatno uplaćeni kapital, premije

revalorizacione rezerve

druge rezerve

akumulirana dobit (gubitak)

vlastite dionice koje drže preduzeće.




WWW.STUDOMAT.BA 19

Vlasnički kapital pokazuje sumu koju su vlasnici uložili u poslovni subjekt. U dioničkomdruštvu udio se dokazuje dionicama. Vlasnički kapital se kod dioničarskih društava dijeli nadvije glavne kategorije. Prva kategorija, nazvana uplaćeni kapital je iznos koji su vlasnici – dioničari direktno uložili u dioničko društvo (posao) kupovinom dionica u trenutku njihovogizdavanja. Svaka dionica ima utvrđenu ili «nominalnu vrijednost» po dionici pomnoženu s

brojem dionica u prometu (redovnih dionica). Dionički (osnovni) kapital iskazuje utvrđenu ilinominalnu vrijednost Dioničku premiju imamo u slučaju da dioničko društvo emituje i

prodaje nove dionice po cijenama većim od utvrđene ili nominalne vrijednosti u cilju povećanja vlasničkog kapitala, odnosno u cilju pribavljanja novih finansijskih sredstava po

propisanom postupku.

Zadržana zarada. Druga kategorija vlasničkog kapitala naziva se zadržana zarada. Vlasničkikapital povećavaju zadržane zarade (tj. rezultat su profitabilnog poslovanja). Iz zadržanezarade se isplaćuju dioničarima dividende po odluci skupštine dioničara. Isplatom dividendise smanjuje zadržana zarada. Zadržane zarade su razlike između ukupnih zarada poslovnogsubjekta ostvarenih od početka poslovanja i ukupne sume dividendi isplaćene dioničarima u

cjelokupnom vijeku poslovanja subjekta Kod nas ovaj se izraz koristi u smislu akumuliranadobit. Vlasnički kapital se može mijenjati pod uticajem drugih događaja osim akumuliranedobiti..

R ačunovodstvena jednačina glasi:

SREDSTVA = OBAVEZE + OSNOVNI KAPITAL + ZADRŽANA ZARADA

U obliku računovodstvene jednačine podaci o stanju sredstava na određeni dan i stanjuobaveza i kapitala na isti dan, iskazuju se u bilansu stanja Kompanije. Zadržana zarada

predstavlja vlastiti kapital dioničara ostvaren iz profitabilnih aktivnosti poslovnog subjekta izadržan radi korištenja u poslovanju.

Elementi uspješnosti poslovanja

Uticaj nekih uobičajenih poslovnih transakcija na računovodstvenu jednačinu:

Sredstva = obaveze + osnovni kapital + zadržana zarada – dividende + prihodi- rashodi

(Ovdje dolazi dugi primjer pa ako hocete pogledajte)Dividende su računati prihodi od ulaganja u dionice. Uobičajeno je da se isplaćuju u gotovinidioničarima, na osnovu odluke skupštine dioničkog društva, iz zadržane zarade koja je

rezultat profitabilnog poslovanja.

Rashodi su jedan od elemenata mjerenja uspješnosti poslovanja poslovnog subjekta. Prema

definiciji u paragrafu 97. b) Kodeksa računovodstvenih načela, Računovodstvenimstandardima Federacije Bosne i Hercegovine:

Vlastiti kapital




WWW.STUDOMAT.BA 20

Rashodi su smanjenje ekonomske koristi tokom obračunskog perioda u obliku odliva ili iscipljivanje sredstava ilistvaranje obaveza što za posljedicu ima smanjenje vlasničkog kapitala, osim onog u vezi sa raspodjelomvlasničkog kapitala učesnicima. Prema ovoj definiciji rashoda očigledno je da ne treba miješati dividende irashode jer obadvije smanjuju zadržanu zaradu, tj. vlasnički kapital. Rashodi se priznaju kada se mogu pouzdano

vrednovati. Dakle, rashod se priznaje kada dolazi do smanjenja sredstava ili povećanje obaveze. Rashod se priznaje odmah u bilansu uspjeha, kada neki izdatak ne dovodi do nikakve buduće ekonomske koristi. Rashodi

se priznaju u bilansu uspjeha na temelju direktnog sučeljavanja nastalih rashoda i ostvarenih prihoda. Dakle,

prihodima se suprotstavljaju – sučeljavaju rashodi za koje se smatra da su učinjeni njihovim donošenjem tj.nastajanjem.

Prihodi su jedan od elemenata mjerenja uspješnosti poslovanja određenih u paragrafu 97 a).Kodeksa računovodstvenih načela, Računovodstvenim standardima Federacije Bosne i

Hercegovine. Prema ovoj definiciji: Prihod je povećanje ekonomskih koristi tokomobračunskog perioda u obliku priliva ili unapređenja sredstava ili smanjenja obaveza što imaza posljedicu povećanje vlasničkog kapitala, osim onog sa doprinosima – uplatama od strane

učesnika u vlasničkom kapitalu. Prihod se priznaje i predmet je evidentiranja u računovodstvenoj evidenciji kada se može

pouzdano izmjeriti i kada se može realno očekivati njegova konačna naplata.

Prema odredbama Kodeksa računovodstvenih načela i računovodstvenim standardima F BiH – paragraf 98.

Dobit se definiše kao pozitivna razlika između zbira prihoda i zbira rashoda3 pravnog lica u

okviru računovodstvenog perioda. Bruto dobit predstavlja razliku između prihoda od prodaje i

troškova prodaje usklađene za promjene vrijednosti zaliha.

Dobit od aktivnosti je dobit od operativnih (osnovnih) aktivnosti i predstavlja bruto dobit

umanjenu za troškove distribucije i administracije.

Dobit prije poreza predstavlja dobit od aktivnosti korigovanu za prihode i rashode odulaganja, finansiranja, ostalih aktivnosti i vanrednih stavki.

Neto dobit predstavlja dobit nakon oporezivanja. Neto dobit pravno lice raspodjeljuje u

skladu sa zakonom i internim odlukama. Raspoređivanje se vrši na konkretne oblikevlasničkog kapitala, a može biti iskazan i kao akumulirana (zadržana) dobit (zarada).

Gubitak je negativna razlika između zbira prihoda i rashoda pravnog lica u obračunskom periodu, a pokriva se u skladu sa Zakonom o računovodstvu. Gubitak može ostati kaoneraspoređeni gubitak i prenijeti se u narednu godinu u skladu sa Zakonom.

Kada smo prikazali elemente koji se direktno odnose na vrednovanje finansijskog položaja iuspješnosti poslovnog subjekta, možemo napisati proširenu računovodstvenu jednačinu:

Sredstva = Obaveze + Osnovni kapital + Zadržana zarada – Dividende + Prihodi – Rashodi

Vlasnički kapital




WWW.STUDOMAT.BA 21

TREĆI DIO

3. Računovodstvena načela i standardi kao okvir realnog finansijskogizvještavanja

3.1. Računovodstvene pretpostavke (koncepti) i računovodstvena načela

Računovodstvenim pretpostavkama i načelima utvrđuju se osnovne karakteristik e i koncepcije

računovodstva koje trebaju biti ugrađene u računovodstvene metode i postupke kako bi seosigurao zahtjevani kvalitet izlaznih informacija iz računovodstvenog procesa. Sasvimsigurno, u kontekstu tih informacija najznačajnije mjesto pripada finansijskim izvještajima

pod kojima uobičajeno podrazumjevamo bilansu/bilans stanja, bilans uspjeha, izvještajgotovinskih tokova, izvještaj o svim promjenama u vlasničkom kapitalu i zabilješke uzfinansijske izvještaje. Ti finansijski izvještaji pružaju čitav niz različitih informacija zarazličite korisnike. Informacije koje pružaju finansijski izvještaj trebaju biti: značajne, važne,

pouzdane, usporedive i razumljive.




WWW.STUDOMAT.BA 22

Racunovodstvena nacela predstavljaju opšta pravila koja služe kao «vodič u vrednovanju

bilježenju i izvještavanju o poslovnim aktivnostima». S druge strane, «predstavljaju postupkenužne za pobliže izučavanje i definisanje prihvaćene računovodstvene prakse u nekomvremenu». Sistem opšte prihvaćenih načela sastoje se od:

- opšte prihvaćenih k oncepata

-

opšte prihvaćenih načela- opšte prihvaćenih postupaka

Opšte prihvaćeni koncepti predstavljaju određene pretpostavke, odnosno teorijske uslove zainterpretiranje finansijskih izvještaja, dok opšteprihvaćena načela pomažu u vrednovanju,

bilježenju i izvještavanju o poslovnim aktivnostima. U opšte prihvaćene računovodstvenekoncepte ubrajaju se slijedeće računovodstvene pretpostavke:

- Koncept poslovnog subjekta

- Koncept stalnosti (kontinuiteta) ili vremenske neograničenosti poslovanja

-

Koncept stabilne valute- Koncept obračunskog razdoblja tj. određenog vremena

Opšte prihvaćena računovodstvena načela obuhvataju slijedeća načela: načelo troška nabavke, načelo objektivnosti, načelo realizacije, tj. sticanje prihoda, načelosučeljavanja prihoda i rashoda, načelo materijalnosti ili značajnosti i načelo potpunostinačelo dosljednosti ili konzistentnosti načelo opreznosti

3.1.1. Opšte prihvaćeni koncepti

Jedna od najznačajnijih računovodstveni pretpostavki odnosi se na subjektivitetposlovnog subjekta kao zasebne cjeline. U tom smislu govori se o konceptu poslovnog

subjekta prema kojim se podrazumjeva da je proizvodna, trgovinska ili uslužnakompanija samostalna cjelina neovisna o drugim kompanijama ili vlasnicima.

Prihodi, troškovi i rashodi primjenjuju se na poslovni subjekat, a ne na vlasnike.

Koncpet stalnosti poslovanja tj. trajnost poslovanja

Koncept stabilne valute tj. stabilne novčane jedinice, polazi od pretpostavke da sekupovna moć novčane jedinice tokom vremena ne mijenja.

Pretpostavlja se da je novčana jedinica najbolja mjera poslovnih transakcija. Zbog togase evidentiraju samo one transakcije koje se mogu mjeriti u novcu.

Ako dođe do promjene vrijednosti novčane jedinice, pozicije finansijskih izvještajaiskazane prema historijskim vrjednostima bit će precjenjene ili podcijenjene.Uvažavajući koncept stabilne valute neophodno je vršiti prilagođavanje, odnosnorevalorizaciju (ponovnu procjenu) izvještajnih pozicija kojom se one svode na realnenovčane vrijednosti. Pri revalorizaciji neophodno je uvažavati specifičnosti pojedinih

država. Efekte revalorizacije potrebno je iskazati u osnovnim ili suplementarnim(dodatnim) finansijskim izvještajima.




WWW.STUDOMAT.BA 23

Koncept obračunskog razdoblja tj. određenog vremena nadovezuje se na konceptkontinuiteta ili neograničenog poslovanja i prema tom konceptu zahtijeva se periodočnoizvještavanje u određenom obračunskom razdoblju. To može biti jedna poslovna(kalendarska) godina, kvartal, mjesec, dekada i sl. za eksterne korisnike finansijskih

izvještaja u pravilu obračunsko razdoblje je jedna godina.

Opšte prihvaćena računovdstena načela

Računovodstvena načela su osnovna pravila koja upotrebljavaju poslovni subjekti uprezentiranju finansijskih informacija.

Načelo nabave vrijednosti zahtijeva da se poslovni događaji inicijalno vrednuju po troškunabavke, odnosno nabavnoj vrijednosti. Osnovica za utvrđivanje nabavne vrijednosti jestvarni novčani izdatak koji je nastao ili će nastati zbog obaveze plaćanja pri nabavinekog sredstva.

Načelo objektivnosti. Finansijski izvještaji poslovnih subjekata dobivena na osnovuposlovnih knjiga moraju se dokumentovati i u tom smislu je ovo načelo povezano sanačelom nabavne vrijednosti.

Načelo realizacije tj. sticanje prihoda

Vezano je uz nastanak poslovnog događaja i priznavanje prihoda. Praktično gledano,prihod će se proknjižiti na temelju ispostavljenog računa (fakture) kupcima, bez obzirašto će naplata uslijediti naknadno. Pri priznavanju prihoda treba uvažavati slijedeće, ito:

da je roba stvarno isporučena kupcu, odnosno da je određena uslugaizvršena

da su vlasništvo i rizik prešli na kupca

da se prodaja može vrjedonosno mjeriti, i da ne postoji neizvjesnost naplate.

Rashodi se priznaju u trenutku nastanka bez obzira na to da li su plaćeni.

Načelo materijalnosti ili značajnosti

Pod ovim načelom podrazumjeva se relativna važnost podataka. Sposobnošćuprosuđivanja, radije nego krutim pravilima računovođa odlučuje o tome, da li jeračunovodstvena informacija više ili manje važna.

Načelo konzistentnosti ili dosljednosti




WWW.STUDOMAT.BA 24

Zahtjeva da se dosljedno primjene usvojena pravila i postupci pri sastavljanju i

iskazivanju finansijskih izvještaja.

Načelo opreznosti

Sadašnja teorija zagovara da se, tamo gdje su podaci nejasni i proturječni, računovođatreba odlučiti prije za nižu vrijednost nego za višu vrijednost.

Računovodstvena načela koja su precizirana u Zakonu o računovodstvu Federacije Bosne iHercegovine (ZOR F BiH), utvrđena su u Kodeksu računovodstveni načela Federacije Bosne iHercegovine.

U svjetskim razmjerima doista su najznačajnija američka opšteprihvaćena računovodstvenanačela (GAAP). Ona uveliko utječu na računovodstvenu regulativu širom svijeta. Prematome, u nas u temeljne računovodstvene pretpostavke za sastavljanje finansijskih izvještajaubrajaju:

- stalnosti (poslovanje na neograničeno vrijeme) - dosljednost i

- priznavanje poslovnih događaja u trenutku nastanka.

Pri izradi finansijskih izvještaja neophodno je pridržavati se ovih opštih načela procjene:

- opreznosti

- sučeljavanja (uzročnosti) prihoda i rashoda

- pojedinačne procjene

- vremenska povezanost bilansnih pozicija.

Godišnji pojedinačni i konsolidovani finansijski izvještaji u Federaciji BiH pravnih lica pripremaju se u skladu sa ZOR F BiH, trebaju biti usaglašeni sa Kodexom računovodstveninačela i računovodstvenim standardima F BiH. Kodeks i RS su u svakom suštinskom pogledu

pridržavaju slijedećeg:

- 4 direktive Savjeta Evropske zajednice (EU)

- 7 direktive Savjeta Evropske zajednice (EU)

- međunarodnih računovodstveni standarda (MRS)

Računovodstvene politike kao sistem računovodstveni načela su od posebne važnosti prilikom

sastavljanja finansijski izvještaja.

3.2. Računovodstveni standardi kao okvir finansijskog izvještavanja

Razvoj računovodstva u skladu sa društvenim i privrednim razvojem uopšte u tržišnimuslovima privređivanja podrazumijeva razvoj i usavršavanje računovodstvene regulative u FBiH.

U cilju uključivanja privrede u svjetske privredne tokove, između ostalog i krozharmonizaciju računovodstvene regulative, pripremljena je i usvojena odgovarajućaračunovodstvena regulativa u vidu Kodexa računovodstveni načela i Računovodstvenistandarda F BiH, u osnovi zasnovani na međunarodnoj računovodstvenoj regulativi.




WWW.STUDOMAT.BA 25

Prema tome, primjena Kodeksa računovodstveni načela i računovodstveni standarda F BiHnisu u suprotnosti sa primjenom MRS-a prvenstveno za poslovne subjekte čije dionice nekotiraju na berzi. Primjena MRS-a u praksi je vrlo složena i upravo zbog te složenosti i

promjene koje se događaju u savremenom poslovanju i okruženju poslovnog subjekta jednomutvrđena lista standarda nije zauvjek dana već u skladu sa navedenim promjenama mijenjaju,odnosno dopunjavaju područja njihova regulisanja.

ČETVRTI DIO

IV SADRŽAJ DIJELOVA FINANSIJSKIH IZVJEŠTAJA (BILANS STANJA IBILANS USPJEHA)

4. Pojam finansijskih izv ještaja

Finansijski izvještaji proizvod su računovodstva, a namijenjeni su unutarnjim ivanjskim korisnicima. Pod pojmom finansijski izvještaji podrazumjevaju se osnovnifinansijski izvještaji (bilans stanja; bilans uspjeha – račun dobiti i gubitka; izvještajgotovinskih tokova, izvještaj o svim promjenama u vlasničkom kapitalu,računovodstvene politike i zabilješke uz finansijske izvještaje.

Finansijski izvještaji sastavljaju se i iskazuju u većini slučajeva na osnovu nadoknadivitroškova nabave uz primjenu obračunske osnove. Prema tome, knjigovodstveninastali događaj predmet je obuhvatanja u računovodstvu kada je događaj nastao, ane kada je izvršena uplata ili isplata (iznimka je izvještaj o novčanim tokovima). Osimosnovni finansijski izvještaja koji su, pretežno usmjereni vanjskim korisnicima,računovodstvo kao uslužno - informacioni podsistem daje podatke i informacijeunutarnjim korisnicima. Naime, u tržišnim uslovima privređivanja, poslovanje seodvija sa puno rizika, neizvjesnosti i nemilosrdnosti.Da bi se rizik sveo na što manju mjeru, potrebne su pravovremene i kvalitetneprvenstveno računovodstvene informacije.

Naime, menadžmentu poslovnog subjekta potrebni su podaci o troškovima srazličitog aspekta, podaci i informacije o nižim organizacionim jedinicama, a veomaznačajne funkcije menadžmentu su planiranje i kontrola. To upućuje na saznanje za

potrebnim finansijskim (računovodstvenim) izvještajima koji su proizvod upravljačkogračunovodstva i računovodstva troškova.

BilansaDa bi poslovni subjekt obavljao svoju djelatnost, treba posjedovati određenuimovinu. Poslovni događaji koji utiču na promjenu strukture sredstava, obaveza,kapitala, rashoda i prihoda i rezultata poslovanja predmet su evidentiranja uknjigovodstvu. U slučaju da se poslovni događaji ne evidentiraju na računima glavneknjige, mogla bi se sastaviti bilansa nakon svake promjene. U tom slučaju bilansa bise sastavila na osnovu popisa (inventure) sredstava i obaveza tj. utvrđivanjanjihovog stvarnog stanja. Njihova razlika je k apital ili čista imovina vlasnika.




WWW.STUDOMAT.BA 26

Neracionalno i neekonomično bilo bi sastavljati bilansu nakon svake poslovnepromjene, pa se ona sastavlja u dužim vremenskim intervalima, s tim da se u bilansuunosi samo trenutno stanje sredstava, obaveza i kapitala.

Bilansa, predstavlja računovodstveni prikaz stanja i strukture imovine i njenih izvora

promatranog subjekta u određenom trenutku tj. na određeni dan izraženih ufinansijskim terminima.

Onovna računovodstvena jednakost (jednačina) prilikom sastavljanja bilansa glasi:

AKTIVA = PASIVA, odnosnoSREDSTVA = IZVORI SREDSTAVA, odnosno

SREDSTVA = KAPITAL + OBAVEZE

Ova računovodstvena jednakost (jednačina) je formalni izraz koncepta dvostranogpromatranja dvojnog knjigovodstva.

a) Stajalište resursa i potraživanja

Ekonomski resursi subjekta nazivaju se sredstva. Potraživanje kreditora nazivaju seobavezama. Potraživanja vlasnika poslovnog subjekta prema sredstvima nazivaju sevlastiti kapital (vlasnička glavnica).

Stavke iskazane na strani sredstava subjektovi su ekonomski resursi na datum

bilanse. Obaveze i kapital potraživanja su prema subjektovim sredstvima na datumbilanse. Obaveze su potraživanja vanjskih strana tj. iznosi koje subjekt dugujebankama, dobavljačima, zaposlenicima i ostalim kreditorima. Vlasnički kapitalprikazuje potraživanja vlasnika.

b) Stajalište sredstava i izvora sredstva

Prema ovom stajalištu osnovna računovodstvena jednakost zasniva se na «konceptudvostranog promatranja imovine» u bilansi.

Naime, u bilansu se pod sredstvima tj. pojavnim oblikom sredstava podrazumjeva AKTIVA, a sredstva prema porijeklu izvora je PASIVA.

4.1.1. Principi unošenja bilansnih pozicija

Pri sastavljanju bilansa stanja redoslijed unošenja pojedinih bilansnih pozicija ovisi odprincipa kojih se pridržavamo prilik om sastavljanja bilansa stanja. Tako su poznati:

a) princip likvidnostib) princip funkcionalnosti

Princip likvidnosti zahtjeva da se u aktivu bilansa stanja sredstva unose premastepenu unovčivosti, odnosno stepenu pretvaranja ostalih pojavnih oblika sredstava u




WWW.STUDOMAT.BA 27

novčani oblik. Stepen likvidnosti može biti dvojak: opadajući i rastući, ovisno od togapolazi li se od najlikvidnijeg sredstva (novca) pa se ide prema manje likvidnomsredstvu ili obratno. U pasivi se pozicije unose prema ročnosti (dospjelosti) obaveza.

Princip fukcionalnosti suprotan je principu likvidnosti, jer se u aktivu najprijeunose stalna sredstva (građevinski objekti, oprema i sl.) zalihe, pa se na kraju unose

najlikvidnija sredstva, odnosno novac. U pasivi se prvo unosi kapital pa dugoročne ina kraju tekuće (kratkoročne) obaveze.

Bilans stanja kako je već rečeno ima dva dijela: aktivu i pasivu, na osnovu kojih seprikazuje finansijski položaj poslovnog subjekta. Bilans stanja predstavlja osnovnupodlogu za analizu finansijskog položaja, za utvrđivanje slabosti i nedostataka uposlovanju, kao i predviđanje budućeg poslovanja.

Prije nego što se pristupi sastavljanju bilanse, potrebno je provesti inventuru, daklepopis sredstava i obaveza. Bilans se sastavlja na osnovu računa (konta) glavne kn jige

na kojima se iskazuju sredstva, obaveze i kapital, i na kojim računima postoji saldo,odnosno stanje.Krajem poslovne godine zaključuje se konto sredstava, obaveza i kapitala, te seutvrđuje saldo. Pri tome, moramo voditi računa da se radi o računima tj. kontimastanja, i to o kontima aktive koji imaju dugovni saldo, kontima pasive koji imajupotražni saldo. Utvrđeni saldo na kontima glavne knjige koji može biti dugovni kodkonta sredstava, a potražni kod konta kapitala i obaveza, provjerava se inventurom iunosi se u bilansu kao bilansna pozicija. Na taj način saldo na kontima sredstava,obaveza i kapitala su pozicije zaključne bilanse 31. decembra tekuće godine.Navedene bilansne pozicije su osnova za otvaranje konta glavne knjige 1. januara

iduće godine u smislu kontinuiteta poslovanja i računovodstvenog načela povezanostipozicija bilansa.

Prema tome, na temelju godišnje bilanse 31. 12. tekuće godine, odnosno početnebilanse 01. 01. naredne godine provodi se otvaranje konta glavne knjige, što u stvaripredstavlja raščlanjivanje bilanse i početna stanja u tekućoj godini.

4.1.2. Sastavljanje i sadržaj bilanse/bilans stanja

U aktivu bilansa stanja unosimo prvo sredstva (stalna i tekuća), a potom račune

vlasničkog kapitala i obaveza (dugoročnih i tekućih) u pasivi bilansa stanja.

U bilans stanja ne unose se:- Korekcioni računi (ispravka vrijednosti sredstava, računi odstupanja) - Računi nivelacija cijena zaliha (Razlika u cijeni proizvoda u prodavnici

ukalkulisana razlika u cijeni robe, ukalkulisani porez na promet robe)

Problem vrednovanja bilansnih pozicija

Prilikom definisanja bilanse između ostalog smo naveli da se u njoj iskazujevrjedonosno stanje sredstava, obaveze i kapitala, koje se izražava novčano. Da bi se neki poslovni događaj mogao evidentirati u računovodstvu, a time i priznatiu bilansu značajne su slijedeće računovodstvene informacije:




WWW.STUDOMAT.BA 28

1. kriterij klasifikacije pojedinih komponenata poslovnog događaja (problemklasifikacije)

2. određivanje vremena kada se poslovni događaj desio (problem priznavanja)3. novčani iznos koji treba dodijeliti poslovnom događaju (problem vrednovanja)

Naime, u računovodstvu se evidentiraju poslovni događaji vrlo heterogenog sastava,kao i u različitim jedinicama mjere – količinskim. Sve količinske jedinice treba putemodgovarajuće cijene svesti na jednake mjerljive i uporedive veličine. Upravo prilikomsvođenja količinskih jedinica u računovodstvu na novčani izraz javljaju se mogućnostiprimjene različitih metoda vrednovanja, odnosno primjene različitih cijena, pa i u stabilnim uslovima novčane jedinice. Ovu problematiku obrađuju i međunarodniračunovodstveni standardi. S tim u vezi navode se različite metode vrednovanjasredstava i obaveza i to:

- trošak nabavke (historijski ili nabavni trošak)

- tekući trošak (cijena) - trošak zamjene - tržišna vrijednost - neto vrijednost koja se može realizovati - nadoknadivi iznos- sadašnja vrijednost - fer vrijednost- vrijednost podmirenja

Gledajući uopšteno, sredstva možemo vrednovati po svim navedenim metodama, dokse obaveze mogu vrednovati po: trošku nabave, tekućem trošku, sadašnjojvrijednosti, fer vrijednosti i vrijednosti podmirenja.Prilikom osnivanja poslovnog subjekta, Kompanije – preduzeća sastavlja se početniinventar koji predstavlja popis sredstava i izvora sredstava. Na osnovu početnoginventara sačinjava se početni bilans tj. početni bilans stanja. Prvi poslovni događajiu pravilu se javljaju odmah po osnivanju.

4.1.4. Osnovne bilansne promjene

Realno je da svaki knjigovodstveno poslovni događaj utiče na promjenu stanja

imovine i da se stalno odvija transformacija imovine.Međutim, bez obzira na heterogenost i učestalost događaja, ipak sve te poslovnedogađaje možemo specificirati i sumirati u tipične knjigovodstvene događaje kojeizazivaju i četiri osnovne bilansne promjene, a to su:

a) povećanje aktive i povećanje pasive za isti iznosb) povećanje aktive uz istovremeno smanjenje aktive za isti iznos (bez promjena

u pasivi)c) smanjenje aktive i smanjenje pasive za isti iznosd) povećanje pasive uz istovremeno smanjenje pasive (bez promjena u aktivi).

4.1.4.3. Vrste bilanse

U ovisnosti od sadržaja, vremena, subjekta ili razloga sastavljanja razlikujemo:




WWW.STUDOMAT.BA 29

Početna bilansa je bilansa koju sastavlja poslovni subjekt prilikom osnivanja.Respektujući princip kontinuiteta poslovanja, poslovni subjekt sastavlja konačnu(godišnju) ili zaključnu bilansu na dan 31. 12. tekuće godine, koja predstavljapočetnu bilansu 01. 01. naredne godine. Probna bilansa, sastavlja se radi kontrole, odnosno provjere ispravnosti provedenih

knjiženja u glavnoj knjizi. U pravilu se sastavlja na kraju obračunskog perioda,odnosno jednom mjesečno, a obavezno se sastavlja prije sastavljanja i prezentiranjabilo koje od navedeni bilansi.Pravljenje probnog bilanca podrazumijeva slijedeće korake:

1. napravi se (izlista se) spisak svakog računa glavne knjige koji imasaldo, upisjući dugovna salda u lijevu, a potražna u desnu kolonu probne

bilans2. sabira se svaka kolona3. uporede se ukupni izbosi kolone

Konsolidovana bilansa se sastavlja na nivou složenih poslovnih subjekata,odnosno grupe. Grupu čine matica i sve njene podružnice i pod kontrolom su maticeako ona posjeduje više od 50% glasačke moći, odnosno značajan je uticaj maticeako ima i 20% do 50% glasačke moći u drugom preduzeću. Cilj sastavljanjakonsolidovane bilanse je iskazati finansijsku situaciju i uspješnost poslovanja nanivou grupe.Bilansa spajanja sastavlja se u posebnim uslovima kada se dva ili više poslovnihsubjekata spajaju (integriraju) u jedan novi poslovni subjekt.Diobena bilansa se sastavlja prilikom razdvajan ja postojećeg poslovnog subjektana dva ili više pojedinačno pravno samostalnih poslovnih subjekata.Sanacijska bilansa se sastavlja za uslove kada se poslovni subjekt nalazi u slučajupostupka sanacije. Sanacijska bilansa služi u tom slučaju kao osnova utvrđivanjanastalih gubitaka u poslovanju i mjera za njihovo rješavanje u cilju saniranja(ozdravljenja) poslovnog subjekta od strane potencijalnih sanatora.Stečajna bilansa prikazuje vrijednost imovine u postupku stečaja. Likvidacijsku bilansu u pravilu sastavlja poslovni subjekt, ako ide u likvidaciju. Upravilu obaveze povjerioca iz likvidacione mase se podmiruju djelimično.

4.2. Bilansa/Bilans uspjeha

4.2.1. Pojam i sadržina bilansa uspjeha U pojmovnom definisanju bilansa uspjeha polazi se od bilansne suš tine dobitka igubitka. Dobitak je prirast (povećanje) kapitala ili tačnije, vlasničkog kapitala uposlovnom subjektu proistekao iz poslovnih i pratećih aktivnosti poslovnog subjekta utoku razdoblja. Gubitak je smanjenje vlasničkog kapitala koji je nastao po istomosnovu. Promjene kapitala po osnovu dodatnog ulaganja ili povlačenja dijela kapitalaod strane vlasnika – dioničara ne pripadaju uspjehu (rezultatu) poslovnog subjekta.Zadatak bilansa uspjeha je da obračuna sve rashode i prihode u posmatranomobračunskom razdoblju i da iskaže ostvareni finansijski rezultat ili njegovu raspodjelu.Finansijski rezultat se potom integriše u bilans stanja kao neraspoređeni ili

akumulirani dobitak (zadržana zarada) u pasivu u okviru pozicije kapitala ili kaoneraspoređeni (akumulirani) gubitak kao odbitna stavka kapitalu u pasivi bilansastanja.




WWW.STUDOMAT.BA 30

Sadržinu bilansa uspjeha čine prihodi i rashodi pa tako i neto rezultat ostvaren u tokurazdoblja, odnosno između dva bilansna razdoblja (01. 01. 20XX godine do 31. 12.20XX godine).Dakle, neto dobit je neto povećanje vlasničkog kapitala nastala iz redovnogposlovanja Kompanije (preduzeća) koja se akumulira na računu akumulirana dobit

(neraspoređeni dobitak; zadržana zarada). U najjednostavnijem obliku, neto dobit semjeri razlikom prihoda i rashoda kada prihodi premaše rashode.

Neto dobit = prihodi – rashodi

Kada rashodi premaše prihode, javlja se neto gubitak, koji se iskazuje na računuakumulirani gubitak (neraspoređeni gubitak) i pokriva se u skladu sa Zakonom. Po sadržini bilans uspjeha je u osnovi dinamički izvještaj. Prihodi su prilivi vrijednosti u poslovni subjekt (Kompanija – preduzeće) u tokuperioda, na osnovu prodaje proizvoda i usluga ili robe – poslovni prihodi kao idrugim redovnim uslovima poslovanja finansijski prihodi ili u vanrednim uslovima,vanredni prihodi.Prema tome, ovisno o tome nastaju li u redovnom poslovanju ili se javljajupovremeno, prihodi se dijele na poslovne i finansijske.Poslovni prihodi se pojavljuju gotovo svakodnevno i u vrijedonosnoj strukturiprihoda, čine najveći dio. Sam iznos prihoda u najjednostavijem obliku jednak je,odnosno zasniva se na potvrđenoj vrijednosti realizovanih proizvoda, roba ili pruženihusluga na tržištu. Finansijski prihodi rezultat su plasmana viška slobodnoraspoloživa novca. Višak novca poslovni subjekt može uložiti u dionice, obveznice i sl.ili može jednostavno pozajmiti novac onom kome je potreban. Dakle, u timslučajevima stiče pravo na naknadu npr. dividenda, kamata koja predstavljafinansijski prihod. U finansijske prihode ulaze i pozitivne kursne razlike. Vanredniprihodi su prihodi koji su rezultat specifičnih situacija.Rashodi su odlivi vrijednosti iz poslovnog subjekta (Kompanija, preduzeće) u tokuperioda na osnovu realizacije proizvoda i usluga ili roba – poslovni rashodi kao i podrugim redovnim osnovama poslovanja – finansijski rashodi ili nekim vanrednimuslovima – vanredni rashodi.Dakle, u ovisnosti o toga da li nastaju u redovnom poslovanju ili se javljajupovremeno rashodi se dijele na redovne rashode i vanredne rashode. Redovnirashodi se dijele na poslovne i finansijske rashode.Poslovni rashodi nastaju kao posljedica obavljanja osnovne djelatnosti poslovnog

subjekta, tj. mjera za poslovni rashod je iznos troška proizvoda za prodanu količinuproizvoda, za robu iznos troška nabave za prodanu robu za usluge iznos troškausluge za pruženu uslugu. Struktura poslovni rashoda je u ovisnosti od vrstedjelatnosti poslovnog subjekta i metoda, odnosno primjenljivog sistema obračunatroškova. Finansijski rashodi (troškovi finansiranja) nastaju uglavnom kaoposljedica korištenja tuđeg novca. Dakle, to su naknade koje se plaćaju kao kamateza korištene kredite, zajmove, diskonti pri prodaji vrijedonosnih papira i potraživanjaprije njihovog dospijeća, kamate redovne i zatezne, negativne kursne razlike i sl.U vanredne rashode ubrajamo rashode koji nastaju u nekim specifičnim uslovima,pa ih je teško predvidjeti, ali ipak za posljedicu imaju smanjenje vrijednosti kapitala.

Bilans uspjeha treba fer prezentirati finansijsku uspješnost poslovnog subjekta. Da bise ispunio taj zadatak bilans uspjeha mora zadovoljti uslove u skladu saračunovodstvenim standardima.




WWW.STUDOMAT.BA 31

Za većinu poslovnih subjekata u nas u skladu sa pozitivnim zakonskim propisima jeste da sastavljaju bilans uspjeha polugodišnje i godišnje

4.2.2. Oblik i sastavljanje bilansa uspjeha

Bilans uspjeha (račun dobitka i gubitka) može biti prikazan u dva oblika, i to:dvostrani račun, ili kao jednostrani račun. U odjeljku br. 5. četvrte direktive EU predviđena je mogućnost korištenja slijedećihmetoda, i to: metoda ukupnih troškova i metoda torškova prodatihproizvoda.Bilans uspjeha po metodi troškova prodatih učinaka svojstven je obračunufinansijskog rezultata sučeljavanjem prihoda od prodaje proizvoda sa troškovimaprodatih proizvoda. Metoda troškova prodatih proizvoda zahtjeva sistemsko praćenjeposlovnog procesa po fazama, tačnije po funkcijama, pod funkcijama i užimdijelovima, ili još tačnije po aktivnostima troškova i nosiocima troškova. Bilansuspjeha po metodi troškova prodatih učinaka odgovara iskazivanju u obliku jednostranog računa. Glavne prednosti metode troškova prodatih proizvoda vezuju se za novine koja ona uodnosu na metodu ukupnih troškova donosi, a to su:

- vertikalno raščlanjivanje ukupnog poslovnog, odnosno finasijskog rezultata - horizontalno raščlanjivanje poslovnog, odnosno finansijskog rezultata.

Po metodi troškova prodatih proizvoda bilans uspjeha možemo prikazati:

Bilans uspjeha za period od 01. 01. do 31. 12. 20XX

1. Prihodi od prodaje 500.000

2. Troškovi prodatih proizvoda 366.000

3. Bruto dobitak/Bruto poslovni dobitak (1-2) 134.000

4. Troškovi opšte distribucije i administracije 4.0. Troškovi distribucije 4.1. Troškovi administracije

44.00024.00020.000

5. Dobitak od aktivnosti/Poslovni dobitak (3-4) 90.000

6. Neto finansijski rashodi6.0. Finansijski prihodi6.1. Finansijski rashodi

28.00012.00040.000

7. Neposlovni i vanredni gubitak7.0. Neposlovni i vanredni prihodi7.1. Neposlovni i vanredni rashodi

12.000 ___

12.000

8. Dobitak (5-6-7) 50.000

U vezi sa vertikalnim raščlanjivanjem sada je neposredno vidljivo da se dobitak od50.000 KM sastoji od poslovnog dobitka od 90.000 KM i umanjenja tog rezultata zaneto rashode finansiranja od 28.000 KM i gubitka od neposlovnih i vanrednihdogađaja od 12.000 KM.Prednost horizontalnog raščlanjivanja rezultata Kompanije proizvodnog poslovnogsubjekta tiče se samo poslovnog, odnosno finansijskog rezultata

Bilans uspjeha za period 01. 01. do 31. 12. 20XX godine

Rednibroj

Konto Opis PRETHODNAGODINA

KM

TEKUĆAGODINA

KM




WWW.STUDOMAT.BA 32

1. Prihod od prodaje

2. Troškovi prodaje

3. Usklađivanje vrijednosti zaliha

4. Bruto dobit/dobitak (Svega 1-2-3)>0

5. Bruto gubitak (Svega 1-2-3)<0

6. Troškovi distribucije 7. Troškovi administracije

8. Dobit/Dobitak od aktivnosti (Svega 4-6-7)>0

9. Gubitak od aktivnosti (Svega 4-6-7)<0 ili(5+6+7)<0

10. Prihodi od povezanih pravnih lica

11. Prihodi od ulaganja u druga pravna lica

12. Prihodi od ostalih ulaganja

13. Prihodi od otuđenja ulaganja

14. Prihodi od finansiranja/financiranja

15. Ostali prihodi

16. Rashodi od otuđenja ulaganja

17. Rashodi od otpisivanja ulaganja18. Rashodi od finansiranja/financiranja

19. Ostali rashodi

20. Dobit/Dobitak prije poreza(Svega 8+10 do 15-16 do 19)>0 ili(10 do 15-16-19-9)<0

21. Gubitak (Svega 8+10 do 15-16 do 19)<0ili (10 do 15-16-19-9)<0

22. Porez na dobit/dobitak

23. Dobit/Dobitak poslije poreza (20-22)

24. Gubitak (21)

25. Vanredni prihodi

26. Vanredni rashodi27. Dobit/Dobitak od vanrednih stavki (25-26)

28. Gubitak od vanredni stavki (26-25)

29. Porez na dobit/dobitak od vanrednih stavki

30. Neto dobit/dobitak od vanrednih stavki (27-29)

31. Neto dobit/dobitak za period (23+30)>0 ili(23-28)>0 ili (30-24)>0

32. Gubitak za period (24+28)<0 ili(30-24)<0 ili (23-28)<0

Prihodi od prodajeU ovu poziciju unose se prihodi s naslova prodaje gotovih proizvoda, trgovačke robe iusluga. Dakle, riječ je o redovnim prihodima. Troškovi prodaje Ova pozicija sadrži pojednostavljeno rečeno troškove prodatih proizvoda, troškoveprodane robe (nabavnu vrijednost robe) i troškove pruženih usluga. Troškoviprodanih proizvoda u proizvodnom preduzeću sadrže u sebi različite vrste prirodnih troškova koji su u vezi sa proizvodnjom gotovih proizvoda.Usklađivanje vrijednosti zaliha Ova pozicija javlja se u bilansu uspjeha kod proizvodnih poslovnih subjekata, a služikao korektivni činilac pri svođenju troškova (ukalkulisanih) na rashode razdoblja.Bruto dobit/dobitak

Razlika između prihoda od prodaje i troškova prodaje korigovana za vrijednostusklađivanja zaliha predstavlja bruto dobit/dobitak (bruto maržu).




WWW.STUDOMAT.BA 33

Troškovi distribucije Ova pozicija sadrži troškove u vezi sa prodajom gotovih proizvoda, trgovačke robe iliusluga i tome slično. To su troškovi koji ne mogu biti sadržani u troškovima prodatihproizvoda.Troškovi administracije

Ova pozicija sadrži troškove uprave koji nastankom dobivaju obilježje rashoda. To sunpr. troškovi menadžmenta, računovodstva, opštih pravnih i sličnih poslova. Dobit/Dobitak od aktivnosti ili gubitak od aktivnosti Ako se od bruto dobiti/dobitka (bruto marže) oduzmu troškovi distribucije i troškoviadministracije dobije se dobit ili gubitak od aktivnosti tj. od osnovne (operativne)aktivnosti, a to je proizvodnja i prodaja proizvoda, prodaja robe ili pružanje usluga. Prihodi od povezanih pravnih licaNa ovoj poziciji nalaze se prihodi u vezi sa ulaganjem u poslovni subjekt sa više od50% vlasništva, po osnovu ulagan ja u poslovne subjekte od 20% do 50% udjela ilidionica i po osnovu ulaganja u druga pravna lica zajednički poduhvati. Prihodi od ulaganja u druga pravna licaTo su prihodi u vezi sa ulaganjima u poslovni subjekt sa manje od 20% udjela.Prihodi od ostalih ulaganjaNa ovoj poziciji prikazuju se finansijski prihodi od tzv. poništenja pada vrijednostidugoročnih i kratkoročnih ulagnaja u skladu sa F BiH, RS 25 – Ulaganja.Prihodi od otuđenja ulaganja To su prihodi koji se javljaju i iskazuju u bilansu uspjeha u slučaju kada poslovnisubjekt odluči prodati bilo koje svoje ulaganje i pri tome ostvari veću prodajnuvrijednost (cijenu) od knjigovodstvene vrijednosti ulaganja.Prihodi od finansiranja/financiranjaNa ovoj poziciji naći će se prihodi od kamata po datim dugoročnim i kratkoročnim

finansijskim, robnim, potrošačkim kreditima, prihodi od kamata po izvršenimulaganjima u vrjedonosne papire (obveznice i sl.) kao i ugovorne, zatezne i drugekamate iz dužničko povjerilačkih odnosa, pozitivne kursne razlike i os tali prihodifinansiranja kao što su razni finansijski diskonti, premije, naknade, provizije i sl. Ostali prihodiNa ovoj poziciji naći će se prihodi od donacija, subvencija regresa, kompenzacija,prihodi od prodaje stalnih sredstava, materijala, prihodi od penala kasa skonta,rabata i drugih popusta, naplata otpisanih potraživanja, kao i pozitivne razlikeprethodno izvršenih (prekomjernih) rezervisanja. Rashodi od otuđenja ulaganja

Na ovoj poziciji naći će se rashodi u slučaju kada poslovni subjekt odluči da prodabilo koje svoje ulaganje, te prilikom prodaje ostvari manju cijenu od iznosaknjigovodstvene vrijednosti ulaganja (F BiH; RS 25 – Ulaganja).

Rashodi od otpisivanja ulaganjaNa ovoj poziciji naći će se rashodi od otpisa kratkoročnih i dugoročnih u laganja kaorezultat usklađivanja knjigovodstvene vrijednosti (troška ulaganja) sa tržišnom ili fervrijednosti uz respektovanje načela niže vrijednosti na kraju poslovne godine. Rashodi finansiranja/financiranjaU ovoj poziciji evidentiraju se rashodi koje poslovni subjekt ima kada se koristi tuđim

finansijskim sredstvima. U toj poziciji naći će se finansijski rashodi i to: kamate,negativne tečajne razlike i ostali finansijski rashodi.




WWW.STUDOMAT.BA 34

Ostali rashodiU ovoj poziciji se evidentiraju rashodi od prodaje stalnih sredstava, materijala,manjkova, kazne, penali, štete, otpis nenaplativih potraživanja, smanjenje vrijednostistalnih sredstava i ostali rashodi.Dobit/Dobitak prije poreza

Saldiranjem prije navedenog dobit/dobitka od aktivnosti, prihoda i rashoda dolazi sedo dobit/dobitka prije poreza iz redovnog poslovanja i taj se iznos unosi u ovupoziciju.Porez na dobit/dobitakOva pozicija se odnosi na porez na dobit iz redovnog poslovanja. Stoga osnovica zaporez na dobit propisana je Zakonom o porezu na dobit.Dobit/Dobitak poslije porezaNa ovoj poziciji će se unijeti dobit iz redovnog poslovanja nakon plaćanja obaveze zaporez na dobit.

Vanredni prihodiU ovoj poziciji se evidentiraju vanredni prihodi. Vanredni prihodi su oni koji su

proizašli iz događaja i transakcija koje se jasno razlikuju od redovnih aktivnostiposlovnog subjekta i zato se ne očekuje da će se pojaviti često i redovito.

Vanredni rashodiU ovoj poziciji će se naći svi rashodi koji nisu redovni, npr. štete na imovini odelementarnih nepogoda, npr. požara, štete uslijed pljačke, prevare i ostali rashodikoji nastaju u vanrednim okolnostima.Dobit ili gubitak od vanrednih stavki

Ako se od vanrednih prihoda oduzmu vanredni rashodi ili obrnuto, dobije se dobit iligubitak od tih stavki proistekli iz neuobičajenih aktivnosti poslovnog subjekta.Porez na dobit/dobitak od varednih stavki

Dakako i dobit od vanrednih stavki kao rezultat neuobičajenih aktivnosti poslovnogsubjekta podliježe obavezi plaćanja poreza pa će se i ti iznosi naći na ovoj poziciji. Neto dobit/dobitak za periodNakon što se zbroje dobici i gubici iz redovne i neuobičajene tj. vanredne aktivnostiposlije oporezivanja dobije se ova pozicija.

Osnovna karakteristika bilansa/bilansa uspjeha je u tome da se finansijski rezultatiskazuje višestepeno u formi rezultata:

a) dobit ili gubitak operativnih (redovnih, osnovnih, poslovnih) aktivnosti

b)

dobit ili gubitak ostalih aktivnostic) dobit ili gubitak od vanrednih stavki

4.2.3. Komponente bilansa/Bilansa uspjeha uslužnih i trgovinskihkompanija

Kod uslužnih kompanija bez obzira da li se radi o «čistim» uslugama ili«proizvodnim» uslugama svi troškovi tekućeg razdoblja smatraju se rashodima.

Transformacije troškova u rashode u uslužnim djelatnostima vidimo na slici:

Troškovi tekuće godine

Postaju rashodiu bilansuuspjeha

direktno




WWW.STUDOMAT.BA 35

sema transformacije troškova u rashode u

uslužnim kompanijama - preduzećima

Prema tome, komponente bilansa uspjeha uslužnih preduzeća:

BILANS USPJEHA

USLUŽNOG PREDUZEĆA

* Porez na dobit uključen Trgovine na malo, veletrgovci, distributeri koji prodaju robu su Kompanije – preduzeća za trgovinu. Preduzeća za trgovinu prodaju robu gotovo u istom fizičkomobliku u kojem je ona nabavljena (kupljena).

Zbog toga, trošak prodane robe (troškovi prodaje) predstavljaju troškove nabavke(nabavna vrijednost) robe koja je prodata.

Ako troškove prevoza snosi prodavac, pravo vlasništva prenosi se na kupca sve dokroba ne stigne na njegovo skladište. Dakle, trgovačka roba uključuje se u zalihe po svom trošku što je u skladu saosnovnim konceptom troška. U skladu sa MRS-2 «Zalihe» trošak nabavke robe neuključuje samo fakturnu cijenu nego i vozarine i ostale troškove prevoza nastale kodprenosa robe do mjesta prodaje, tkz. zavisne troškove nabave. Trošak nabave takođe se usklađuje za povrate roba i odobrenja za gotovinskepopuste koje daje dobavljač trgovinske robe.Posmatrajući obračunsko razdoblje u cjelini, vrednovanje trgovačke robe po troškunabavke i transformacije troška nabavke u troškove prodate trgovačke robe

možemo prikazati na slijedeći način:

PRIHODI

RASHODI*

Neto dobit

manje

jednako je

Neto dobit




WWW.STUDOMAT.BA 36

Troškovi sadržani u početnimzalihama robe (vrijednost

početnih zaliha robe)

Neto trošak nabavke robe zatekuću godinu

Troškovi sadržani u zalihama robe(Vrijednost zaliha robe raspoložive za prodaju)

Troškovi konačnih zaliha robe(Vrijednost konačnih zalihe

robe)

Troškovi prodate robe tj. rashodi

Bilans stanja Bilans uspjeha

Troškovi, odnosno vrijednost zaliha robe raspoložive za prodaju tokom razdoblja, predstavljasumu početnih zaliha i nabavki tokom razdoblja. Problemi vrednovanja jeste, kako podijelitirobu raspoloživu za prodaju između

a) konačnog stanja zaliha i b) troškova prodane robe.

Dva su pristupa tom problemu:

1) Možemo odrediti konačno stanje zaliha robe i iz nje izvesti trošak prodane robe

oduzimajući konačno stanje zaliha od robe raspoložive za prodaju. To je metodaperiodočnog vođenja zaliha.

2) Možemo vrednovati količinu stvarno prodate i isporučene robe kupcima i iz togaizvesti konačno stanje zaliha, oduzimajući trošak prodane robe. To je metodastalnog vođenja zaliha.Dakle, troškovi sadržani u zalihama trgovačke robe nisu rashodi sve dok se roba neproda. Kada se roba proda, troškovi prodane robe postaju rashodi.Preostaje još relevantan problem vrednovanja a to je kako mjeriti zalihe i trošakprodane robe kada se jedinični trošak jednog ili više predmeta zaliha robe mijenjatokom računovodstvenog razdoblja. Nekoliko je prihvatljivih metoda npr. LIFO, FIFO,

metod prosječnih troškova, metod specifične identifikacije, za rješavanje ovogproblema.

Kada se prodaja dogodi




WWW.STUDOMAT.BA 37

Bilans uspjeha trgovinskih preduzeća

U nastavku prikazujemo bilans uspjeha Kompanije FENWICH FASHIONS, kakoslijedi4:

FENWICH FASHIONS KOMPANIJABilans uspjeha za godinu koja se završava 31. 12. 20X1

Neto prihodi od prodaje (neto prodaja)Prihodi od prodaje (bruto prodaja) 246.350Povrat od prodaje i ispravke (7.025)

NETO PRIHODI OD PRODAJEili

NETO PRODAJA

minus

TROŠAK PRODATE ROBE (nabavna vrijednost prodate robe)

jednako je

BRUTO DOBIT ilibruto marže

minus

OPERATIVNI TROŠKOVI (redovni troškovi poslovanja)

ednako e

Dobit prije plaćanja poreza

minus

Porez na dobit

jednako je

Neto dobit ilineto profit




WWW.STUDOMAT.BA 38

Neto prihodi od prodaje (neto prodaja) 239.325TROŠAK PRODANE ROBE Zalihe 31. 12. 20X1 52.800Nabavka (kupovina) 126.400Manje povrat kupljene robe i ispravke (7.776)

Neto nabavka i kupovina 118.624Uključena vozarina 8.236Neto trošak nabavke (kupovine) 126.860Ukupno raspoloživo za prodaju (trošaknabavke) 179.660Manje konačne zalihe 31. 12. (48.300)Trošak prodane robe 131.360Bruto dobit (bruto marža) 107.965Operativni troškovi Troškovi prodaje Troškovi plata uposlenika prodaje 22.500

Troškovi vozarine 5.740Troškovi reklame 10.000Troškovi osiguranja (prodaja) 1.600Troškovi materijala prodaje 1.540 41.380Ukupno prodajni troškovi Opšti i administrativni troškovi Troškovi plata administracije 26.900Troškovi za opšte osiguranje 4.200Troškovi za materijal 1.204Trošak amortizacije zgrada 2.600

Trošak amortizacije Kancelarijske opreme 2.200Ukupno opšti i administrativni troškovi 37.104 (78.484)Dobit prije plaćanja poreza 29.481Porez na dobit (5.000)NETO DOBIT 24.481

Prihodi od prodaje (bruto prodaja)

U dijelu bilansa uspjeha koji se odnose na prihode od prodaje (bruto prodaje)ponekad se iskazuje nekoliko odvojenih stavki čiji neto iznos daje neto prihode odprodaje (neto prodaju).

Prihodi od prodaje ili bruto prodaja je ukupna fakturna cijena isporučene robe. Povrati prodane robe i usklađenja (ispravke) su vrijednost prodane robe koju sukupci vratili i odobrenja koja su dana kupcima zbog nedostatka na robi ili prodajnipopusti koje dobivaju k upci za brzo plaćanje.




WWW.STUDOMAT.BA 39

Troškovi prodane robe

U pravilu prihodi od prodaje roba priznaju se u razdoblju u kome je roba prodata isučeljavaju se sa troškovima prodane robe (rashodima) koji su ga uzrokovali. Brutodobit (ili bruto marža) je razlika neto prihoda od prodaje (neto prodaje) i troškovaprodane robe. Da bi trgovci bili uspješni, bruto dobit mora biti dovoljno velika da se

plate operativni troškovi i da se osigura profit.

Operativni troškovi Slijedeća komponenta bilansa uspjeha trgovačkog preduzeća su operativni troškovikoji se direktno uključuju u bilans uspjeha i predstavljaju rashode razdoblja.Operativni troškovi, odnosno rashodi u velikom broju bilansa uspjeha posebice onikoji se sastavljaju za internu upotrebu, uključuju opšte prodajne i (upravne)administrativne troškove, odnosno rashode raščlanjuju se na sastavnedijelove.Troškovi prodaje obuhvataju troškove skladištenja, čuvanja i pripreme robeza prodaju: izlaganje, reklamiranje i druge promotivne troškove prodaje, vršenjeprodaje, troškove isporuke robe kupcima ako trošak isporuke snosi prodavac.

Dobit prije plaćanja poreza Predstavlja razliku između bruto dobiti i operativni troškova (rashoda) i predstavljavažno mjerilo uspješnosti. Dobit prije plaćanja poreza naziva se još i operativna dobitili dobit iz redovnog poslovanja. Porez na dobit se posebno iskazuje u bilansu uspjeha

jer to propisuje zakon. Neto dobit ili neto profit u bilansu uspjeha je relevatno mjerilouspješnosti poslovanja kompanije. Upravu kompanije interesuje uspješnostposlovanja. Dakle, za potrebe internih korisnika, analizirajući bilans uspjeha često seanaliziraju postoci. Obično se kao neto prihodi od prodaje (neto prodaja) uzima100%. Zatim se svak a stavka u bilansu uspjeha izražava kao postotak od neto

prihoda od prodaje (neto prodaja). Najvažniji je postotak bruto dobit (bruto marža) iprofitna marža.Postotak profitne marže se izračunava dijeljenjem neto dobiti tj. neto profita sa netoprihodima od prodaje (neto prodaje).




WWW.STUDOMAT.BA 40

PETI DIO

V OBILJEŽJE, SADRŽAJ I FAZE RAČUNOVODSTVENOG PROCESA

Podaci

Analiza poslovnihtransakcija

Evidentiranje u

poslovnimknjigama

Sastavljanjeprobnebilanse

Obrada

Računovodstveneinformacije

Sastavljanjefinansijskihizvještaja

Korisnici fačunovodstvenih informacija




WWW.STUDOMAT.BA 41

Prva faza i najvažniji dio računovodstvenog procesa je analiza nastalih poslovnih

transakcija. Predmet knjigovodstvene evidencije je poslovna transakcija koja je stvarno

nastala, odnosno koja ima historijski karakter i da se temelji na vjerodostojnom dokumentu.

Vjerodostojan dokument je pisana knjigovodstvena isprava koja sadrži dok az da je transakcija

nastala, a koja između ostalog sadrži tačno naznačeno šta se desilo, kada se desilo i koja jevrijednost transakcije itd. Prema tome, knjigovodstvena isprava služi kao osnova za

prikupljanje podataka o nastalim poslovnim transakcijama. Značajno je da se knjigovodstvenaisprava sačinjava na mjestu i u trenutku, odnosno nakon nastanka poslovne transakcije, i dasadrži sve relevantne elemente potrebne za naknadnu obradu, odnosno sastavljanjeračunovodstvenih informacija koje zahtijevaju k orisnici.

Osim informacija koje proizilaze iz računovodstvenog informacionog sistema postojenpr. i neke nekvantitativne informacije koje su takođe važne za donošenje određenih

poslovnih odluka, npr. ukus, zadovoljstvo potrošača, tehničke karakteristike opreme i sl.Takve informacije će se obrađivati u nekim drugim evidencijama. Zbog toga je u ovoj fazi potrebno provesti analizu, odnosno pravilno klasificirati poslovne transakcije.

Nastale poslovne transakcije predstavljaju input računovodstvenog procesa, a mogu

nastati unutar poslovnog samog subjekta, između preduzeća i okruženja ili u okruženju preduzeća

Poslovna transakcija je poslovni događaj koji je nastao, a utiče na imovinu poslovnogsubjekta i ujedno predstavlja i knjigovodstveni događaj. U slijedećoj fazi provodi seevidentiranje poslovnih događaja u poslovnim knjigama. Osnovne poslovne knjige su dnevnik

i glavna knjiga.

Dnevnik je evidencija izvornog unosa računovodstvenih podataka. Poslovni događajise evidentiraju hronološkim redom, odnosno vremenskim redom, kako su nastali.

Glavna knjiga je sveobuhvatna, sistematizovana i hronološka evidencija poslovnihdogađaja. Glavna knjiga sadrži sve račune jednog poslovnog subjekta. S obzirom na to dadnevnik i glavna knjiga prikazuju iste poslovne događaje, jasno je da i vrijednosti iskazane utim evidencijama moraju biti identične.

Krajem obračunskog razdoblja, a u pravilu neposredno prije sastavljanja finansijskih

izvještaja neophodno je provjeriti da li su tačno i korektno evidentirani poslovni događaji u poslovnim knjigama. Obaveza je svakog poslovnog subjekta da provede postupak popisa

cjelokupne imovine na kraju poslovne godine. Rezultati popisa, odnosno inventure stvarnog

stanja imovine predstavljaju osnovu za poređenje stanja u poslovnim knjigama. Utvrđeneeventualne razlike, potrebno je preknjižiti u cilju cjelokupnog usklađivanja stvarnog stanjaimovine sa stanjem u poslovnim knjigama.

Probna bilansa, odnosno bruto bilansa ima kontrolnu ulogu sa aspekta same tehnike

knjiženja. One predstavljaju rekapitalaciju stanja i prometa svih računa glavne knjige.

Oblik probne bilanse, odnosno bruto bilanse nije standardizovan i može da bude uobliku radne tabele. Probna bilansa, odnosno bruto bilansa u pravilu se sastavlja jedanputmjesečno jer na taj način se lakše uočavaju greške i ispravljaju.




WWW.STUDOMAT.BA 42

Kada se utvrdi da su svi podaci u računovodstvenoj evidenciji tačni slijedi posljednjafaza računovodstvenog procesa, a to je sastavljanje finansijskih izvještaja.

Poslovna transakcija kao input računovodstvenog procesaPoslovna transakcija je poslovni događaj koji svojim nastankom utiče na sredstva,

obaveze, kapital, rashode, prihode i rezultat. Poslovni događaj ili poslovna promjena nosi inaziv knjigovodstveni događaj, koji mora da posjeduje osnovna obilježja da bi bio predmetknjigovodstvene evidencije. Koja su to obilježja. Knjigovodstveni događaj ima slijedećaobilježja, i to:

stvarno nastao

može se izraziti novčanim jedinicama

mijenja pozicije sredstava, obaveza, kapitala, rashode i prihode

ima urednu knjigovodstvenu ispravu kao dokaz da posjeduje navedena obilježja.

U slučaju knjigovodstvene vanbilanse evidencije, odstupa od ovih obilježjaknjigovodstveni događaj. U tom slučaju u pravilu izostaje obilježje uticaja na pozicije, dok suostala obilježja prisutna. Jedinica knjigovodstvene evidencije jeste podatak koji je proizašaoiz stvarno nastalog događaja (historijski karakter) i predstavlja njegovu kvantifikaciju na

pozicije.

Poslovni događaji mogu biti različiti i mogu se odnositi na različite pozicije (utrošakmaterijala izražavamo u različitim količinskim jedinicama mjere, kilogram, komad ili lit.,utrošak električne energije izražavamo u kilovatima, količinska mjera utroška radne snage su

broj sati rada). Zbog velikog broja različitih mjernih jedinica nemoguće je sastaviti jedanizvještaj koji bi prikazao sve potrebne podatke. Da bi količinski podaci bili međusobnouporedivi, putem cijene se pretvaraju u vrijednost, kao zajednički imenitelj uporedivosti.Poslovni događaji mogu sumarno iskazati i na sintetičkim računima, odnosno raznimfinansijskim izvještajima. Događaj prezentira i dokazuje knjigovodstveni dokumenti/isprave.

Knjigovodstveni dokumenti/isprave

Knjigovodstveni dokument je pisani dokaz o nastalom poslovnom događaju, a služi

kao podloga za unošenje podataka u poslovne knjige i nadzor nad obavljanjem poslovnihaktivnosti u skladu sa Zakonom.

Knjigovodstvena dokumenta treba razlikovati od poslovnih dokumenata, iako su one

njihov sastavni dio. Poslovna dokumentacija (dokumenti) u širem smislu obuhvaćaju sve pisane isprave o iniciranju, pripremi, obavljanju i kontroli pojedinih poslovnih aktivnosti koji

se ostvaruju zatečenom imovinom i vođenjem poslovne politike poslovnog subjekta. U širem

smislu poslovna dokumentacija sadrži i korespondenciju sa partnerima, komuniciranjeorganizacionih dijelova unutar poslovnog subjekta, normativne akte, planove poslovanja,




WWW.STUDOMAT.BA 43

tehničko izvedbenu dokumentaciju, nalogodavna dokumenta za izvršenje poslovnihaktivnosti, dokumenta o dokazivanju obavljan ja poslovnog događaja i drugo.

Knjigovodstvena dokumenta su ona poslovna dokumenta uz pomoć kojihračunovodstvo poslovnog subjekta prikuplja podatke. U tom smislu dokumentom seindividualizira i dokazuje poslovni događaj s ciljem knjigovodstvenog praćenja i kontrole

podataka koji su promjena stanja imovine.

Upravo uneseni podaci u poslovne knjige na temelju knjigovodstvenih dokumenata

čine podlogu za izradu finansijskih izvještaja o finansijskoj situaciji i uspješnosti poslovanja poslovnog subjekta.

Knjigovodstvena dokumenta imaju slijedeće zadatke:

1. osnov je za kontrolu ispravnosti nastalog poslovnog događaja

2.

osnov za unos podataka u poslovne knjige

3.

jedan od osnova revizije finansijskih izvještaja 4.

Jedna osnovnih karakteristika dvojnog knjigovodstva je dokumentarnost svakog

evidentiranja podataka u poslovne knjige. Prema tome ni jedan od podataka se ne

unosi bez urednog i vrjerodostojnog dokumenta, neovisno o tome je li podatak

proizašao iz poslovnih ili knjigovodstvenih transakcija.

Klasifikacija knjigovodstvenih dokumenata

Računovodstvena teorija i praksa ima nekoliko kriterija klasifikacije knjigovodstvenihdokumenata.

mjesto nastanka

namjena dokumenta

obuhvatnosti poslovnih događaja, odnosno sadržaju

Prema kriteriju mjesta nastanka tj. sastavljanja dokumenata, dokumente dijelimo na:

interne, tj. unutarnje

eksterne tj. vanjske, a to možemo prikazati

Prema namjeni sa stajališta knjigovodstva

naloge za izvršenje poslovnog događaja

pravdajući dokumenti, odnosno dokumenti dokazivanja izvršenog poslovnog događaja

Nalog za izvršenje služi u operativne svrhe izvršavanja poslovnog događaja, dok pravdajući dokument sadrži dokaz da se je desio poslovni događaj i osnov je evidentiranja uknjigovodstvenoj evidenciji.

Nalozi za izvršenje pojavljuju se, odnosno nalažu da se poslovni događaj desi koji će unutar

preduzeća uticati na promjenu stanja sredstava, obaveza, kapitala, nastanak rashoda i prihoda.Prema poslovnim partnerima naređeni događaj može stvoriti potraživanje ili obaveze.




WWW.STUDOMAT.BA 44

Nalozi za izvršenje izdaju se poslovnim partnerima izvan preduzeća. Izdaju se u pismenom obliku kojim se nalaže da se izvrši poslovni događaj na teret ili u korist preduzeća. Na osnovu naloga za izvršenje sastavlja se pravdajući dokument i on sadrži dokaz (da senalog izvršio tj. događaj desio) za knjigovodstveno evidentiranje podataka. Međutim, zbogčinjenice da se kod nekih poslovnih događaja pojavljuju dva dokumenta, nalog za izvršenje i

pravdajući dokument, često se sa aspekta racionalnosti upotrebljava jedan i to kombinovanidokument. Pri sastavljanju takvog dokumenta vezan je redoslijed unosa potpisa, pa prvo

potpisuje ovlaštena osoba izdavanja naloga za izvršenje, a zatim osobe koje su izvele poslovnidogađaj.

Prema kriteriju obuhvatnosti poslovnih događaja, knjigovodstvena dokumenta dijelimo na:

pojedinačni (izvorne, osnovne, primarne, originalne) dokumenti zbirni (izvedeni) dokumenti

Pojedinačni (izvorni) knjigovodstveni dokumenti sadrže podatke o jednom poslovnom

događaju. Izvorni knjigovodstveni dokumenti sastavljaju se u preduzeću i u okolini preduzeća. Tako npr. pojedinačni dokumenti mogu biti: fakture dobavljača (ulazne fakture),fakture kupcima (izlazne fakture), skladišne primke, izdatnice i dr.

Zbirni knjigovodstveni dokumenti sadrže više istovrsnih poslovnih događaja i sastavljaju se

na osnovu većeg broja izvornih knjigovodstvenih dokumenata. Knjigovodstveni dokumenti sesastavljaju na mjestu i u vrijeme nastanka poslovnog događaja.

Vjerodostojnost knjigovodstvenih dokumenata

Sadržaj knjigovodstvenog dokumenta (internog i eksternog) mora biti takav danedvosmisleno i istinito iskazuje poslovni događaj i da obuhvata sve podatke potrebne zaunos u poslovne knjige.

Osnovni elementi knjigovodstvenog dokumenta jesu: naziv i adresa poslovog subjekta

koji je izdao dokument, naziv dokumenta npr. račun, izdatnica, datum, mjesto, broj izdanogdokumenta i šifra, s time da se posebno vidi datum nastanka poslovnog događaja, vrjednost,količina treba biti izražena na način koji odgovara prirodi izvršenog posla, potpisi osobaovlaštenih za izdavanje i potpisivanje konkretnog dokumenta i pečat ako se radi o eksternomdokumentu.

Knjigovodstveni dokument ispisuje se hemijskom olovkom, tintanom olovkom,

pomagalima i kompjuterom. Ako se dokumenti izdaju u više primjeraka mora se označiti koji je primjerak osnova evidentiranja ispravke bilo u tekstu ili brojevima vrše se na način da seeventualne greške precrtavaju prvobitnog teksta ili broja, s tim da se iznad precrtanog upišeispravno tekst ili broj. Na taj način ispravke može vršiti samo ona osoba ko ja je izdala

dokument. Blagajnička i druga novčana dokumenta ne smiju se ispravljati nego se moraju poništiti i ispostaviti nova, prazna mjesta u dokumentu se poništavaju. Sume na dokumentumoraju biti ispisane brojevima i slovima.

Internim aktom preduzeća precizno se definišu ovlasti i odgovornosti osoba za

izdavanje dokumenata. Odgovornost za dokument dokazuje se stavljanjem potpisa.




WWW.STUDOMAT.BA 45

Kontrolu isprava mogu obavljati kontrolori – likvidatori u odjelu likvidature. U

ovisnosti od veličine preduzeća kontrolu isprava mogu obavljati i osobe smještene u različitimdijelovima društva, a to se propisuje internim aktom preduzeća.

Kontrola dokumenata kod primjene kompjuterske obrade podataka ima iste ciljeve kao

i kod klasičnog vođenja poslovnih knjiga. U uslovima kompjuterske obrade podataka kontrola

dokumenata se odnosi na primaran unos podataka. Unoseći podatke u poslovne knjigekompjuterom, nalog za knjiženje se izdaje u pravilu za primarni unos podataka – izvorni

dokument, a za izvedene dokumente ne izdaje se nalog za knjiženje jer je već uključen u program kompjutera.

Čuvanje knjigovodstvenih dokumenata

U zavisnosti od vrste i karaktera knjigovodstvenih dokumenata mogu se čuvati na kraći iliduži vremenski rok što se utvrđuje internim aktom preduzeća.

Čuvanje dokumenata u rokovima:

trajno se čuvaju godišnji obračuni, isplatne liste ili analitička evidencija plaćauposlenika

pet godina se čuvaju dokumenti na osnovu kojih su uneseni podaci u poslovne knjige

tri godine se čuvaju isplate platnog prometa u ovlaštenim finansijskim institucijama

dvije godine se čuvaju prodajni blokovi i kontrolni blokovi, pomoćni obračuni i sličnadokumenta.

Knjigovodstveni računi ili konta

Pojam i definicija računa ili konta

Naziv konto potiče od talijanske riječi „conto“ što znači „račun“. Knjigovodstveniračun predstavlja temelj čitavog dvojnog knjigovodstva i predstavljaju osnovni instrument zasistematsko praćenje poslovnih događaja koji se dešavaju na osnovnim ekonomskimkategorijama tj. sredstvima, obavezama, kapitalu, prihodima i rashodima.

Kod unosa podataka na račune važno je prepoznati na koje se pozicije ekonomske kategorije

odnosi poslovni događaj. Uticaj poslovnog događaja se izražava povećanjem ili smanjenjem postojećg stanja pozicije na računu. Svaki knjigovodstveni račun u dvojnom knjigovodstvuima osnovne elemente:

Naziv računa, odnosno pozicije o kojoj se radi Kolone «duguje» i «potražuje»

Suma o kojoj se radi

Opis poslovnog događaja

Datum poslovnog događaja

Novonastalo stanje tj. saldo računa.

Vrste rač una (konta)




WWW.STUDOMAT.BA 46

Svaki računovođa treba poznavati vrste računa. Svaka vrsta računa ima svoja specifičnaobilježja iz koji će proizilaziti i kriteriji kontrole pravilnog evidentiranja poslovnih događajana računima. Uobičajeni kriteriji jesu:

prema kvaliteti iskazanog stanja – stalni računi (konta) računi aktive

računi pasive

prema elementima uspješnosti privremeni računi (konta) računi prihoda

računi rashoda

prema samostalnosti

samostalni računi ne samostalni računi

prema mogućnosti raščlanjivanja prometa i stanja

sintetički računi analitički računi

prema položaju u bilansi bilansni računi vanbilansni računi

Računi aktive jesu ona koja u pravilu imaju dugovan saldo, a služe za evidenciju sredstava.Ako je stanje, odnosno saldo na potražnoj strani upućuje na postojanje greške u evidentiranju.

Računi pasive imaju redovno potražno stanje, odnosno saldo, a služe za evidenciju obaveze ikapitala.

Prema elementima uspješnosti, račune dijelimo na račune prihoda i račune rashoda. Prihodi predstavljaju pozitivnu, a rashodi negativnu komponentu finansijskog rezultata.

Računi na kojima su prikazani elementi uspješnosti su npr. prihodi od prodaje, troškovi prodatih proizvoda, troškovi prodate robe, troškovi distribucije i drugo.

Samostalni računi predstavljaju račune koji mogu «stajati» samostalno, dok se «nesamostalni»računi formiraju radi dopunjavanja podataka koji su iskazani na osnovnom računu. To sunajčešće korektivni računi koji ispravljaju vrijednost iskazanu na osnovnom tj. glavnomračunu. Tipičan primjer takvog računa je račun npr. ispravka vrijednosti sredstava iliodstupanja od cijene.

Prema obuhvatnosti podataka, račune dijelimo: na sintetičke i analitičke.

Sintetički računi jesu oni računi koji su sastavljeni od više analitičkih računa, a kojiomogućuju podjelu na sastavne dijelove. Sintetički računi služe za iskazivanje cjeline

poslovanja tj. za sastavljanje osnovnih finansijskih izvještaja.




WWW.STUDOMAT.BA 47

Analitički računi predstavljaju dio sintetičkog računa iz kojeg su proizašli. Evidentiranje nasintetičkom računu traži uporedo evidentiranje na analitičkim računima i to takvo da ukupan

promet na dugovnoj i potražnoj strani svih analitički računa bude uvijek jednak ukupnom prometu odgovarajućeg sintetičkog računa. Prema tome, i stanja moraju biti jednaka. Broj i

sadržaj analitički računa u ovisnosti je od internih korisnika.

Postoje bilansni i vanbilansni računi. Bilansni računi jesu računi koji se unose u bilansu poslovnog subjekta. Na takvim računima evidentiraju se nastali poslovni događaji koji utiču

na imovinu poslovnog subjekta.

Vanbilansni računi su definisani kao računi koji se ne unose u bilansu poslovnog subjekta.Postoje i događaji koji se još nisu dogodili, ali postoji razumna procjena računovođe da ćeimati uticaja na iskazano stanje u bilansi. Takve vrijednosti budućih poslovnih događaja,obično se ne evidentiraju na bilansnim, već na vanbilansnim računima. U skladu sa principomdvostranog promatranja događaja vanbilansni računi se uvijek otvaraju parnim kontimaaktivnog i pasivnog karakter a, obično po sistemu simetrije. U samom izvještaju tj. bilansi,

navode se na kraju nakon upisa posljednje bilansne stavke kao vanbilansna evidencija.

Oblici knjigovodstvenih računa (konta)

1) Jednostrani oblik računa ili konto po pagini (lat: pagina – strana) je račun koji sve potrebneelemente iskazuje na jednoj strani. Današnji računi (konta) koja se koriste u poslovnoj praksi

polaze od ovog modela jednostranog računa, te ga eventualno nadopunjavaju ostalim potrebnim podacima.

2) Dvostrani oblik računa ili konto po foliju (lat. folio – list) karakteriše odvojeno knjiženjedatuma knjiženja, opisa i iznosa dugovnog prometa, te datuma, opisa i iznosa potražnog

prometa. Tako se dobije preglednost dugovnih i potražnih knjiženja. Konto po foliji se danasne koristi jer je on bio pogodan oblik za mješovite račune koji su danas izbačeni iz upotrebe.

3) Stepenasti oblik računa (konta) je najstariji oblik računa, a vuče korijen iz evidencijenekadašnji dužničko- povjerilački poslova, koji se smatraju prvim evidencijama

organizovanog knjigovodstva.

Iz ovog oblika računa razvio se današnji oblik računa za knjiženje štednih uloga.

4) Tabelarni oblik računa omogućava istovremeno hronološko i sistematsko knjiženje poslovnih događaja. On prema tome predstavlja kombinaciju dnevnika i glavne knjige.

Tabelarni oblik računa ima kolonu za datum, opis knjiženja, iznos koji se knjiži, a zatim

razradu po pozicijama od kojih svako ima kolonu duguje i potražuje. 5) Kombinovani oblik računa je najčešće kombinacija jednostranog i stepenastog oblika

računa, a zadržava sve prednosti jednostranog oblika računa, s tim što omogućuje i uvid usaldo nakon svakog poslovnog događaja.

6) «T» - račun

Za potrebe edukacije pri rješavanju praktičnih problema knjiženja uobičajeno se koristi tkz.

«T» račun («T» - konto). Prikazuje se u obliku slova «T».

U najjednostavnijem obliku «T» - račun ima tri dijela: naziv pozicije (naziv računa) o kojoj se

radi, te lijeva strana «duguje» i desna strana «potražuje» na kojima se upisuju sume stanja i




WWW.STUDOMAT.BA 48

pr omjena. Prema tome, izraz «duguje» označava knjiženja na lijevoj strani računa, a izraz«potražuje» označava knjiženje na desnoj strani.

Objašnjenje pojmova «duguje» i «potražuje»

Pojmove «duguje» i «potražuje», te pridruživanje matematičkih oznaka (+) i (-) najlakše jeshvatiti ako se računi (konta) klasificiraju na račune aktive, račune pasive, te račune troškova,rashoda i prihoda. Na računima aktive dugovna strana se označava sa (+), a potražna sa (-), a

na računima pasive je obratno, dugovna strana se označava sa (-), a potražna sa (+).

Sva povećanja na računima aktive (sredstva) se knjiži dugovno i označavaju se sa (+). Kodsmanjenja na računima aktive je obratno. Smanjenja se knjiže potražno i označavaju se (-).

Sva povećanja na računima pasive knjiže se potražno i označavaju se sa (+). Kod smanjenjana računima pasive je obratno. Smanjenja se knjiže dugovno i označavaju se sa (-).

Na temelju prethodnih tumačenja mogu se definisati slijedeća pravila knjiženja:

1. Povećanje na svim računima sredstava knjiži se kao «duguje» (+) 2. Povećanje na svim računima pasive (obaveze i kapital) knjiži se kao «potražuje» (+) 3.

Prihodi se knjiže kao potražuje (+) (zato što povećavaju vlastiti kapital) 4. Dobitak se knjiži potražno (jer uvećava vlastiti kapital) 5. Troškovi se knjiže dugovno jer su oni tekući ili budući rashodi koji smanjuju vlastiti

kapital.

6. Rashodi se knjiže dugovno jer smanjuju vlastiti kapital

7.

Gubitak se knjiži dugovno (jer smanjuje vlastiti kapital)

Otvaranje knjigovodstvenih računa

Otvaranje računa za sistematsko evidentiranje nastalih poslovnih događaja na sredstvima,obavezama i kapitalu, u pravilu se vrši na temelju početne bilanse/bilansa stanja.

Kod novoosnovanog poslovnog subjekta otvaraju se računi početnom bilansom utemeljenomna popisu imovine s danom sticanja statusa poslovnog subjekta.

Prvi poslovni događaji javljaju se, u pravilu, odmah nakon osnivanja poslovnog subjekta. Kod poslovnog subjekta sa kontinuiranim poslovanjem podloga za otvaranje računa (konta) je bilansa proteklog razdoblja koja ujedno predstavlja početnu bilansu za tekuće razdoblje.

Otvaranje računa i prvo evidentiranje se obavlja na temelju početne bilanse i vjerodostojnogdokumenta (isprave) o nastanku prvog poslovnog događaja.

Kada je riječ o otvaranju računa na kojima se prati nastanak rashoda i prihoda onda treba

uvažavati činjenicu da se ove pozicije ne mogu prenositi iz jedne poslovne godine u drugu.Računi prihoda i rashoda otvaraju se u toku godine na temelju vjerodostojnog dokumenta o

prvom poslovnom događaju koji se odnosi na konkretni element rashoda ili prihoda.

Svaki račun treba da sadrži naziv koji mora biti adekvatan sadržaju tog računa. To znači da

naziv računa mora da bude jasan i nedvosmilen. Naziv računa omogućava brzo obavljanje




WWW.STUDOMAT.BA 49

knjiženja nastalih poslovnih događaja i lakše snalaženje prilikom traženja knjigovodstvenihračuna.

Možemo zaključiti da se računi otvaraju na početku poslovne godine (01. 01., odnosno na danosnivanja poslovnog subjekta) ili danom nastanka prvog poslovnog događaja koji uzrokuje

promjenu na nekoj poziciji, te da kao podloga za otvaranje služi početna bilansa (za pozicijekoje postoje u bilansi/bilansa stanja), odnosno vjerodostojan knjigovodstveni dokument

(isprava) koji govori o nastanku prvog takvog poslovnog događaja. Nakon otvaranja

knjigovodstveni računa (konta) slijedi evidentiranje nastalih događaja prema pravilima zaevidenciju poslovnih događaja.

Temeljna pravila evidentiranja poslovnih događaja na knjigovodstvenim računa (kontima)

U dvojnom knjigovodstvu temeljno pravilo je da svaki poslovni događaj mora biti proknjižen pomoću najmanje dvije pozicije od kojih se jedna knjiži dugovno, a druga potražno.

Potrebno je istaknuti osnovne modele knjiženja, i to:

Knjiženje pozicije i protupozicije u istom iznosu Knjiženje više protupozicija za jednu poziciju

1) Knjiženje pozicije i protupozicije u istom iznosu

Ako se dogodi, na primjer, povećanje na nekoj poziciji sredstava uz istovremeno povećanjeobaveza za isti iznos od 10.000 KM, to će se knjižiti ovako:

D Pozicije sredstava P D Pozicije obaveza P

10.000 10.000

2.) Knjiženje više protupozicija za jednu poziciju

Pravila knjiženja u dvojnom knjigovodstvu dopuštaju da se za jednu poziciju proknjiži dvijeili više protupozicija, ali pod uslovom da je zbir dugovnih i potražnih pozicija jednak.

Tako na primjer, ako se knjiži račun (faktura) dobavljača za potrošenu električnu energi judjelimično na troškove proizvodnje, a djelimično na troškove administracije, pojavit će se

jedno potražno knjiženje na računu. Obaveze prema dobavljačima te sva dugovna knjiženja narazličitim računima Troškova.

Ako se predpostavi da primljeni račun (faktura) dobavljača za električnu energiju u iznosu od5.000 KM, treba proknjižiti 80% na troškove proizvodnje i 20% na troškove administracije,knjiženje će izgledati ovako:

Obaveze

D Troškovi el. energije P D prema dobavljačima P

Istovremeno knjiženje pozicije i protupozicije u

istom iznosu




WWW.STUDOMAT.BA 50

1) 4.000 5.000 (1)

Troškovi električne

D energije – administracije P

1) 1.000

4.000 + 1.000 = 5.000

Zaključak knjigovodstvenih računa (konta)

U pravilu, na kraju svake godine, provodi se zaključak knjigovodstvenih računa(konta). No, ponekad se računi zaključuju i u toku poslovne godine, i to iznimno uslučajevima statusnih promjena (izdvajanje, pripajanje, likvidacija poslovnog subjekta). Nakraju svake poslovne godine sastavlja se obračun poslovanja kojim se želi utvrditi stanje

sredstava, obaveza i kapitala kao i uspješnost poslovanja. Da bi se utvrdilo stanje na računima na kraju obračunskog razdoblja, računi se zaključuju.

Računi prihoda i rashoda zaključuju se međusobnim sučeljavanjem prilikomutvrđivanja uspješnosti poslovanja. U suštini, nije riječ o klasičnom zaključivanju računa, jerovdje ne postoji zaključni saldo, već se može govoriti o obračunu rezultata koji utiče na visinukapitala. Razlika prihoda i rashoda (dobitak ili gubitak) korigira vrijednost kapitala i unosi se

u bilansu (bilans stanja poslovnog subjekta). Upravo iz tih razloga računi prihoda i rashodanemaju početni saldo u budućem razdoblju.

Konta aktive i pasive zaključuju se na slijedeći način: prvo se utvrdi dugovni i potražni promet računa, nakon toga se utvrdi saldo izravnanja, kao razlika između dugovne i potražne strane. Saldo izravnanja ili tkz. zaključni saldo upisuje se iz formalnih razloga, nastranu sa manjim prometom (iako pripada strani većeg prometa). Nakon tih radnji, upisuje seizjednačeni promet dugovne i potražne strane i podvlači se dvostrukom linijom kao znakzaključka računa.

Utvrđena zaključna stanja unose se u bilansu nakon provedenog popisa t.j.

inventarisanja kojim se knjigovodstveno stanje svodi na stvarno stanje. Cilj zaključka računa jeste omogućiti sastavljanje obaveznih finansijskih izvještaja. Početna stanja na računimasredstava, obaveza i kapitala se otvaraju na osnovu početne bilanse. Tokom razdoblja naračunima sredstava, obaveza i kapitala, prihoda i rashoda evidentiraju se događaji koji

proizilaze iz nastalih događaja.

Na kraju razdoblja utvrđuju se zaključna stanja na kontima sredstava, obaveza ikapitala i unose se u zaključnu bilansu 31. 12. tekuće godine koja predstavlja početnu bilansu01. 01. naredne godine.

Kontni plan




WWW.STUDOMAT.BA 51

Kontni plan je pisani dokument u kojem se šifrom i nazivom označava konta za prikazsredstava, konta za prikaz obaveza, konta za prikaz kapitala, konta za prikaz rashoda i konta

za prikaz prihoda.

Kontni plan pojavljuje se u računovodstvenoj praksi krajem 19. vijeka. Širu primjenuu svjetskim razmjerima ima između dva svjetska rata 20. vijeka, a svoj procvat doživljava

poslije pedesetih godina.

Donošenjem Zakona o računovodstvu iz 1995. godine, naše računovodstvo se približilo računovodstvenoj regulativi razvijenog svijeta. Ukinuta je odredba o obaveznosti jedinstvenog kontnog plana, pa se pri kreiranju tako važnog organizacionog sredstva, imalo uvidu da u pojedinim zemljama obaveza primjene kontnog plana je različita u smislu da se:

propisuju sadržaji kontnog plana koji se obavezno primjenjuje

propisuju obaveze kontnog plana za koji je utvrđen kontni okvir, a razradu sadržajavodi uprava kompanije

preporučuje primjena kontnog plana

U skladu sa paragraom 166 kodeksa računovodstvenih načela («Službene novineFederacije BiH» broj 50/98) «raspored konta u glavnoj knjizi dvojnog knjigovodstva temeljise na unaprijed pripremljenom kontnom planu, odnosno kontnom okviru koji je sastavni dio

računovodstveni standarda. Razradu kontnog plana /okvira obavlja svako pravno lice prema

svojim specifičnim potrebama uz osiguranje pozicije bilansa stanja i bilansa uspjeha predviđene Računovodstvenim standardima». Aktuelnim šemama finansijski izvještaja kojesu objavljene u «Sl. novinama Federacije BiH» br. 15/2001, određen je minimalan broj

pozicija, odnosno konta koje treba obuhvatiti u finansijskim izvještajima.

Potrebno je definisati kontni plan kompanije, odnosno individualni (vlastiti) plan. Takav

plan mora biti oblikovan u prvom redu za potrebe konkretne kompanije i izrađuje se za njene potrebe.

Prilikom njegove izrade potrebno je uvažavati odredbe Zakona o računovodstvu, zahtjeveRačunovodstveni standarda, definisati zahtjeve menadžera za informacijama i drugo.

Da bi šifra bila dobar instrument sistematizacije, odnosno dobra adresa pomoću koje selako dolazi do traženog evidencionog mjesta, potrebno je brojeve pridružiti prema određenom

načelu. To znači da za one koji će se odlučiti za formiranje indiv idualnog (vlastitog) kontnog plana, treba da zbog brojčanog obilježavanja konta utvrditi njegov formalni okvir, a potommaterijalni sadržaj.

Formalni okvir vezan je uz formalni izgled kontnog plana, uz kriterije sistematizacije i

raščlanjivanje konta.

U računovodstvenoj teoriji su poznati i u praksi primjenjljivi kriteriji sistematizacije, kaošto su:

dekadni ili desetični

abecedni

kombinovani sistem




WWW.STUDOMAT.BA 52

Dekadni kriterij, odnosno desetični sistem napoznatiji je i najrašireniji u svijetu. Osnovnoobilježje dekadnog sistema, vezano je uz raščlanjivanje na bazi broj 10. Prema njemu se cijelikontni plan dijeli na 10 klasa (razreda). Oznaka klase ima jednu cifru (znamenku) i to od 0 do

9. Svaka klasa se dalje dijeli na 10 grupa konta (dvije cifre), a svaka grupa konta dalje na 10

osnovnih tj. sintetičkih konta (tri cifre), svaki sintetički konto na 10 analitičkih konta (četiricifre) itd.

Kraće je to moguće zapisati:

kontni plan ima 10 klasa, 0 do 9

svaka klasa ima 10 grupa konta, 00 do 99

svaka grupa konta ima 10 sintetičkih konta 000 do 999

svaki sintetički konto obuhvata 10 analitičkih konta 0000 do 9999

svaki analitički konto obuhvata 10 subanalitičkih konta 00000 do 99999

itd.

U velikim poslovnim subjektima obično se subanalitička konta i dalje raščlanjuju , pa je

moguće da broj konta ima 5, 6, 7 ili čak i više cifara.

Suprotno od dekadnog sistema, kriterij abecednog sistema nije baza broj 10, već abeceda.Prema tom kriteriju konta se sistematizuju prema početnom slovu pozicije (od A do Ž).

Pored ta dva sistema može se koristiti i kombinovani sistem u kojem se kontasistematizuju i prema brojčanom, ali i prema abecednom kriteriju. Od svih navedenih sistema,najviše se u svijetu primjenjuje onaj koji je najjednostavniji za upotrebu, a to je sistem broja10 tkz. dekadni sistem.

U daljoj fazi formiranja kontnog plana, utvrđuje se materijalni sadržaj prvo klase, a potomgrupe konta, i na kraju konto. U ovoj fazi treba utvrditi u kojoj klasi od 0 do 9 će se iskazivatisredstva, obaveze, kapital, troškovi, rashodi, prihodi, poslovni rezultat. U tom smislu se u

praksi primjenjuju principi funkcionalni, bilansi i kombinovani.

Kod nas raspored konta u kontnom planu/okviru temelji se na funkconalnom ili na

bilansnom načelu, ali i na kombinaciji ovih načela. U tom smislu pozicije su takođerazvrstane unutar svih 10 klasa, ali na slijedeći način:

Klasa 0 Upisani a neuplaćeni kapital i stalna sredstva

Klasa 1 Zalihe

Klasa 2 Gotovina, kraktoročna potraživanja i ulaganja

Klasa 3 TroškoviKlasa 4 Kapital i rezerve

Klasa 5 Obaveze

Klasa 6 Prihodi i rashodi

Klasa 7 Dobit

Klasa 8 slobodna

Klasa 9 Vanbilansni račun

Svaka klasa razrađena je na grupe (dvocifreni broj). Svaka grupa na sintetičketrocifrene račune koji čine osnovu sintetičke evidencije glavne knjige. Internim aktom pravni




WWW.STUDOMAT.BA 53

subjekt, precizira razradu sintetičkih računa na odgovarajući broj analtičkih računa kojirazrađuje na dekadnom ili kombinovanom metodu, a pravni subjekt bira najpodobniji.

Poslovne knjige

Poslovne knjige su evidencije podataka o nastalim poslovnim događajima koji seformiraju evidencijom podataka u skladu sa određenim računovodstvenim načelima,standardima i tehnikama.

Upisom u sudski registar poslovni subjekt stiče status pravne osobe i uz ostalo imaobavezu voditi poslovne knjige po načelima dvojnog knjigovodstva. Potrebno je napomenutida poslovne knjige ne trebaju biti nužno u obliku knjige, već su to u pravilu slobodni listovi(konta) koji se na kraju godine trebaju uvezati te da se na taj način dobije izgled prave knjige.

I u slučaju kompjuterske obrade podataka, poslovne knjige se moraju na kraju godine izlistatii uvezati. Vode se za jednu poslovnu godinu koja se poklapa sa kalendarskom godinom.

Nakon isteka poslovne godine, poslovne knjige se zaključuju i na osnovu njih se sastavljaju

finansijski izvještaji.

Poslovne knjige se dijele na:

OSNOVNE KNJIGE

dnevnik

glavna knjiga

POMOĆNE KNJIGE analitičke evidencije, i druge pomoćne knjige

Osnovne poslovne knjige

Dnevnik

Dnevnik je osnovna poslovna knjiga u koju se unose poslovni događaji hronološkimredoslijedom tj. evidentiraju redoslijedom kako su nastali. Dnevnik se organizira kao

jedinstvena poslovna knjiga, ali se može organizirati kao više knjiga specijalizovanih za poslovne događaje na pojedinim grupama računa bilansne ili vanbilansne evidencije.

Ako se dnevnik organizira u obliku više specijalizovanih knjiga, najčešće se vodeslijedeće vrste dnevnika:

dnevnik finansijskog knjigovodstva

dnevnik analitičkih knjigovodstava (dnevnik kupaca, dnevnik dobavljača, dnevnik

materijalnog knjigovodstva, dnevnik stalnih sredstava, itd.)




WWW.STUDOMAT.BA 54

Osnovne metode upisivanja podataka u dnevnik i prenosa u glavnu knjigu jesu:

prenosna metoda

kopirna metoda

metoda elektronske obrade podataka

Prenosnu metodu karakteriše evidentiranje podataka prvo u dnevnik hronološkimredoslijedom, a potom na račune glavne knjige ili u druge poslovne knjige. Ova metoda

pojavljuje se kod ručnih knjiženja i danas se u praksi poslovnih subjekata koristi rijetko i tokod sasvim malih poslovnih subjekata. Nedostatak prenosne metode sastoji se u tome što jespora a mogućnost grešaka je velika. Prenosna metoda se danas široko koristi u programuobrazovanja računovođa početnika.

Iako je u današnje vrijeme u praksi poslovnih subjekata prenosna metoda rijetka, ona i za

buduće vrijeme ostaje temeljna metoda u programu obrazovanja i izrade profesionalnih uputa.

Kopirna metoda je metoda ručnog knjiženja. Primjena kopirne metode razvila sezahvaljujući pronalasku indiga koji omogućava dobivanje kopije evidencije nastalog

poslovnog događaja. To znači da se kod kopirne metode, istovremeno se provodi knjiženje udnevniku i glavnoj knjizi, pri čemu u dnevniku događaji ostaju evidentirani hronološkimredoslijedom,a u glavnoj knjizi događaji sistematizovani prema vrsti sredstava, obaveza,

kapitala, prihoda i rashoda. Primjena kopirne metode zahtjeva da izgled dnevnika i glavne

knjige budu identični. Dnevnik i glavna knjiga trebaju biti u obliku odvojenih tj. slobodnihlistova koji se na kraju godine uvezuju.

Dnevnik i konta- kartice glavne knjige su ručne obrade podataka kod koje se primjenjujekopirna metoda moraju sadržavati minimalne elemente:

datum knjiženja poslovnog događaja

dokument na osnovu kojeg se knjiži poslovni događaj opis poslovnog događaja

vrijednost poslovnog događaja na strani duguje i potražuje

Ručna obrada podataka se rijetko primjenjuje. Razvoj tehnike i tehnologije, te povećan broj poslovnih događaja uvjetovao je primjenu elektronske obrade podataka.

Metoda elektronske obrade podataka podrazumijeva upotrebu kompjutera i specijalnih

računovodstvenih programa. U uslovima kompjuterske obrade podataka poslovne knjige negube na značaju, već mijenjaju izgled.

Osvovni podaci unose se pomoću tipkarnice (key board) u kompjuter. Kompjuter podrazumijeva mašinu (hardware) i program (software). Podaci koji se unose kontrolišu se naekranu kompjutera. Uneseni podaci se obrađuju pomoću kompjutera izdavanjemodgovarajućih naredbi. Osnovni podaci o poslovnim događajima unose se u kompjuterskutemeljnicu, a pr ogram automatski konstruiše dnevnik i glavnu knjigu. Značajno je dakompjuterska obrada podataka omogućuje prikaz unesenih poslovnih događaja, osimhronološki i sistematizovano po računima, i po mnogim drugim kriterijima, npr. po datumu

dokumenta, po vrsti dokumenta, razne specifikacije što je važno sa aspekta kontrole izvršenihknjiženja.




WWW.STUDOMAT.BA 55

I u uslovima kompjuterske obrade podataka vrijedi pravilo da suma dugovne odnosne

potražne strane dnevnika treba biti jednaka sumi dugovnih, odnosno potražnih strana naračunima glavne knjige.

Osim izrazito kontrolne uloge, dnevnik ima i drugih uloga npr. olakšava pronalaženjeknjigovodstvenih grešaka, u slučaju uništenja glavne knjige omogućava njezinurekonstrukciju, omogućava utvrđivanje tekućeg broja knjigovodstvenih stavova, ima dokaznu

snagu jer se unos podataka o nastalom poslovnom događaju temelji na knjigovodstvenimdokumentima i sl.

Dnevnik otvaramo na početku poslovne godine i vodimo kontinuirano do kraja poslovnegodine. Hronološko evidentiranje poslovnih događaja podrazumjeva da bilježimo po strani.

Knjigovodstveni stav je zaokružena cjelina knjiženja nastalog poslovnog događaja, te udnevniku imamo cjelovito iskazan poslovni događaj repsektujući princip dvostranog knjiženjau dvojnom knjigovodstvu.

Kolona datuma služi za upisivanje vremena, odnosno datuma kada se je poslovni događajdesio. U samom nazivu dnevnika upisujemo poslovnu godinu na koju se dnevnik odnosi, pa i

mjesec. Ukoliko smo u samom nazivu dnevnika upisali mjesec i godinu na koju se dnevnik

odnosi, tada u kolonu datuma upisujemo datum, odnosno dan nastanka poslovnog događaja.

Ukoliko u samom nazivu dnevnika upisujemo samo poslovnu godinu, tada u kolonu

datuma upisujemo dan i mjesec nastanka poslovnog događaja.

Kolona opisa služi za sprovođenje knjiženja poslovnog događaja. Prvo unosimo računekoje zadužujemo, a potom račune koje odobravamo u ovisnosti da li se radi o prostom ili

složenom knjigovodstvenom stavu i u dnu upisujemo opis poslovnog događaja. Prvoupisujemo početna stanja na računima na osnovu početne bilanse i to najprije je navedenodugovno knjiženje. Dugovne sume pojavljuju se u lijevoj koloni prometa «duguje». Račun(i)koji potražuje pojavljuju se ispod dugovonog knjiženja i uvučen je, te potražne sume

pojavljuju se u desnoj koloni prometa «potražuje». U dnu je opis da je to početno stanje po bilansi i nastavimo evidentirati nastale poslove događaje hronološkim redoslijedom.

Kolona poziva se koristi za upisivanje broja računa (konta) na kojima ćemo knjižiti poslovne događaje u glavnoj knjizi. Taj podatak se unosi u trenutku prenosa tj. unosa

podataka na odgovarajuća «T» konta u glavnoj knjizi. Brojevi u koloni poziva ukazuju na tokako su knjiženja obavljena na odgovarajuća «T» konta. Oni prikazuju način praćenja sume u

glavnoj knjizi unatrag do njegovog izvora.

Knjiženje se odvija po stranama, pa kada popunimo jednu stranu dnevnika, nastavljamo bilježenje na narednoj strani. Prilikom bilježenja na svakoj narednoj strani prenosimo zbir sa prethodne strane dnevnika i nastavimo bilježenje ili da se prometu svake strane dopisujeukupan promet prethodne strane pa sumiramo i na taj način se promet dnevnika kumulira. Nataj način raspolažemo u svakom trenutku sa ukupnim prometom dnevnika, što može da služi uanalitičke svrhe.

Glavna k njiga ili „sistemska evidencija“

U glavnu knjigu unosimo iste poslovne događaje koji su evidentirani u dnevniku, s timda ih ovdje razvrstavamo po predmetu, tj. pozicijama na koje se odnose. Glavna knjiga nastaje




WWW.STUDOMAT.BA 56

raščlanjivanjem bilanse na sastavne dijelove. Za svaku poziciju bilanse otvara se poseban

sintetički račun (konto) na kojem se evidentiraju poslovni događaji tokom obračunskograzdoblja. Glavna knjiga predstavlja skup sintetičkih konta. Raspored računa (konta) uglavnoj knjizi se temelji na unaprijed pripremljenom kontnom planu.

Glavnu knjigu čine dva međusobna autonomna dijela, i to:

bilansna evidencija

vanbilansna evidencija

Glavna knjiga bilansne evidencije obuhvata sva stanja i kretanja na računima sredstava,izvora sredstaa, troškova, rashoda i prihoda poslovnog subjekta.

Glavna knjiga vanbilansne evidencije obuhvata određene poslovne događaje koji utrenutku nastanka nemaju uticaja na promjene u bilansi, ali osiguravaju dodatne informacije o

korištenju tuđe imovine, na primjer, pravima i obavezama koje u budućnosti mogu utjecati na

promjene u bilansi i tome slično. Podaci evidentirani u glavnoj knjizi, mogu zavisno od potreba samih korisnika, izlistati se i tokom poslovne godine. Glavna knjiga se na kraju

godine uvezuje i kao dnevnik, čuva u skladu sa rokovima utvrđenim internim aktom.

Pomoćne poslovne knjige

Pomoćne knjige su one koje se organizuju s ciljem raščlanjivanja nekoga računaglavne knjige ili koje podacima dopunjuju pojedine račune sintetičke evidencije. Razlikujemo

pomoćne k njige:

analitičke evidencije, i

druge pomoćne knjige

U analitičkim evidencijama za svaku od njih vrijedi pravilo da imaju isti predmetevidentiranja, kao i osnovni račun u glavnoj knjizi, s tim da je zbir prometa i salda svihanalitičkih računa u nekoj evidenciji jednak prometu i saldu odgovarajućeg sintetičkogračuna. Pojedina analitička evidencija poprima naziv ovisno o bilansnoj poziciji koja se vodina osnovnom računu glavne knjige. Tako se u praksi pojavljuju ove analitičke evidencije:materijalnih ulaganja, materijala, proizvodnje, gotovih proizvoda, roba, plaća uposlenih,kupaca, dobavljača, itd.

Druge pomoćne knjige su one koje dopunjavaju podatke o nekoj poziciji u glavnoj knjiziili osiguravaju bilo koje druge podatke prema važećim računovodstvenim propisima: knjiga

blagajne, knjiga inventara stalnih sredstava, knjiga ulaznih faktura, knjiga izlaznih faktura,

knjiga deviza, knjiga dospjeća mjenica, knjiga dioničarske glavnice, itd.

Otvaranje i zaključak poslovnih knjiga

Temeljno je pravilo da se poslovne knjige otvaraju na početku poslovanja poslovnogsubjekta, odnosno na početku poslovne godine. Poslovna godina u skladu sa pozitivnimzakonskim propisima, poklapa se sa kalendarskom godinom tj. 01. 01. – 31. 12. tekućegodine. To znači da na kraju svake poslovne godine treba napraviti obračun poslovanja, a toznači da na kraju poslovne godine treba i zaključiti poslovne knjige. Elektronska obrada podataka zahtijeva da se na kraju poslovne godine nakon izvršenog

zaključka poslovne knjige izlistaju i uvežu.




WWW.STUDOMAT.BA 57

Predzaključne radnje

Temeljni periodični ili konačni finansijski izvještaji moraju dati istinit, fer, pouzdan inepristrasan pregled sredstava, obaveza, kapitala, procjene finansijskog položaja i uspješnosti

poslovanja tj. dobitka ili gubitka. Da bi se osigurale kvalitetne osobine finansijski izvještajana kraju obračunskog razdoblja potrebno je napraviti konačne obračune svih troškova iizvršiti odgovarajuća usklađivanja na pozicijama sredstava i obaveza, te pozicijama

potraživanja i obaveza prema porezima.

Tipičan primjer takvog obračuna je obračun amortizacije. Poznato je da se oprematokom upotrebe troši. Na početku godine se na temelju odabranih metoda obračuna, sastavlja

predračun amortizacije koji služi kao osnova za evidentiranje i sastavljanje periodičnihfinansijski izvještaja.

Na kraju godine treba obavezno izraditi konačan obračun amortizacije koji iskazujesve promjene nastale tokom godine na stalnim sredstvima, bilo da se govori o novim

nabavkama ili nastalom otuđenju. Na osnovu konačnog obračuna amortizacije, evidentiraniiznos amortizacije se koriguje (povećava ili smanjuje) i tako se svodi na realnu vrijednost.Radi realnosti podataka u poslovnim knjigama neophodno je sastaviti i neke druge obračunenpr. obračun vremenskih razgraničenja troškova, rashoda i prihoda. Izrada konačnih obračunasamo je jedan dio predzaključnih radnji. Na kraju godine treba provesti usklađivanjaanalitičkih evidencija sa sintetičkom.

Treba prenijeti podatke iz analitičkih knjigovodstava u glavnu knjigu u cilju provjere

istovjetnosti i tačnosti podataka u tim evidencijama. Krajem obračunskog razdoblja tj. prije

sastavljanja temeljni finansijski izvještaja potrebno je provjeriti ispravnost podataka u poslovnim knjigama na osnovu kojih se i sastavljaju izvještaji. Iz tih razloga se sastavlja bruto (probna) bilansa, odnosno zaključni list. Jedan od načina provjere ispravnosti podataka jest i inventura.

Inventura

Inventura je popis sredstava i obaveza koja ima za cilj usklađivanje stvarnog stanja saknjigovodstvenim stanjem.

Zakonom o računovodstvu precizira se obaveza popisa u ovim slučajevima:

na početku poslovanja

na kraju svake poslovne godine

kada nastanu statusne promjene

prilikom promjena cijena proizvoda ili robe

u slučaju otvaranja postupka stečaja i likvidacije

Popisom se pronalazi stvarno stanje pozicija sredstava i obaveza koje onda služi zausklađivanje salda izraženih u poslovnim knjigama s tim stvarnim stanjem. Popis je prema

tome kontrolni postupak pri čijem provođenju knjigovodstvena evidencija kontinuiranog poslovanja ima nezamjenjljivu zadaću.




WWW.STUDOMAT.BA 58

Ta se zadaća ostvaruje u činjenici da stanje po knjigovodstvu govori «koliko čega treba biti», u poslovnom subjektu, a provedeni popis govori «koliko čega stvarno ima». Upoređivanjem tako utvrđenog potrebnog stanja i stvarno utvrđenog stanja, ako su ona

jednaka, potvrđuje ispravnost tj. istinitost knjigovodstvenog stanja i nema popisnih(inventurnih) razlika. Ako pak upoređivanjem stvarnog (popisnog) stanja saknjigovodstvenim stanjem ustanovimo da ima odstupanja, onda razlika većeg popisnog(stvarnog) stanja znači «popisni višak», a manje stanje «popisni manjak».

Polazeći od vremena obavljanja popisa, razlikujemo:

redovni popis

vanredni popis, i

tekući (kontinuirani) popis

Prema riteriju obuhvatnosti popisa razlikujemo:

potpun popis

djelimični popis

Tako je npr. popis na kraju poslovne godine redovni i potpun po obuhvatnosti. Popis zbog

promjene cijena predstavlja vanredni popis, a po obuhvatu je djelimičan itd.

Postupak popisa se odvija u nekoliko faza:

pripremne radnje (organizacija inventurnih komisija, priprema inventurnih lista,

priprema skladišta za popis)

utvrđivanje stvarnog stanja i upoređivanjem sa stanjem u knjigovodstvu

sastavljanje izvještaja o popisu

razmatranje i odlučivanje o izvještajima o popisu.

Za provođenje popisa sredstava i obaveza u poslovnom subjektu osniva se potreban brojstalnih (najčešće kod kontinuiranog popisa) ili povremenih komisija. Svaka popisna komisijatreba da ima tri člana, odnosno predsjednika i dva člana.

Rješenje o određivanju predsjednika i članova pojedinih komisija donosi za to nadležnotijelo poslovnog subjekta. To može biti direktor, uprava. U rješenju kojim se imenuju

predsjednici i članovi komisije mora za svaku komisiju navesti predmet i mjesto popisa,zadaci članova komisije, vrijeme, odnosno dan popisa, rok za predaju izvještaja o popisu,odgovorna osoba za organizaciju i stručni nadzor popisa u poslovnom subjektu i sl.

U pripremne radnje za redovni popis sredstava i obaveza spada i samo donošenje odluke o popisu ili plana popisa. Priprema popisnih komisija uključuje upoznavanje svih članova sasvrhom popisa, sa sadržajem njihovog zadatka, njihovom odgovornošću i drugo.

Kao oblik pripreme članova popisnih komisija može se koristiti u puta u pisanoj formi

odgovorne osobe za organizaciju i provođenje popisa. Rukovodioci pojedinih jedinica i osobeodgovorne za sredstva koja su predmet popisa moraju pripremiti sredstva za popis – grupisati

istovrsne upotrebne vrijednosti, izdvojiti neupotr ebljive i oštećene upotrebne vrijednosti,izdvojiti moguća tuđa sredstva, riješiti reklamacije, rastresite materijale koji se ne mogu




WWW.STUDOMAT.BA 59

vagati (ugljen, pjesak, šećerna repa i slično), treba pripremiti za procjenu količine,organizacijom rada omogućiti nesmetani popis.

U popisne liste unose se knjigovodstvena stanja na dan 31. decembra, što znači da se podtim stanjem smatra stanje utvrđeno nakon što se u knjigovodstvu evidentiraju svi poslovnidogađaji nastali do zaključno i toga dana.

Zadatak svake komisije za popis da stvarno stanje sredstava utvrdi fizičkim popisom, da podatke o stvarnom stanju upiše u popisne liste. Uz stvarno stanje komisija za popis u popisneliste unosi i podatke o stanju u knjigovodstvu, te utvrđuje i u listama iskazuje inventurnerazlike tj. viškove i manjkove.

Poslovni subjekat kod kojeg se nalaze tuđa sredstva npr. sredstva uzeta na čuvanje, popravak, proizvodi i roba u komisiji i slično, dužna je ta sredstva posebno popisati za svakuosobu, odnosno poslovni subjekat kojoj ta sr edstva pripadaju. Inventura potraživanja od kupcaili obaveza prema dobavljačima ne provodi se zbrajanjem ili ponovnom provjerom svih

ispostavljenih ili primljenih faktura, već provjerom, odnosno upoređivanjem, odnosnousklađivanjem sa evidencijom u knjigovodstvu poslovnog partnera.

To usklađivanje najčešće se provodi kroz izvod otvorenih stavki (popis stavki koje nisu podmirene, zatvorene) koji kupac potvrđuje ili daje primjedbu koja se dalje provjerava dokonačnog usklađivanja. To se zove i konfirmacija ili potvrđivanje salda. Na taj način seutvrđuje ukupni vrjedonosni iznos potraživanja od kupaca. Inventurna komisija treba

procijeniti i njihovu realnost naplate i eventualno treba predložiti otpis.

Posljednja faza popisa jeste pisanje izvještaja o završenom popisu, a cijenimo da treba

sadržavati:

mišljenje komisije i posebno uposlenika koji rukuje materijalnim i novčanimvrijednostima o utvrđenim manjkovima i viškovima, o uzrocima i primjerenosti tihrazlika, vrstama raspoloživih sredstava, obimu prometa i slično,

mišljenje i podatke o stvarnom kalu, rastoru, kvaru i lomu i razlikama u odnosu naveličine dopuštenog u skladu sa internim aktom i porezni aspekt,

prijedlog za ispravku vrijednosti i trajni otpis, odnosno rashodovanje pojedinih

sredstava sa o bjašnjenjem, mišljenje o primjerenosti i pravovremenosti preduzetih mjera za naplatu dospjelih

nenaplaćenih potraživanja sa posebnim osvrtom i iskazom potraživanja čija je naplataotežana ili onemogućena. Potrebno je za potraživanje dati i prijedloge ispravke

vrijednosti i trajnog otpisa sa posebnim iskazivanjem zastarjelih potraživanja, sve navedeno za potraživanje potrebno je učiniti i za obaveze, prijedlog za način evidentiranja inventurnih razlika tj. viškova i manjkova, organizaciono – kontrolne primjedbe i prijedloge relevantne za nadzor materijalnim

sredstvima, novcem, obavezama i potraživanjima poslovnog subjekta.

Knjigovodstvene greške i metode njihova ispravljanja

U poslovnim knjigama se evidentiraju mnogobrojni nastali poslovni događaji kojitre baju da budu tačno i istinito iskazani i da odgovaraju stvarnom stanju.




WWW.STUDOMAT.BA 60

Međutim, mogu se ponekad dogoditi i greške. Greške narušavaju istinitost iskazanogstanja, te smo dužni pronaći načina da ih odstranimo. Svake knjigovodstvene greške jeslučajno, odnosno nenamjerno učinjena i što kao takva negativno odražava na istinitostračunovodstvenih informacija.

Ako se radi o namjerno učinjenim greškama koje namjerno iskrivljuju podatke, ondase takve greške smatraju falsifikatima i zakonski se sankcionišu. Greške koje se javljaju uračunovodstvu mogu nastati iz različitih razloga, odnosno prirode, a prema kriterijumogućnosti nastajanja razlikuju se formalne i materijalne greške.

Formalne greške nastaju povredom načela dvojnog knjigovodstva o dvostranom promatranju nastalog poslovnog događaja i relativno lako se uočavaju i otklanjaju. U pravilunastaju zamjenom mjesta cifara, primjerice, na jednom računu na dugovnoj strani jeevidentiran iznos 4.680, dok je na drugom računu na potražnoj strani evidentiran iznos 4.580

Materijalne greške se ne odnose na povredu načela dvojnog knjigovodstva, već mogu

nastati u nekom od slijedećih slučajeva:

poslovni događaj nije uopšte evidentiran (propušteno knjiženje ili djelimično jeknjižen ili je dva puta proknjižen)

iznos sa knjigovodstvenog dokumenta nije korektno prenesen u poslovne knjjige

evidentiranje je izvršeno na pogrešnom računu

računi su ispravni, ali su strane računa tj. dugovna i potražna strana zamijenjene.

Materijalne greške su puno složenije i teže se otklanjaju. Postoje različite metode za pronalaženje materijalni grešaka.

Najsigurniji način pronalaženja materijalni grešaka je provođenje inventure (popisa),zatim upoređivanje knjigovodstvenih dokumenata sa upisanim pozicijama u dnevniku,glavnoj knjizi i pomoćnim knjigama, struktura probne bilanse konfirmacija (upoređivanje)računa kupaca, dobavljača, žiro računa i slično sa evidencijom poslovnih partnera.Svaka greška u knjigovodstvu, kada je otkrivena, obavezno se mora ispraviti (korigovati).

U teoriji i praksi poznate su slijedeće metode za ispravljanje knjigovodstvenih grešaka:

precrtavanja

storniranja

dopunsko knjiženje

Metoda precrtavanja u pravilu se koristi kada se treba ispraviti pogrešno upisan iznos udnevniku i glavnoj knjizi, zatim greške u evidentiranju ako su odmah otkrivene neposredno

nakon njihova nastajanja. Metom precrtavanja se ispravlja greška na način da se pogrešnoupisani iznos precrta, ali tako da bude vidljiv, a iznad njega se upiše ispravan iznos uz parafosobe koja ispravlja.

Metoda storniranja knjigovodstvenih grešaka može se vršiti na dva načina:

metodom crnog storna ili

metodom crvenog storna




WWW.STUDOMAT.BA 61

Metoda storniranja knjigovodstvenih grešaka predstavlja neutralizaciju njenog djelovanja,dok sama greška ostaje i dalje vidljiva.

Metodom crnog storna greška se ispravlja tako da se pogrešno evidentiran iznos jednomupiše na suprotnu stranu računa i na taj način neutrališe njeno djelovanje, a nakon toga seevidnetiranje provodi na ispravan način.

Kako se primjenom metode crnog storna neutralizacija obavlja evidentiranjem na

suprotnu stranu računa, stvara se dojam povećanja prometa na računu na kojem je napravljenagreška.

Iako je stanje računa nakon primjene crnog storna tačno, neprirodno je povećan promet naračunu. Zbog toga se u pravilu koristi druga metoda pomoću koje se ispravlja greška, ali se ne

povećava promet računa. To je metoda crvenog storna i danas se najviše upotrebljava jernjezinom primjenom greška se ispravlja, ali se ne povećava promet računa.

Suština metode crvenog storna je u tome da se neutralizacija ne sprovodi na obrnutojstrani računa od strane nastale greške, već na istoj strani računa. U tom slučaju stornoevidentirane pozicije predstavljaju negativan iznos evidencije u odnosu na ostale pozicije.

Takav se iznos evidentira crvenom bojom i uokviri, što odmah upućuje da je riječ o ispravcigreške. Tako evidentiran ispravak ima suprotan predznak pa saldo računa ostaje ispravan, a

pri tome nema evidencije dodatnog prometa koji se nije dogodio. Metoda crvenog storna

dobila je naziv po crvenoj boji, ali danas u uslovima računarske obrade podataka umjestocrvene boje koristi se predznak minus.

Dopunsko evidentiranje koristimo najčešće kod materijalnih grešaka kada su na obakorespondirajuća računa upisani manji iznosi od stvarnih. Ispravku vršimo na način da

dopisujemo određenu razliku i pri tome saldo postaje ispravan. Primjenom ove metode jedan poslovni događaj se evidentira u dva navrata što može dovesti do krivog zaključka da je riječmožda od dva poslovna događaja, a ne o jednom.

Na primjeru ilustrujemo metodu storniranja:

Primjer 1.: Od dobavljača kupljeno je sitnog inventara u vrijednosti od 250. Greškom je

događaj evidentiran na računu zaliha materijala. Iznos je tačno evidentiran, a na pogrešnomračunu.




WWW.STUDOMAT.BA 62

a)

ispravka metodom crnog storna

D Dobavljači P D Zalihe materijala P D Zalihe sitnog inventara P

250 (1) (1) 250 250 (2) (2) 250

(1) pogrešno evidentiranje na računu zaliha materijala, a događaj je

pravilno evidentiran na potražnoj strani dobavljača

(2) ispravak pogrešnog knjiženja

b) ispravka metodom crvenog storna

D Dobavljači P D Zalihe materijala P D Zalihe sitnog inventara P

250 (1) (1) 250 (2) 250

(2)

Bruto bilansa i zaključni list

Zaključni list predstavlja sliku cjelokupnog poslovanja na kraju obračunskograzdoblja, odnosno na kraju poslovne godine.




WWW.STUDOMAT.BA 64

Naziv računa Početno stanje Promet u

razdoblju

Ukupni promet Završno stanje

D P D P D P D P

Oprema 40.000 204.000 - 244.000 - 244.000 -

Potraživanjeod

kupaca

- - 30.000 18.000 30.000 18.000 12.000 -

Dati

kratkoročnikrediti

- - 40.000 - 40.000 - 40.000 -

Žiro račun 10.000 - 218.000 60.000 228.000 60.000 168.000 -

Troškovienergije

- - 4.600 - 4.600 - 4.600 -

Troškovitransporta - - 2.400 - 2.400 - 2.400 -

Ostalitroškovi

poslovanja

- - 1.000 - 1.000 - 1.000 -

Troškovi plata

- - 8.000 - 8.000 - 8.000 -

Osnovni

kapital

- 50.000 - - - 50.000 50.000

Obaveze po

dugoročnimkreditima - - - 200.000 - 200.000 - 200.000

Obaveze

premadobavljačima

- - - 192.000 - 192.000 - 192.000

Obaveze za

plate

- - - 8.000 - 8.000 - 8.000

Prihodi od

prodaje - - - 30.000 - 30.000 - 30.000

UKUPNO: 50.000 50.000 508.000 508.000 558.000 558.000 480.000 480.000

Slika: Bruto bilansa poslovnog subjekta «X»

ŠESTI DIO

VI RAČUNOVODSTVENO PRAĆENJE TIPIČNIH POSLOVNIH DOGAĐAJARAČUNOVODSTVENOG PROCESA




WWW.STUDOMAT.BA 65

Računovodstvo stalnih sredstava

Stalna sredstva su sredstva čiji je vijek trajanja duži od godinu dana

Stalna sredstva se klasificiraju na:

- nematerijalna sredstva

-

materijalna sredstva

- finansijska sredstva, i

- potraživanja

Nemateri jalna stalna sredstva

Nematerijalna stalna sredstva jesu sredstva bez fizičke supstance za korištenje u poslovanju iza koje se očekuje da će se koristiti više od jedne godine. Sastoje se od patenata, licenci, zaštitni znakova, osnivačkih izdataka, izdataka za razvoj, goodwila, kompjuterskih softvera,ostalih nematerijalnih sredstava i avansa za nematerijalna sredstva.Nematerijalno sredstvo

treba amortizovati ravnomjernim rasporedom tokom njegovog procjenjenog vijeka trajanja.

Amortizaciju treba započeti kada je sredstvo raspoloživo za upotrebu.

Patenti, licence, koncesije, zaštitne znakove i ostala prava , poslovni subjekat stiče sanamjerom da se njima koristi u razdoblju dužem od jedne godine.Patent je ekskluzivno pravo izumitelja čija je registracija kod nadležnog državnog organazaštićena zakonom. Vlasnik patenta zadržava isključivo ovlaštenje korištenja proizvodnje,

ponude i prodaje patentiranog izuma.

Licenca je ekskluzivno pravo kupovine korištenja tuđeg prava – patenta. Dakle, kupovina

licence je kupovina prava proizvodnje nekog proizvoda za određeno vrijeme. Koncesija je akt kojom država daje određenoj pravnoj ili fizičkoj osobi ovlaštenja zaobavljanje određenih poslovnih aktivnosti za određeno vrijeme. Koncesija se dodjeljuje

ugovorom koji se sklapa između državnog tijela i primatelja koncesije s druge strane.Koncesije se obično dijele na:

one koje se odnose na javne koristi (npr. izgradnja cesta, pruga ili slično), i one koje se odnose na iskorištavanje prirodnih bogatstava (ruda, nafte, plina, soli,

mora, šljunka i sl.).

Osnivački izdaci Osnivački izdaci nastaju pri osnivanju preduzeća ili pogona u izgradnji, koji se koriste kaonematerijalno sredstvo, a ne da budu trošak razdoblja.To su npr. izdaci za studije, projekte,

studijska putovanja, stručno osposobljavanje radnika, usluge zakupa prostorija, reklame i

slični izdaci, kada je preduzeće ili pogon u osnivanju. Sva nematerijalna sredstva pa iosnivački izdaci inicijalno se priznaju i vrednuju po trošku nabavke, te se putem amortizacije prenose na troškove.

Izdaci za razvoj – se mogu priznati kao nematerijalno sredstvo ako su ispunjeni uslovi iz

tačke 45. MRS – 38 nematerijalna sredstva. Ukratko rečeno izdaci za razvoj se priznaju ako jevjerovatno da će buduće ekonomske koristi pristizati u poslovni subjekt i ako se trošak nabavemože pouzdano izmjeriti. U ostalim slučajevima izdaci za razvoj dobivaju obilježje rashoda urazdoblju u kojem su nastali.




WWW.STUDOMAT.BA 66

GoodwillGoodwill (dobar glas, ugled) označava veću vrijednost poslovnog subjekta koju ono ima zbogsvoga ugleda.

Goddwill nastaje kao posljedica poslovnih spajanja kada se pri tome koristi metoda kupnje i

priznaje se kao nematerijalno sredstvo. Ako su troškovi sticanja (naknada za kupovinu i izdaci

k oji su s tim u vezi) veći od fer vrijednosti neto imovine, razlika predstavlja goodwill. Prematome, u slučaju da je sticatelj spreman da plati veći iznos od fer vrijednosti neto imovine(razlika između sredstava i obaveza), javlja se goodwill od kojeg se očekuju budućeekonomske koristi.

Goodwill kao i druga nematerijalna sredstva amortizuju se u predviđenom korisnom vijeku.Kod amortizacije goodwilla treba upotrebljavati linearnu metodu, osim ako je u datim

okolnostima primjerenija neka druga metoda obračuna. Razdoblje amortizacije je pet godina,a u opravdanim slučajevima najduže dvadeset godina.Pri procjenjivanju vremena korisnosti goodwilla treba posebno voditi računa i to:

prirodi i procjenjenom vremenu stečenog poslovnog subjekta (preduzeća) iliindustrijske grane

posljedicama zastarjevanja proizvoda, promjenama u potražnji i sl. očekivanoj radnoj sposobnosti ključnih menadžera ili grupi uposlenika očekivanom djelovanju konkurencije ili moguće konkurencije

odredbama zakona ili drugih propisa ili ugovora koji utiču na vrijeme korištenja.

AvansiKod poslovnih transakcija u vezi sa nabavkom nematerijalnih sredstava mogu se javiti i

avansi za nematerijalna sredstva. Dakle, ako poslovni subjekt plaća unaprijed dobavljaču za

nabavku nematerijalnih sredstava prije njihovog preuzimanja, odnosno nabavke javljaju seavansi.

Materijalna stalna sredstva

Materijalna stalna sredstva obuhvataju: zemljište i šume, građevinske objekte, postrojenja iopremu, alat, pogonski i kancelarijski inventar, transportna sr edstva, višegodišnje zasade,osnovno stado, stambene zgrade i stanove, ostala materijalna sredstva i avanse.

Da bi se neka pozicija klasificirala i priznala kao materijalno stalno sredstvo u bilansi moraju

biti zadovoljeni slijedeći uslovi:

poslovni subjekt to sredstvo posjeduje i koristi u proizvodnji proizvoda ili isporuciroba ili usluga za iznajmljivanje drugima ili u administrativne svrhe

to je sredstvo za koje se očekuje da će se koristiti duže od godinu dana

da je pojedinačna vrijednost veća od 250 (u skladu sa pozitivnim zakonskim propisima

F BiH)

kada je vjerovatno da će buduće ekonomske koristi koje su u vezi sa sredstvom priticati u poslovni subjekt

da se trošak sredstava može pouzdano izmjeriti.

Materijalna stalna sredstva mogu se pribaviti: kupovinom (nabavka), izgradnjom, razmjenom

za drugo sredstvo, donacijom, poslovnim spajanjem, finansijskim najmom, može nastati kaovišak inventure i slično. Najčešće se materijalna stalna sredstva pribavljaju kupovinom.




WWW.STUDOMAT.BA 67

Pojedinačni predmeti nekretnina, postrojenja i opreme koji ispunjavaju uslove priznavanja u

sredstva treba početno vrednovati (mjeriti) po njegovom trošku sticanja, odnosno nabavke.

Trošak nabavke uključuje:

kupovinu, odnosno fakturnu cijenu

uvoznu carinu i poreze

troškove isporuke i rukovanja

troškove instalisanja i montaže

troškove za stručne savjete arhitekata i inžinjera na primjer, i ostale troškove koji se mogu direktno pripisati dovođenju sredstava u radno stanje za

namjeravanu upotrebu.

1.Zemljište i šume su privredna bogatstva. Pr oces nabavke i formiranje troškova nabavke provodi se na identičan način kao i kod ostalih stalnih materijalnih sredstava. U pravilu, to seodvija preko računa – Materijalna sredstva u pripremi. Kada se proces nabavke završi,

zemljište i šume se stavljaju u upotrebu na računu – Zemljišta i na račun – Šume. Trebanapomenuti da zemljište s obzirom na to da ima neograničen vijek trajanja, ne podliježeobračunu amortizacije. Šume se takođe ne amortizuju.Zemljište možemo dobiti i kao donaciju(pokloni i sl)

2.Izgradnja građevinskih objekata

Investitor često u skladu sa zakonom a na osnovu ugovora daje avans izvođaču radova kada jeriječ o značajnim iznosima i kada je vrijeme izgradnje dosta dugo. Avansi koji se odobravaju iisplaćuju, knjiže se na posebnom računu – Avansi za materijalna sredstva.

3.Nabavka postrojenja i opreme

TROŠAK NABAVKE = KUPOVNA CIJENA + ZAVISNI TROŠKOVI NABAVKE

4.Pribavljanje građevinskih objekata, potrojenja i opreme vlastitomproizvodnjom

Jedan od mogućih oblika pribavljanja (sticanja) objekata i opreme je građenje, odnosno izradaza vlastite potrebe. U slučaju proizvodnje stalnih sredstava za vlastite potrebe, trošak

pribavljanja sredstava obično je jednak trošku proizvodnje sredstava namijenjenog prodaji,isključuju se interni profiti i iznosi za neuobičajene utroške materijala, rada ili drugih resursanastalih u proizvodnji za nastale potrebe.

5.Pribavljanje stalnih sredstava donacijom (poklonom)

Kao jedan od mogućih načina pribavljanja stalnih sredstava (nekretnina, postrojenja, opreme),

pojavljuje se pribavljanje tj. sticanje sredstava dobivanjem na dar ili poklon. Sredstva stečenatim načinom stečena su bespovratno i besplatno.Za sredstvo primljeno na poklon ne postojitrošak nabavke. Za tako stečeno sredstvo potrebno je procjeniti fer – tržišnu vrijednost koja

predstavlja osnovu za evidentiranje i priznavanje sredstava u poslovnim knjigama i

finansijskim izvještajima.

6. Naknadni izdaci za objekte i opremu u upotrebiStalna sredstva – građevinski objekti, postrojenja i oprema su sredstva koja imaju ograničen

vijek upotrebe. Radi osiguranja kontinuiranog korištenja u procijenjenom vijeku upotrebeobjekte i opremu je potrebno održavati, odnosno na njemu izvoditi radove. Kao primjeri




WWW.STUDOMAT.BA 68

poboljšanja, koji rezultiraju u povećanim budućim ekonomskim koristima u tački 24. MRS-a

16. navodi se:

modifikacija predmeta postrojenja kojom se produžava vijek upotrebe, uključujući povećanje kapaciteta

dogradnja dijelova mašine kojim se postiže znatno unapređenje kvaliteta proizvodnje,i

usvajanje novih proizvodnih procesa, kojim omogućavaju znatno smanjenje prethodno procijenjenih proizvodnih troškova.

Izdaci za rekonstrukciju, adaptaciju, modernizaciju ili drugu dogradnju su najčešći izdaci kojizadovoljavaju navedene kriterije, pa se uključuju u vrijednost sredstva čiji se radni potencijal

povećava, produžava vijek upotrebe ili se mijenja postojeća funkcija sredstva.

Ako se naknadnim izdatkom ne povećava, nego samo obnavlja ili održava postojeća funkcijastalnih sredstava takvi izdaci imaju karakter troškova, odnosno rashoda, a sa stanovištaučestalosti pojavljivanja i značajnosti iznosa dijele se na:

troškove investicionog održavanja koji nastaju neravnomjerno u dužim obračunskimrazdobljima i u pogledu visine predstavljaju značajne iznose troškova.

Troškove tekućeg održavanja koji se ravnomjerno i kontinuirano pojavljuju tokomrazdoblja korištenja sredstava, u cilju obavljanja svakodnevne funkcije tih sredstava.

Trošak amortizacije

Amortizacije je trošak, odnosno rashod koji nastaje kao posljedica postepenog trošenja(iskorištavanja, iscrpljivanja) ekonomskih koristi sadržanih u sredstvima koji imaju ograničenvijek upotrebe.

Amortizacija sredstava koja se amortizuju čine sredstva:

a) za koju se očekuju da će se koristiti duže od jednog obračunskog razdoblja

b) koja ima ograničen vijek upotrebe

c) koju preduzeće drži za upotrebu u proizvodnji ili prodaji roba i pružanju usluga zaiznajmljivanje drugima ili za administrativne svrhe.

Kriterij naveden pod a) je opšti kriterij podjele sredstava na stalna i tekuća

Sredstva koja imaju neograničen vijek upotrebe i zbog toga što ne troše ekonomske koristi unjima ne amortizuju:

zemljište (građevinsko, poljoprivredno). Od zemljišta se odvojeno vode ulaganja usistem navodnjavanja, ceste, mostovi koji imaju neograničen vijek upotrebe koji seamortizuje

šume i slični obnovljeni prirodni resursi i knjige u bibliotekama koje imaju trajnu vrijednost, spomenici kulture i druga

umjetnička djela i trajne vrijednosti. Amortizacija se počinje obračunavati od predaje sredstva u upotrebu (početak trošenjaekonomske koristi). U pravilu amortizacija se počinje obračunavati od prvog idućeg mjesecanakon mjeseca u kojem je sredstvo predano u upotrebu.

Obračun amortizacije prestaje kada se knjigovodstveni iznos izjednači sa procjenjenim

ostatkom vrijednosti. Kod sredstava kod kojih nije procijenjen ostatak vrijednosti, obračun




WWW.STUDOMAT.BA 69

amortizacije prestaje kada se knjigovodstveni iznos svede na nulu tj. kada se ispravka

vrijednosti izjednači sa troškom nabavke.

Elementi koji utiču na izračunavanje amortizacije

Osnovni elementi koji utiču na visinu troška amortizacije jesu:

obračun amortizacije po predmetu vijek upotrebe

osnovica za obračun amortizacije

metoda obračuna amortizacije

Amortizacija se najčešće obračunava za svako pojeidnačno sredstvo.Za svaku amortizacijsku grupu potrebno je procijeniti vijek upotrebe i na osnovu te procjene

utvrditi godišnje stope amortizacije.Procjena korisnog vijeka upotrebe je težak problem.Ključni element obračuna amortizacije je procjena korisnog vijeka upotrebe za pojedina

sredstva ili grupu sredstava, a sasvim uopšteno se navodi da je odlučujući faktor iskustvo sa

sličnim vrstama sredstava. Prema tome, korisni vijek upotrebe se može izraziti brojem godinaili količinom proizvoda. Pri određivanju korisnog vijeka upotrebe sredstva, odnosno

amortizacionih stopa treba voditi računa o očekivanom fizičkom trošenju sredstava,zastarjevanju i zakonskim ograničenjima. Sa poreznog aspekta propisane su i maksimalnestope amortizacije koje se priznaju kao porezni rashod.Osnovicu za obračun amortizacije za

pojedinu poslovnu godinu najčešće se uzima trošak nabavke sredstva za koje se obračunavaamortizacija

Prema ovim definicijama iznos koji se amortizuje ili amortizovani iznos je trošak nabavkesredstva umanjen za ostatak vrijednosti.

Ostatak vrijednosti pri utvrđivanju amortizacionog iznosa ne respektuje kada je procjena

nepouzdana i kada je procjenjeni iznos beznačajan. U praksi za primjenu je najjednostavnije

rješenje da se za osnovicu za amortizaciju i bez provjere mogućeg ostatka vrijednosti, odreditrošak nabavke, a to se može opravdati primjenom načela opreznosti, ali i nepouzdanošću

procjene ostatka vrijednosti.

Osnovica za amotizaciju sredstava koje se amortizuje čini trošak nabavke.

Metode amortizacijeU teoriji i praksi poznate su dvije osnovne metode amortizacije:

funkcionalna

vremenska

Kod vremenske metode amortizacije, odlučujući je faktor predvidivi vijek trajanjanematerijalnih i materijalnih sredstava. Upravo o tom vijeku trajanja ovisi stopa amortizacije.

Obračun amortizacije prema vremenu sprovodi se pomoću tri osnovne metode amortizacije(vremenske), i to:

Linearna metoda amortizacije

Degresivna metoda amortizacije

Progresivna metoda amortizacije

L inarna metoda amortizaci jePrema jednom načelu, stalna sredstva upotrebljavaju se ravnomjerno. To znači da je upotrebasredstava jednaka svake godine tokom vijeka upotrebe sredstava. To načelo dovodi do




WWW.STUDOMAT.BA 70

linearne metode na temelju koje se svake godine kao trošak priznaje jednaki dio troška

sredstava. Amortizacija se obračunava u pravilu u nepromjenjenim iznosima. Budući da se u jednakim iznosima terete pojedina obračunska razdoblja, troškovi će biti ravnomjerni pa će itrošak amortizacije ravnomjerno teretiti prihod. Prema iznesenom do iznosa amortizacije se

dolazi pomoću slijedeće formule:

ekupotrebe Korisnivijizacije stopaamort

cije paamortizaednostxsto Nabavnavrj jaamortizaci

100

Degresivna metoda amortizacije

Drugo načelo ističe, kako korist koja se dobiva od opreme ne mora biti ravnomjernoraspoređena. Korist od opreme može biti najveća tokom prve godine njezine upotrebe, a

najmanja tokom posljednje godine. Takav se model može pojaviti zbog toga što mehaničkaefikasnost sredstava obično opada s godinama, jer se troškovi održavanja obično povećavajuili zbog sve veće mogućnosti procjene nabavke bolje opreme, čime će postojeća oprema

zastariti. Zbog toga se tvrdi kako se pri nabavci sredstava uzima u obzir mogućnost da ćekorist od sredstava biti veća u ranijim nego u kasnijim razdobljima, a metoda amortizacijetreba odražavati tu činjenicu. Takav način razmišljanja dovodi do razumne procjenemenadžere tj. računovođe da preferira model degresivne, odnosno ubrzane amortizacije pokojem se u prvim godinama kao trošak priznaje veći dio troškova nego u kasnijim godinama.

Dakle, više načina obračuna amortizacije jesu:

metoda opadajuće stope na istu osnovu

metoda jednake stope na opadajuću osnovu

metoda dvostruke opadajuće osnovice ili metoda dvostruke stope linearne amortizacijena opadajuću osnovicu

metoda zbira broja godina ili sume broja godina (ili metod djelova)

Progresivna metoda amortizacije

Progresivna metoda obračuna amortizacije obrnut je postupak od degresivne metode. Ovdjese polazi od pretpostavke da je ekonomsko i fizičko trošenje najveće krajem vijeka upotrebenematerijalnih i materijalnih sredstava.

Funkcionalna metoda amortizacije

Slijedeći model amortizacije također pretpostavlja kako su nematerijlna i materijalna sredstva

skup upotrebnih jedinica. Međutim, ne pretostavlja se da će te jedinice učinka biti raspoređene po matematičkom vremenskom uzorku. Štaviše, prema tom modelu, amortizacija za određenorazdoblje vezana je uz broj jedinice učinka upotrebe sredstava tog razdoblja. Rezultat takvognačina posmatranja je funkcionalna metoda, prema kojoj je trošak svake jedinice upotrebe

jednak nabavnom trošku sredstava podijeljen sa ukupnim brojem jedinica. Dakle, sumaamortizacije za određeno razdoblje je broj jedinica upotrebe u tom razdoblju pomnožen satroškom jedne jedinice.

Metode funkcionalne amortizacije jesu:

metoda obračunavanja po jedinici funkcionalnog kapaciteta

metoda obračunavanja u ovisnosti od efektivnog trajanja procesa izraženog planiranim brojem sati njihova rada.




WWW.STUDOMAT.BA 71

Promjena amortizacionih stopa

Troškovi amortizacije ponekad nisu tačno procijenjeni, jer se godišnje amortizacione stope

izračunavaju na osnovu procjenjenog korisnog vijeka upotrebe stalnih materijalnih inematerijalnih sredstava. Ovakva situacija može nastati zbog precjenjivanja ili podcjenjivanjakorisnog vijeka upotrebe.

Otuđenje i povlačenje nekretnina, postrojen ja i opreme

Materijalna i nematerijalna sredstv se otuđuju ili povlače iz upotrebe, nakon određenogvremena kada se ne očekuju buduće ekonomske koristi. Oblici otuđenja i povlačenja stalnihmaterijalnih i nematerijalnih sredstava su: rashodovanje, prodaja, razmjena, finansijski najam

i manjak prilikom popisa.

Rashodovanje nekretnina, postrojenja i opremeRashodovanje je najčešći oblik otuđenja nekretnina, postrojenja i opreme koje se provodi uslučaju kada se od tih stalnih sredstava ne očekuju buduće ek onomske koristi, odnosno kada

su dotrajali i to:

ako je sredstvo otpisano, odnosno amortizovano, i

ako nije upotpunosti otpisano, odnosno amortizovano

U slučaju kada se od nekretnina ne očekuju buduće ekonomske koristi, odnosno kada sudotrajali, a u knjigovodstvenoj evidenciji su potpuno otpisani, odnosno amortizovani,

poslovni događaj rashodovanja provodi se u knjigovodstvu tako da se predmeti nekretnina,

postrojenja i opreme isknjiže iz poslovnih knjiga.

Prodaja nekretnina postrojenja i opreme

Stalna materijalna i nematerijalna sredstva nisu namijenjeni prodaji, nego su nabavljeni da bi

se koristili u poslovnom procesu. U određenim slučajevima nekretnine postrojenja i oprema semogu prodati po cijenama:

- prodajom se ostvaruje cijena koja je jednaka neotpisanoj vrijednosti nekretnina, postrojenja

i opreme

- prodajom se ostvaruje cijena koja je veća od neotpisane vrijednosti nekretnina, postrojenja i

opreme

- prodajom se ostvarujue cijena koja je manja od neotpisane vrijednosti nekretnina postrojanje

i opreme.

Dugoročna ulaganjaDugoročna ulaganja su finansijska sredstva uložena na razdoblje dužeod godinu dana. Imaju karakter stalnih sredstava, a tematiku ulaganja obrađuje MRS -25 -

Ulaganja. Poslovni subjekt provodi ulaganja u finansijska sredstva u cilju ostvarivanja

određenih interessa prinosa, odnosno dobiti.

Ulaganje u vrjedonosne papire jesu ulaganja u vrjedonosne papire. Ulaganjem u vlasničkevrjedonosne papire – dionice drugog poslovnog subjekta, poslovni subjekt tj. ulagač stičevlasnička prava i prava upravljanja.Prema tome, ovdje se radi o ulaganjima u dionice

nepovezanih poslovnih subjekata (ispod 20% glasačke moći). U tim slučajevima koristi seračunovodstvena metoda troška.Ulaganja u vrjedonosne papire u našem primjeru dionice,




WWW.STUDOMAT.BA 72

evidentiraju se po trošku ulaganja. Trošak ulaganja sastoje se od: troškova sticanja i torškovakao što su brokerske provizije, honorari bankarskih usluga i slično.Poslovni subjekt možeuložiti višak finansijskih sredstava i u dužničke vrjedonosne papire kao što su: obve znice,

blagajnički zapisi, certifikat i ostale vrjedonosne papire.

Dati dugoročni krediti

U finansijska sredstva ubrajaju se i dugoročna potraživanja i to potraživanja od povezanog pravnog subjekta potraživanja sa osnove prodaje robe na kredit, krediti zaposlenim, i ostala

potraživanja.Sasvim uopšteno dugoročna potraživanja su potraživanja koja će se naplatiti urazdoblju dužem od godinu dana. U računovodstvenoj evidenciji potrebno je posebnoevidentirati potraživanja od povezanih subjekata u odnosu na potraživanja od nepovezanih

poslovnih subjekata.

SEDMI DIO

VII RAČUNOVODSTVENO OBUHVATANJE TEKUĆIH SREDSTAVA

7. Pojam tekućih sredstava Neko se sredstvo treba klasificirati kao tekuće (kratkotrajna):

kada se očekuje da će se realizovati ili držati za prodaju ili potražnju uredovnom toku poslovnog ciklusa preduzeća

kada se primarno drži za svrhu prodaje ili na kratki rok i očekuje se realizacijaunutar dvanaest mjeseci od datuma bilanse

sredstvo je novac ili novčani ekvivalent čija upotreba nije ograničena.




WWW.STUDOMAT.BA 73

Za razlikovanje stalnih od tekućih sredstava značajno je da tekuća sredstva mijenjajusvoj prvobitni pojavni oblik unutar dvanaest mjeseci ili pak u redovnom poslovnomprocesu (ciklusu).Tekuća sredstva se mogu pojaviti u više prirodnih pojavnih oblika:

gotovina i ekvivalenti gotovine

kratkoročna ulaganja (dati avansi, dati kratkoročni krediti potraživanje od kupaca i drugih dužnika zaliha (materijala, sitnog inventara, rezervnih dijelova, nedovršene

proizvodnje, gotovih proizvoda i robe) unaprijed plaćeni troškovi (kratkoročna razgraničenja)

7.2. Računovodstveno praćenje gotovine i ekvivalenti gotovine Gotovina obuhvaća novac u blagajni i depoziti po viđenju. Novac u bankama iblagajnama dio je tekućih sredstava poslovnog subjekta. Novčana sredstva i poslovnidogađaji u vezi sa njima se bilježe i prate na novčanim (transakcionim) računima u

bankama-«žiro računu», otvorenim akreditivima u domaćoj banci, blagajni, deviznomračunu, otvorenim akreditivima u stranoj valuti, deviznoj blagajni. Novac na žiro – računu u računovodstvenom smislu definiše se kao depozit a vista.Žiro (transakcioni) račun poslovni subjekat otvara kod ovlaštenih finansijskihinstitucija za obavljanje platnog prometa tj. banaka. Poslovni subjekt može otvoritiračun kod više poslovnih banaka, pa u tom slučaju uspostavlja odgovarajućuanalitičku evidenciju unutar sintetičkog računa – žiro račun.Za praćenje prometa i stanja novca na žiro računu, banka dostavlja poslovnomsubjektu izvod o promjenama. Promet se sastoji od bezgotovinskih uplata i isplata, astanje predstavlja raspoloživa sredstva na žiro računu. Način plaćanja je

bezgotovinski izdavanjem naloga za prenos sa računa povjerioca na račun dužnika.Nalog za prenos sadrži osnovne podatke o nazivu i broju transakcionog računanalogodavca (sa kojeg se vrši plaćanje) i nalogoprimca (u čiju se korist obavljatransakcija) svrsi doznake, vrjednosnom iznosu, mjesto, datum plaćanja, potpis ipečat nalogodavca. Osim toga, poslovni subjekt treba u pravilu da raspolaže i određenu količinu novcakoju će držati na – blagajni. U pravilu u blagajni bi trebalo da se drži manja količinapapirnog i kovanog novca koje služe za plaćanja manjih gotovinskih isplata (nabavkasredstava za čišćenje, plaćanje poštanskih usluga za čišćenje, plaćanje troškovatekućeg održavanja) ili za što se ne isplati ispostaviti nalog za prijenos(bezgotovinski) preko žiro računa. Ekvivalenti gotovine jesu kratkotrajna visokolikvidna ulaganja koja se u kratkom roku(do tri mjeseca) mogu bez većeg rizika pretvoriti u gotovinu i koristiti za plaćanje(čekovi, mjenice primljene na naplatu, tekuća ulaganja u vrjedonosne papire,plemeniti metali, razne vrjednosnice, i sl.).

7.2.1. BlagajnaU ovisnosti od blagajničkog poslovanja, ono se može obavljati preko jedne ili višeblagajni. Ako je unutar poslovnog subjekta ustrojena samo jedna blagajna, ona kaoglavna blagajna obuhvaća sve blagajničke poslove i direktno je povezana safinansijskim knjigovodstvom.

Ako je u pitanju više blagajni, poslovni subjekt će ustrojiti glavnu blagajnu, što značida je neophodno uspostaviti i odgovarajuću analitičku evidenciju unutar sintetičkog




WWW.STUDOMAT.BA 74

računa – Blagajne, osim blagajne koja je otvorena za trošenje sredstava akreditiva zapotrebe poslovni jedinica. Organizaciju blagajničkog poslovanja uređuje poslovnisubjekt internim aktom.U knjizi blagajne upisuje se primici i izdaci novca iz blagajne.Temeljni dokumenti na osnovu kojih se upisuju u ovu pomoćnu knjigu su blagajničkeuplatnice (Nalog blagajni – Naplatite) i blagajničke isplatnice (Nalog blagajni –

Isplatite).Potrebno je napomenuti da blagajničke uplatnice, i blagajničke isplatnice,predstavljaju izvedene dokumente koji se sačinjavaju na temelju izvornihdokumenata.Do momenta izvršenja naplate ili isplate predstavljaju naredbodavna dokumenta tj.naloge, a momentom kada se na tom dokumentu potpisom potvrdi izvršenjekonkretne naplate ili isplate predstavlja pravdajući dokument. Na osnovu tihdokumenata, blagajnik «pravda» preostalo stanje u blagajni, koje treba biti jednakorazlici ukupnih primitaka i ukupnih izdataka gotovine. Upravo iz tih razloga knjigablagajne zaključuje se na kraju svakog radnog dana. Temeljni cilj zaključka jeprovjera ima li u blagajni onoliko novca koliko bi na osnovu uplatnica i isplatnicatrebalo biti. Ova pomoćna knjiga nalazi se u uvezanim listovima i ima izgled knjige ivodi se za svaku poslovnu godinu, pri čemu se stranice počinje obilježavati odtekućeg broja 1, pa dalje. Može se voditi i putem kompjutera. Kako je u toj knjiziprikazana zapravo rekapitulacija prometa gotovine kroz blagajnu, ta je rekapitulacijaujedno i blagajnički izvještaj, koji služi za kontrolne svrhe, ali i kao podloga zaknjiženje u hronološkoj i sistematskoj evidenciji, odnosno u dnevniku i glavnoj knjizi. Blagajničke uplatnice i isplatnice sačinjavaju se za svaku naplatu ili isplatu gotovine ublagajnu, da bi se jasno razlučili novčani primici i izdaci i time na određeni načinsmanjila mogućnost greške u evidentiranju tih poslovnih događaja.

7.2.2. Žiro - račun prelazni račun Kod k orespondiranja dva gotovinska računa (kao što su žiro račun i blagajna) prievidentiranju njihova odnosa upotrebljava se privremeni račun koji se zove žiro – račun prelazni račun. Taj privremeni račun treba nam zbog toga što se blagajnazaključuje na osnovu svoje autonomne vjerodostojne dokumentacije i u momentukada se zaključuje blagajna nije potvrđeno je li podignuta ili položena gotovina nažiro – računu. Zbog toga, odnos blagajne sa žiro računom prvo se knjiži na žiro računprelazni račun sve jednako kao da se radi o žiro – računu. Budući da se na žiroračunu knjiži na temelju dnevnih izvoda sa žiro – računa, to znači da se žiro – računknjiži po izvodu i povezuje sa žiro – računom prelaznim računom. Žiro – račun –

prelazni račun na datum bilanse ne smije imati saldo.

7.2.3. Otvoreni devizni akreditivOsim u domaćoj valuti (račun – Otvoreni akreditiv) akreditiv se može otvoriti i ustranoj valuti (račun – Otvoreni devizni akreditiv).

Kompanije najčešće otvaraju akreditive u stranim valutama na zahtjev inostranihdobavljača koji na taj način osiguravaju naplatu. Dokumentarni neopozivi akreditiv zaosiguranja plaćanja materijala opreme, robe, usluga i sl. po nalogu dužnika(uvoznika), domaća banka otvara kod inostrane banke. Taj akreditiv se naziva«nost ro akreditiv » (naš akreditiv).




WWW.STUDOMAT.BA 75

Izvoznici, naplate osiguravaju dokumentarnim akreditivom što ga po naloguinostranog kupca inostrana banka otvara kod banke u Bosni i Hercegovini. Tajakreditiv se naziva «Loro akreditiv » (njihov akreditiv).

Akreditiv u trenutku otvaranja može biti pokriven i nepokriven . Nepokriveni akreditiv se vodi u vanbilansnoj evidenciji. Kod pokrivenog akreditiva sredstva

se odmah po otvaranju akreditiva prenose inostranoj banci. Nakon što dobavljačnaplati akreditiv, na temelju izvještaja banke domaća banka obavještava kompanijuda je akreditiv iskorišten. Prema toj obavijesti, kompanija zatvara obavezu premadobavljaču. Budući da je faktura dobavljača može biti evidentirana po višem ili nižemkursu od kursa koji je primijenjen za evidentiranje akreditiva mogu se pojavitipozitivne ili negativne kursne razlike, odnosno prihodi ili rashodi od finansiranja.

7.2.4. Čekovi Ček je vrjedonosni papir kojim izdavalac čeka (trasant) nalaže drugoj osobi (trasat)da ona iz njegova pokrića na računu isplati određenu sumu imaocu tj. korisniku čeka(remitent). S obzirom na povjerioca (remitenta) ček može glasiti na ime, nadonosioca ili se na njemu može nalaziti oznaka po naredbi. Kao vrjedonosni papir, ček se može koristiti kao instrument osiguranja plaćanja i utom slučaju pravilno se kvalifikuje u ekvivalent gotovine. Ček se isplaćuje iztrasantovog pokrića pa zbog toga ček koji je plativ u zemlji može trasirati samo nabanku u kojoj trasant (izdavalac) ima otvoreni račun. Dakle, ček kao instrument osiguranja plaćanja dužnik daje povjeriocu u ciljuizmirenja obaveza. Povjerilac, u momentu dospjeća čeka podnosi na naplatu trasantu(banka izdavalaca čeka).

7.2.5. Mjenica

Mjenica je kratkoročni vrjedonosni papir koji glasi na određenu sumu novca i koji svom imaocu daje pravo da tu sumu naplati od osobe koja se u njoj navodi kaomjenični dužnik. Značenje mjenice ogleda se u činjenici da ona istovremeno može biti instrumentosiguranja plaćanja, instrument kreditiranja i instrument negotovinskog plaćanja,odnosno za plaćanje dobavljačima roba i usluga. U praksi susrećemo razne vrste mjenica. Najčešće se dijele prema ovim kriterijima:prema načinu izdavanja i broju mjeničnih obveznika, prema načinu dospjeća i bitnimelementima.Prema načinu na koji je mjenica izdata i broju mjeničnih obveznika, mjenice se dijele

na: trasiranu ili vučenu mjenicu, i vlastitu mjenicu

Pod trasiranom ili vučenom mjen icom podrazumijeva se ona kojom trasant – izdavalac mjenice nalaže trećoj osobi trasatu, da prihvati mjeničnu obavezu i da odospijeću plati osobi označenoj u mjenici – mjeničnom povjeriocu – remitentu.

U slučaju vlastite mjenice imamo jednog mjeničnog obveznika koji je ujedno itrasant – izdavalac mjenice i trasat – osoba koja će platiti mjenicu.

Prema tome, u vlastitoj mjenici nema bezuslovnog naloga da se plati određena sumaniti imena osobe koja treba platiti mjenicu, jer mjenicu plaća osoba koja ju je izdala.




WWW.STUDOMAT.BA 76

Dakle, umjesto bezuvjetnog naloga «Platite» u vlastitoj mjenici obaveza glasi «Platitću». Jedna od prednosti promisornih nota (vlastitih mjenica) je to što nosi prihode odkamata.Kod računovodstvenog evidentiranja relevantni podaci su: datum dospjeća, trajanje

mjenice, kamata i kamatna stopa i vrijednost na dan dospjeća.

Datum dospjeća je datum na koji m jenica mora biti plaćena. Datum dospjeća morabiti naveden na mjenici ili odrediv na osnovu činjenica navedenih na mjenici. Najčešćinavodi datuma dospijeća su:

1. Mjenica na određeno vrijeme od dana izdanja, npr. «Tri mjeseca od danaizdanja mjenice».

2. Određeni broj dana od datuma mjenice, npr. «60 dana od dana platite». 3. Mjenica na određeni dan, npr. «14. novembar 20XX».

Trajanje mjeniceOdređivanje broja dana trajanja mjenice je problem suprotan određivanju datumadospijeća mjenice. Znati dužinu trajanja mjenice je značajno, jer se kamata računaza tačno određeni broj dana. Nema problema u slučaju kada je datum dospijećamjenice naveden kao određen broj dana od datuma mjenice. Međutim, ako je datumdospjeća naveden kao konkretan datum, valja računati tačan broj dana. Kamata seračuna za period trajanja mjenice.

Kamata i kamatna stopaKamata je cijena pozajmljenog novca ili povrat od novca datog u zajam, ovisno da lise radi o zajmodavcu ili zajmoprimcu. Iznos kamate se računa putem formule:

000.36

axdaniamatnastopGlavnicaxk Kamata

U pravilu kamatna stopa se utvrđuje za godinu dana.Vrijednost na dan dospjeća predstavlja ukupne novčane primitke iz osnova mjenice na dan njenog dospjeća. Vrijednost na dan dospjeća je glavnica, odnosno nominalna vrijednost mjenice, pluskamata.Postoje i mjenice koje ne nose kamatu. U tom slučaju, vrijednost na dan dospijeća jenominalna vrijednost, ili iznos glavnice.

Indosiranje mjenicePoslovni subjekt koji je od svoga dužnika primio mjenicu može prava iz mjeniceprenijeti na drugu osobu tj. može primljenu mjenicu indosirati na svog povjerioca itako podmiriti svoju obavezu prema njemu.

Kako je već napomenuto ekvivalenti gotovine su visokolikvidna ulaganja koja se urelativnom kratkom roku bez većeg rizika mogu pretvoriti u poznatu sumu novca. Poslovni subjekt može kratkoročno raspoloživa novčana sredstva uložiti u blagajničke,trezorske i komercijalne zapise. Interes koji se ostvaruje tim ulaganjima jesu kamate. Ako se sredstva ulože u dionice s ciljem preprodaje, a ne stjecanja kontrole i




WWW.STUDOMAT.BA 77

upravljanja, ta se ulaganja takođe računovodstveno tretiraju kao tekuća ulaganja uvrjedonosne papire. Interes koji se pri tome ostvaruje jeste razlika između kupovne iprodajne cijene.Kada minimalna vrijednost mjenice sadrži pored glavnice i kamatu, tada k amata kodpovjerioca se knjiži u korist prihoda.

Kod dužnika kamata predstavlja obavezu koju knjiži na teret troškova, odnosnorashoda.

7.3. Računovodstvena problematika praćenja datihkredita i zajmova

U okvir finansijski ulaganja mogu se uključiti dati kratkoročni krediti i zajmovi.

Pod kreditom se podrazumijeva ustupanje određene sume novca od strane davalacakredita (povjerioca – zajmodavca) nekoj pravnoj ili fizičkoj osobi (dužniku,zajmoprimcu) uz obavezu vraćanja u ugovorenom roku. Obično se za to plaća ipripadajuća kamata.

7.4. Računovodstveno praćenje potraživanja od kupaca Potraživanja od kupaca nastaju kao posljedica prodaje proizvoda, roba ili usluga nakredit. Prema tome, nema direktne razmjene proizvoda, roba ili usluga za novac, kaokod gotovinske prodaje. Potraživanja od kupaca u pravilu su visokolikvidna, jer senaplaćuju u roku koji je ugovoren, ali ipak najduže do godinu dana.

Proizvodi Potraživanja Novac

Slika: Transformacija proizvoda u novac preko potraživanja

7.5. Računovodstveno praćenje zaliha

Zalihe su materijalni oblik tekućih sredstava. Najznačajnije vrste zaliha su: zalihematerijala, rezervnih dijelova, nedovršene proizvodnje, gotovih proizvoda i trgovačkerobe. Prema tome, pod «zalihama» možemo podrazumijevati sve vrste materijalnogoblika tekućih sredstava u Kompaniji namijenjeni proizvodnji , prodaji kupcima ilipružanju usluga. «Zalihe» su sredstva:

a) koja se drže u prodaji u redovnom poslovanju

b)

u procesu proizvodnje za takvu prodaju, ilic) u obliku materijala ili dijelova koji se troše u proizvodnom procesu ili pružanju

usluga.U skladu sa opšte prihvaćenim računovodstvenim načelima pri inicijalnomvrednovanju (mjerenju) zaliha respektujemo pravilo niže vrijednosti:

- trošak (historijski) ili - neto prodajna (tržišna) vrijednost u skladu sa načelom opreznosti «šta

je od toga niže».

Zalihe su najčešće «raspoložive» na skladištu, u pogonu i prodavnici

7.5.1. Računovodstveno praćenje zaliha materijala




WWW.STUDOMAT.BA 78

Zalihe materijala su tekuća sredstva Kompanije. Njihova cjelokupna vrijednost seprenosi na proizvod, uslugu ili troškove razdoblja prilikom njihovog izdavanja uproces proizvodnje i poslovanja odjednom, a ne postepeno tokom više godina, kaošto je to sa stalnim sredstvima. Zalihe su sredstva koja se iskazuju u bilansi.

Materijal u svom toku prolazi kroz više faza. Najznačajnije faze su:

nabavka (kupovina) i skladištenje utrošak otuđenje.

7.5.2. Računovodstveno praćenje materijala u fazi nabavke (kupovine) i skladištenje

U ovoj fazi formira se trošak nabavke ili nabavna vrijednost materijala. Trošaknabavke se utvrđuje kalkulacijom nabavne cijene, a elementi te kalkulacije jesu.

1. neto fakturna vrijednost dobavljača 2. zavisni troškovi nabavke 3. trošak nabavke (nabavna vrijednost)

10.0001.000

11.000

U zavisne troškove nabavke uključuju se svi troškovi koji su povezani sa procesomnabavke i neophodni su da se materijal osposobi za funkciju. Zavisni troškoviuključuju na primjer, troškovi utovara, prevoza, istovara, carina, vozarina i ostalitroškovi nužni za dovođenje materijala u funkciju za koju su i nabavljeni.

Porez na dodatnu vrijednost (PDV) ne uključuje se u trošak nabavke (nabavnuvrijednost) materijala jer je neutralan od tog procesa i predstavlja potraživanje oddržave za plaćeni ulazni porez. Prema tome, trošak nabavke se vrednuje (mjeri) i iskazuje u stvarnim nabavnimcijenama respektujući historijski trošak. To znači da se evidentiranje materijala moževršiti po stvarnim nabavnim troškovima. Međutim, ukoliko u računovodstveni sistemuvodimo planske (stalne) troškove, materijal se u fazi nabavke vrednuje po planskim,odnosno standardnim nabavnim cijenama.

Kda se proces nabavke, završi, materijal se skladišti u skladištu. Dokument natemelju kojeg se knjiži uskladištenje materijala u magacinu je magacinska primka.Dakle, materijal se u skladištu uredno zaprima, čuva i izdaje u proizvodnju sa ciljemstvaranja učinaka ili pružanja usluga. Vjerodostojni dokument na temelju kojeg skladišta izdaje materijal iz skladišta uproces proizvodnje je izdatnica (trebovanje). Skladištar vodi operativnu, odnosnoskladišnu evidenciju o prijemu i izdavanju materijala. U njoj se promjene evidentirajusamo količinski. U analitičkom materijalnom knjigovodstvu promjene se evidentirajukoličinski i cjenovno, odnosno vjerodostojno. Na sintetičkim računima promjene seevidentiraju vrjedonosno. Povezanost tih evidencija bit će obrađena na kraju ovog

dijela.




WWW.STUDOMAT.BA 79

7.5.2. Knjiženje i obračun troškova nabavke materijala kada se zavisnitroškovi raspoređuju na više vrsta materijala

Kada se od jednog dobavljača kupuje istovremeno više vrsta materijala uobičajeno jeda se ispostavi jedna faktura (račun) za sve vrste nabavljenog materijala. Osim toga

radi racionalizacije zavisnih troškova vjerovatno je da će ukupan materijal bitiprevezen zajedno. Zavisne troškove u tom slučaju, ako se pojave, treba rasporeditina sve vrste nabavljenog materijala prema nekoj racionalnoj osnovi. Najčešćaosnovica za raspored zavisnih troškova jesu:

vrjednost materijala težina materijala

Izrada kalkulacije nabavke i raspored zavisnih troškova – knjiženje stvarnihvrjednosti

Za raspored zavisnih troškova na osnovu vrjednosti materijala, treba odrediti udio

vrjednosti svakog materijala u ukupnoj vrjednosti nabavljenog materijala. To sepostiže postavljanjem slijedećeg omjera:

X : 100= dio : cjelineX = procentni udio vrjednosti pojedinog materijala u 100%Dio = vrjednost svakog pojedinačnog materijala Cjelina = ukupna vrjednost nabavljenog materijala

Na temelju postavljenog omjera, dobiva se slijedeći obrazac za izračunavanjeprocentualnog dijela vrjednosti svake vrste materijala u ukupnoj obračunskoj

vrjednosti:

vrjednost

x

fakturna

materijala

ukupna

vrjednost X

%100

Pri priznavanju vlastitih zavisnih troškova u trošak zaliha treba se pridržavati sljedećihpravila:

treba izraditi interni obračun u vlastite zavisne troškove ne smiju se uključiti interni dobici vlastiti zavisni troškovi koji se uključuju u trošak zaliha ne smiju biti veći od

uobičajenih (normalnih) troškova za konkretnu vrstu troškova i ne bi smjelipremašiti tržišnu vrjednost takvog troška vlastiti zavisni troškovi ne smiju biti veći od stvarno nastalih

ukoliko se razlike materijala vrednuju i evidentiraju po planskim, odnosnostandardnim cijenama, u evidenciju je potrebno uključiti i račun – Odstupanje odcijena.

7.5.3. Računovodstveno praćenje utroška materijala

Pod pojmom utrošak podrazumjevamo fizičko trošenje materijal sa ciljem stvaranjaučinaka. Utrošak se izražava u naturalnim jedinicama mjere npr. u litrima,hektolitrima, gramima, kilogrami, tone, parima i drugo. Učinci su izlazi iz poslovnog




WWW.STUDOMAT.BA 80

procesa u koji se ulažu materijali. To su proizvodi i usluge. Trošak je vrjedonosniizvor utroška sa ciljem stvaranja učinaka. Prema tome, trošak materijala dobije seako se utrošak pomnoži sa nabavnom cijenom (troškom nabavke). Utrošak materijalamože se vrednovati primjerom

a)

metode FIFOb) metode LIFOc) metode prosječnih ponderisanih nabavnih cijena (troška nabavke) d) metoda specifične identifikacije.

METODA FIFO – vrednovanja utrošenog materijala (First in – first out, tj. prvi ulaz –

prvi izlaz) pretpostavlja da se utrošak materijala vrednuje po cijenama (troškunabavke) materijala koja je prva nabavljena (prva nabavna). Kada se prva nabavkaiscrpi, prelazi se na vrednovanje utroška po cijenama druge, koja je sada prva, i takoredom. U uslovima rastućih cijena nabavke (trošak nabavke), preostale zalihe nekraju razdoblja (razlika između nabavljenih i utrošenih materijala) vrednovane su poposljednjim ulaznim cijenama.

METODA LIFO – (last in – first out, tj. posljednji ulaz – prvi izlaz), pretpostavlja dase utrošak materijala vrednuje po cijenama (trošku nabavke) materijala koja jeposljednja nabavljena, sve dok se upotpunosti ne utroši. U uslovima rastućih cijenanabavke (trošak nabavke), preostale zalihe na kraju razdoblja vrednovane su po cijenama prve nabavke.Metoda prosječnih ponderisanih nabavnih cijena (troška nabavke)pretpostavlja da se utrošak materijala množi prosječnom ponderisanom nabavnomcijenom (trošak nabavke), koja se izračunava ovako:

prosječna ponderisana vrjedonosno stanje prije utroška nabavna cijena količinsko stanje materijala prije utroška

Vrednovanje utroška materijala po metodi prosječnih ponderisanih nabavnih cijenaprimjenjuje se prema:

kontinuirano (tekuće) vrednovanje ili periodično vrednovanje

Metoda specifične identifikacije zahtjeva obračun utroška materijala pospecifičnom trošku nabavke pojedinih nabavki istog materijala iz kojih potiče utrošakmaterijala. Prema tome, izbor jediničnog stvarnog troška za vrednovanje utrošenogmaterijala po ovoj metodi zasniva se na stvarnom fizičkom toku materijala. Utrošak

materijala vrednuje se upravo po onom trošku nabavke po kojem je taj materijal inabavljen, te će prema tome i krajnje zalihe biti vrednovane tačno po trošku po ko jojsu bile nabavljene.

7.5.4. Vrednovanje materijala po metodi planskih nabavnih cijena (planski

trošak nabavke)

Prednost ove metode ogleda se u tome, da je jednostavna za primjenu. Daljnjaprednost metode planskih nabavnih cijena je ažurnije vrednovanje utroška materijalapo planskim nabavnim cijenama, kao i mogućnost kontrole troškova.

Ako kompanija zalihe materijala vrednuje u procesu nabavke po planskim nabavnimcijenama (planski trošak nabavke), a samim tim i evidentira po planskim nabavnim




WWW.STUDOMAT.BA 81

cijenama, tada odstupanje od planskih nabavnih cijena i stvarnih nabavnih cijena uovisnosti od karaktera istupanja iskazuje na dugovnom ili potražnom korekcionomračunu – Odstupanja od cijena kako je već napomenuto. U tom slučaju u pravilu seutrošak materijala vrednuje po planskim nabavnim cijenama.

% odstupanja =So računa – Odstupanja od cijene x 100

So ra una – Zai e materija a p us u upna za u enja ra una za

obračunsko razdoblje za koji se vrši obračun odstupanja

Dobiveni procent odstupanja se primjenjuje na vrjednost izdatog materijala određenevrste u toku obračunskog razdoblja i na taj način se utvrđuje opadajući dio ostupanjaza utrošak materijala u tom obračunskom razdoblju. U ovisnosti od karaktera odstupanja pozitivno ili negativno, otpadajući iznosodstupanja planskog utroška materijala od stvarnog utroška se evidentira nadugovnoj ili potražnoj strani korekcionog računa – Ukalkulisana odstupanja od cijena(za utrošak materijala) uz korespodentno knjiženje na korekcionom računu – Odstupanja od cijena (na zalihama) i na taj način se ispravlja planski utrošakmaterijal i krajnje zalihe materijala i svode na stvarnu nabavnu vrjednost.

7.5.5. Viškovi materijala u skladištu

Kada se uporedi stanje zaliha materijala u knjigovodstvu sa stvarnim stanjem koje seutvrdi temeljem popisa (inventure) može se dogoditi višak materijala. Višakmaterijala na skladištu može se pojaviti zbog različitih uzroka npr. neprecizno

mjerenje kod izdavanja materijala iz skladišta, računske greške, veća količinamaterijala isporučena od dobavljača u odnosu na ugovorenu, a ulaz nije kontrolisanitd. Višak materijala knjiži se kao novo zaduženje u skladištu, a protustavka je prihodi to račun – Viškovi – prihodi. Pri knjiženju prihoda ne obračunava se PDV. Zavrednovanje (mjerenje) materijala kao višak može se koristiti cijena posljednjenabavke ili fer procjenjena (tržišna) vrjednost.

7.5.6. Računovodstveno praćenje otuđenja materijala

Materijal se nabavlja sa osnovnom namjenom trošenja u procesu proizvodnje ilipružanju usluga. Ako nije tako govorimo o otuđenju materijala. Dakle, pod pojmomotuđenja, odnosno «likvidacije» materijala podrazumijevamo izlaz materijala izvanosnovne namjene zbog koje je i nabavljen.Najznačajniji načini otuđenja su:

inventurni manjak uništenje zbog elementarnih nepogoda prodaja rashodovanje

Inventurni manjak se utvrđuje kada je stvarno (inventurno) stanje materijala

manje od knjigovodstvenog. Knjiženje inventurnog manjka je u ovisnosti da li jeopravdan ili nije. Ukoliko je manjak opravdan knjiži se na teret rashoda.




WWW.STUDOMAT.BA 82

Manjak materijala na temelju propisanih stopa kala i loma se knjiži na teret troškova.Za iznos manjka materijala za prekomjerni kalo, rastur, kvar i lom sa obračunatimzakonskim porezom se knjiži na teret rashoda uz formiranje obaveze za PDV irazduženje skladišta za normalni i prekomjerni utvrđeni kalo, rastur, kvar i lom.

Ako je inventurni manjak neopravdan, može se knjižiti i na teret odgovorne osobe.Pri tome se u računovodstvenoj evidenciji formiraju potraživanja prema odgovorno josobi (sa zakonskim propisima).Uništenje zbog elementarnih nepogoda materijala može se javiti uslijed dejstva višesile – poplava, požar, potres. Poslovni subjekti u pravilu se osiguravaju kodosiguravajućeg društva od tih rizika. U tom slučaju procjenitelji osiguravajućegdruštva će procjeniti visinu štete. Eventualna razlika do knjigovodstvenog iznosa seknjiži na teret vanrednih rashoda. Rashodovanje materijala najčešće se obavlja kada nisu više sposobne zakorištenje, odnosno za utrošak u proizvodnji ili obavljanju usluga. Rashodovanjematerijala npr. imamo u slučaju isteka roba upotrebe, kvara, loma, oštećenja i drugo.U tim slučajevima primjenjujemo princip vrednovanja materijala po neto prodajnoj(tržišnoj) vrjednosti, a razliku između troška nabavke (knjigovodstvene vrjednosti)materijala i niže neto prodajne (tržišne) vrjednosti treba otpisati na teret rashoda.

Materijal nije nabavljen radi prodaje , kao npr. trgovačka roba, već radi utroška uprocesu proizvodnje ili pružanju usluga. Međutum, u slučaju da kompanija raspolaževiškom materijala u odnosu na potrebe ili se materijal više ne koristi u proizvodnji,interes je da se prodaj.

Stanje i tok kretanja materijala prati se na tri mjesta i na tri načina:

u skladišnoj evidenciji u analitičkom kn jigovodstvu (materijalno knjigovodstvo) u glavnoj knjizi

Prema tome, u skladišnoj evidenciji promjene se evidentiraju za svaku vrstumaterijala samo količinski, u materijalnom knjigovodstvu količinski i vrjednosno, a uglavnoj knjizi zbirno za sve promjene na materijalima i to samo vrjednosno, štomožemo prikazati ovako.

Skladišna

evidencija

Analitičko

knjigovodstvo

materijala

Glavna

knjiga

Količinski Količinski ivrjednosno Vrjednosno




WWW.STUDOMAT.BA 84

- troškovi prevoza i drugi troškovi dopreme robe do mjesta skladištenja ili prodaje.

U pravilu nabavci robe u trgovačkoj kompaniji na veliko i trgovini na malo prethodizaključivanje ugovora u određenoj formi (pismeno, usmeno, prihvaćanje ponude i sl.)

sa isporučiocem – dobavljačem direktno ili preko zastupnika. Troškovi nabavke robekoju trgovci u skladu sa ugovorom, odnosno narudžbom isporučuju dobavljaču, upravilu su poznati primjer prijema robe. Odluku o narudžbi ili zaključivanju ugovora onabavci određene vrste i količine, određene robe od određenog isporučioca trgovca,u pravilu temelji se na predkalkulaciji prodajne cijene u kojoj su elementi:

- troškovi nabavke i

- razlika u cijeni

U predkalkulaciji, odnosno predračunu (planska kalkulacija) troškova nabavkeuključuju se iznosi svih očekivanih troškova koji se uključuju u troškove nabavke.Razlika u cijeni je ona veličina iz koje trgovac ostvaruje pokriće operativnih troškova,odnosno rashoda djelatnosti i dobit. Iako se razlika u cijeni u kalkulaciji prodajnecijene najčešće dodaju trošku nabavke, odnosno nabavnoj cijeni robe, ipak je zbogograničenja prodajne cijene konkurencijom na tržištu trgovac zainteresovan zaminimiziranje troškova nabavke.

Iako su načelno za svaku narudžbu prije prispjeća robe u trgovinskoj kompanijipoznati i trošak nabavke i očekivana razlika u cijeni i moguća prodajna cijena, ipak u

računovodstvu utvrđuju i evidentiraju samo stvarno nastale troškove

nabavke za stvarno primljene vrste i količine robe. Troškovi nabavke primjene robeutvrđuju se i evidentiraju u knjigovodstvu na temelju vjerodostojnih dokumenata kojidokazuju stvarno nastale troškove nabavke. Na temelju tih podataka podaci ostvarno nastalim troškovima nabavke za svaku vrstu i količinu nabavljene robeiskazuju se u primci. Primka je dokument na kojemu su iskazani elementi kalkulacije stvarnih troškovanabavke kupljene robe. U slučajevima kada se zalihe robe evidentiraju po prodajnojcijeni, uz troškove nabavke (nabavnu vrjednost robe) iskazuju podaci o iznosu razlikeu cijeni, prodajnoj cijeni i o iznosu poreza na dodatnu vrjednost. Pri iskazivanjupodataka u primci za nabavljenu robu, određene dodatne obračunske postupkepotrebno je provesti u slučajevima kada se određeni iznos stvarno nastalih tvz.zavisnih troškova nabavke kao npr. troškovi prevoza, utovara, istovara i sličnoodnose na više vrsta roba. Za raspoređivanje ovih troškova koriste se različitemetode. Raspoređivanje zavisnih troškova nabavke u praksi vrši se na način da seprema unaprijed utvrđenom procentu od cijene dobavljača utvrđuje iznos zavisnihtroškova nabavke. Krajem obračunskog razdoblja upoređuju se trošak nabavke sa neto prodajnom(tržišnom) vrjednosti i u bilansi se priznaje ona vrjednost koja je niža. Troškovi zaliha, a time i troškovi nabavke robe određuju se primjenom




WWW.STUDOMAT.BA 86

Obuhvaćanje po vrsti, količini i vrjednosti –

robnom (analitičkom) knjigovodstvu

Nabava trgovačke robe odvija se u računovodstvenom smislu preko grupe kontaobračun nabavke robe. Na grupi konta evidentira se sastav troškova nabavke. Prematome, grupa konta imaju funkciju prikupljanja svih troškova koji su u vezi sanabavkom (kupovinom) robe, kao: nabavna (kupovna) cijena, carine, ostale uvoznepristojbe, prevoz, utovar, istovar i eventualni posebni troškovi pakovanja. Uopšteno,na grupi konta obračun nabavke se formira trošak nabavke (kupovine).

TROŠAK NABAVKE = NABAVNA (KUPOVNA) CIJENA + ZAVISNI TROŠKOVI

NABAVKE - POPUSTI

7.6. Povećanje i sniženje prodajne cijene

7.6.1. Roba u prodavniciRoba u prodavnici može se direktno nabavljati od dobavljača, no isto tako roba se izskladišta može prenositi u prodavnicu. Ako se roba u prodavnici prenosi iz skladišta,knjiženje ovisi o načinu evidentiranja robe u skladištu (trošak nabavke ili prodajnecijene). Ako trgovačku robu prodavnica nabavlja direktno od dobavljača, tada seknjiženje provodi najčešće preko računa prodavnice na temelju kalkulacije. Trebanapomenuti da se roba u prodavnici evidentira po prodajnoj cijeni u kojoj je sadržan iporez na dodatnu vrjednost.

7.6.2. Analiza zaliha

Obrtanje zalihaPokazatelj najčešće korišten pri analizi veličine pojedinih stavki zaliha je koeficijentobrtanja zaliha

Koeficijent obrtanja zaliha =

Trošak prodate robe

zalihe

Obrtanje zaliha pokazuje brzinu kojom se trgovačka roba kreće kroz kompaniju. Brojobrtaja se smanjuje ili uslijed povećanja zaliha zbog očekivane veće prodaje ili,odnosno smanjenja prodaje, kada višak robe ostaje na zalihama.




WWW.STUDOMAT.BA 87

Dani vezivanja zaliha. Jednaki odnos dana vezivanja zaliha. Ako smo većizračunali broj obrtaja zaliha, tada se dani vezivanja zaliha izračunavaju jednostavnokao 365: broj obrtaja zaliha.Dani vezivanja zaliha mogu se direktno izračunavati na slijedeći način:

Dani vezivanja zaliha =

zalihe

Tro a pro ate ro e:365

Naravno, na izračunati broj obrtaja zaliha, kao i na izračunate dane vezivanja zalihautiče odabrana metoda troška zaliha koju kompanija primjenjuje.

7.6.3. Unaprijed plaćeni troškovi budućeg razdoblja ( Aktivna vremenskarazgraničenja)

Riječ je o prelaznom obliku tekućih sredstava. To je iz razloga jer se unaprijedplaćaju troškovi koji se odnose na buduća razdoblja, a ne nabavljena sredstva.Prema tome, novčani izdatak prethodi trošku poslovanja koji se odnosi na budućeobračunsko razdoblje a ne kupovinu sredstava. Najčešće vrste prirodnih troškova jesu: najamnina, zakupnina, osiguranje i slično. 7.6.4. Računovodstveno praćenje obaveza

Obaveze su jedan od tri glavna dijela bilansa/bilansa stanja (sredstva = obaveze +

kapital). Prema tome, obaveze i vlasnički kapital izvori su sredstava, koji seupotrebljavaju za finansiranje subjektovih ulaganja u sredstva. Obaveze su definisanekao dugovi prema vanjskim stranama koji proizilaze iz već nastalih transakcija ilidogađaja. Prema tome, osnovno obilježje obaveza da poslovni subjekt ima sadašnjuobavezu. Obaveza je dužnost ili odgovornost da se postupi ili nešto izvrši na određeninačin, a koja može biti posljedica obavezujećeg ugovora ili zakonskog zahtjeva.Dakle, obaveze su širi pojam od novčane obaveze. Nužno je napraviti razliku izmeđusadašnje i buduće obaveze što je usko povezano sa procjenom profitabilnosti ilikvidnosti kompanije. Tako na primjer, odluka poslovnog subjekta da nabavi sredstvou budućnosti ne znači samo po sebi da je nastala sadašnja obaveza. U pravilu

obaveza nastaje kada je sredstvo isporučeno. Obaveze se priznaju u poslovnim knjigama, a time i u bilansu ako su ispunjenislijedeći uslovi:

to je sadašnja obaveza postoji razumna procjena menadžera tj. računovođa da će doći do odliva

novca ili drugih sredstava ili pružanja usluga na tačno određeni datum obaveza je rezultat prošlih događaja.

Propušteno priznavanje i evidentiranje obaveza znači i propušteno evidentiranjerashoda i pogrešno isk azivanje poslovnog rezultata.Poslovni subjekt vrednovanje (mjerenje) obaveza provodi analogno vrednovanje

sredstava. Prema međunarodnim računovodstvenim standardima vrednovanjeobaveza se provodi uz respektovanje slijedećih načela:




WWW.STUDOMAT.BA 88

historijski trošak obaveza – iznos gotovine ili ekvivalenta gotovine za koje seočekuje da će se platiti u cilju podmirenja obaveza u normalnom tokuposlovanja;

tekući trošak obaveza – nediskontovani iznos gotovine ili ekvivalenata

gotovine koja bi bila potrebna da se podmire obaveze; sadašnja vrjednost obaveza – sadašnja je diskontovana vrjednost budućih

čistih gotovinskih izdataka za koje se očekuje da će biti potrebni zapodmirenje obaveza u normalnom toku poslovanja;

fer vrjednost (tržišno potvrđena) obaveza – iznos kojim bi se mogla obavezapodmiriti između poznatih i spremnih stranaka u transakciji pred pogodbom.

Podmirenje sadašnje obaveze može se vršiti na slijedeće načine: plaćanja novcem prijenos drugih sredstava pružanjem usluga

zamjena te obaveza sa drugom obavezom pretvaranjem obaveze u vlasnički kapital (glavnicu)

Sa aspekta ročnosti, obaveze se klasificiraju na:1) tekuće (kratkoročne) obaveze i2) dugoročne obaveze Durogočne obaveze

Dugoročne obaveze su one obaveze (dug) čiji je rok vraćanja duži od jedne godineračunajući od datuma bilanse. Najčešće dugoročne obaveze su obaveze za primljenedugoročne kredite i obaveze za izdate dugoročne obveznice, ostale dugoročne

obaveze i dugoročna razgraničenja i rezervisanja. Dugoročni krediti su obaveze poslovnog subjekta koji se kvalifikuju u pasivnefinansijske aktivnosti, a najčešće se preduzimaju u cilju finansiranja izgradnje ilinabavke stalnih i tekućih sredstava.

Na propisanoj poziciji pasive u okviru dugoročnih obaveza iskazuju se iobaveze po izdatim vrjedonosnim papirima koji dospijevaju nakon isteka jednegodine (12 mjeseci). Izdavanjem ili emisijom dugoročnih vrjedonosnih papira iprodajući ih kupcima, slobodni subjekt – emitent preuzima obavezu povrat uloženognovca kupcima uz odgovarajuću naknadu, odnosno kamatu. Najčešća vrstadugoročnog vrjedonosnog papira koji se prodaje je obveznica, no to mogu biti ikomercijalni zapisi i drugi dugoročni vrjedonosni papiri. Prednost prikupljanjafinansijskih sredstava, odnosno novca (za poslovanje i razvoj poslovnog subjekta)putem emisije (prodaje) obveznice je u njihovoj namjeni i dostupnosti širokom krugumalih kupaca (stanovništvu), ali i mogućosti njihove prodaje na finansijskom tržištu. Obveznica su gotovo uvijek dugoročni vrjedonosni papiri koji obično nose fiksnekamate. One su dužnički vrjedonosni papiri i obično se izdaju radi refinansiranja ili zanove razvojne aktivnosti. Vrjednost na koju glasi obveznica je nominalna vrjednost,dok će se njezina tržišna vrjednost (po kojoj će se moći prodati) ovisi o tržišnojkamatnoj stopi koja se formira na tržištu kapitala. U ovisnosti o navedenom, tržišna

vrjednost obveznica može biti jednako manja ili veća od nominalne vrjednosti. Upravilu se prodaje po diskontnoj (nižoj) vrijednosti, ovisno o razdoblju do dospijeća.




WWW.STUDOMAT.BA 89

U specifične kategorije dugoročnih obaveza uključuju se dugoročna razgraničenja irezervisanja na period duži od 12 mjeseci.

Dugoročna rezervisanja javljaju se u poslovanju poslovnog subjekta u slučajukada nastaju poslovni događaji koji utiču na nastanak obaveza koje treba priznati kao

sadašnju obavezu te ih treba objaviti. Ti budući događaji koji prouzrokuju priznavanjesadašnjih obaveza iskazuju se kao rezervisanja. Rezervisanja jesu obaveze koje sepriznaju ako su ispunjeni slijedeći uslovi:

postoji sadašnja obaveza kao rezultat prošlih događaja postoji vjerovatnoća da će se obaveza podmiriti odlivu resursa poslovnog

subjekta pouzdanom procjenom može se utvrditi iznos obaveze.

Tekuće (kratkoročne) obaveze

Tekuće (kratkoročne) obaveze jesu one obaveze čije se podmirenje, računajući oddatuma bilanse, očekuje u roku kraćem od jedne godine. Najčešće i najvažnijetekuće (kratkoročne) obaveze su slijedeće: obaveze za primljene kratkoročne kredite(robne, finansijske), obaveze prema dobavljačima, obaveze za izdate kratkoročnevrjedonosne papire, tekuće dospjeće dugoročnih obaveza, obaveze za dividende,obaveze za kamate, obaveze za poreze, obaveze za plate zaposlenim, kratkoročnarazgraničenja i rezervisanja (pasivna vremenska razgraničenja).

Obaveze prema dobavl jačima, jesu najčešća za isporučena sredstva (materijal,opremu, robu i sl.) i izvršene usluge (transport, održavanje i sl.) te obaveze premadobavljačima najčešće se podmiruju plaćanjem sa žiro računa.

Obaveze za izdate čekove i mjenice su takođe dio kratkoročnih obaveza. One nastajuizdavanjem čeka i mjenice, a podmiruju se kada povjerilac (dobavljač ili finansijskainstitucija naplati te kratkoročne instrumente sa žiro računa izdavaoca).

Kraktoročna razgraničenja i rezervisanja

Računi vremenskih razgraničenja se obavezno koriste za razgraničavanje troškova,odnosno rashoda i prihoda između dva godišnja obračunska razdoblja, ali se mogu

koristiti za razgraničavanje (usklađivanje) troškova, odnosno rashoda i prihodaunutar jednog godišnjeg obračunskog razdoblja.

7.6.5. Računovodstveno obuhvatanje kapitala

Pojam kapitala

Ukupna sredstva kojima raspolaže poslovni subjekt dolaze iz dva glavna izvora i to:1) tuđih izvora i 2) vlastitih izvora. Vrijednost sredstava iz tuđih izvora javlja se uvelikom broju pozicija koja se u bilansi/bilansu stanja iskazuju pod zajedničkimimenom obaveze. Sve obaveze imaju rok dospjeća, odnosno vrijeme u kojem tuđasredstva treba vratiti npr. dobavljačima, bankama i drugim povjeriocima. Rok povratamože biti do jedne godine (kratkoročne) obaveze i preko jedne godine (dugoročne)obaveze kako je napomenuto u 2. poglavlju.




WWW.STUDOMAT.BA 90

«Kapital ili glavnica je ostatak sredstava (imovina) preduzeća nakon odbitka svihnjegovih obaveza». Prema tome, kapital predstavlja razliku sredstava i

obaveza i uobičajno se računa iz računovodstvene (bilansne) jednačine: (sredstva=obaveze + kapital, odnosno kapital= sredstva – obaveze), a u teoriji se naziva jošneto imovina (čista imovina).

Najsloženiju strukturu kapitala imaju dionička društva. Naime, bez obzira na oblikeorganizacije poslovnog subjekta kapital se sastoji iz dva dijela:

upisani uplaćeni kapital zarađeni kapital.

Upisani uplaćeni kapital predstavlja dio kapitala koji su vlasnici unijeli u poslovnisubjekt. To je onaj dio kapitala koji je uplaćen u novcu (kupovinu dionica ili udjelaposlovnog subjekta) ili unošenjem u obliku stvari, prava. Zarađeni kapital je rezultat profitabilnog poslovanja. Prema tome, nastao je izrazlike prihoda i rashoda nakon odbitka poreza na profit (dobit). Dakle, zarađenikapital predstavlja neto profit (neto dobit). Njegova visina u ovisnosti je odraspoređivanja neto dobiti u dividende i eventualno pokriće gubitaka. Dva su tipaiskazivanja zarađenog kapitala:

1. prema anglosaksonskom konceptu zarađeni kapital iskazu je se na pozicijuzadržana zarada i to je jedina pozicija zarađenog kapitala.

2. prema 4. direktivi EU, odnosno evropskom konceptu, zarađeni kapital sesastoji iz dva dijela: zadržana zarada (dobitka) i rezervi.

U skladu sa pozitivnim zakonskim propisima u F BiH, odnosno kontnom planupreduzeća, kapital se sastoji od slijedećih grupa konta:

- upisani vlasnički kapital - dionička premija - revalorizirane rezerve- ostale rezerve (zakonske i statutarne- slobodne)- akumulirana dobit- akumulirani gubitak- dobit ili gubitak tekuće finansijske godine

- vlastite dionice koje drži pravno lice.

Kapital izražava knjigovodstvenu vrijednost poslovnog subjekta. To je ona vrijednostpo kojoj je vrjednost subjekta iskazana u knjigama na datum bilanse.Kn jigovodstvena vrjednost kapitala uzima se kao osnovica za izračunavanjeknjigovodstvene vrjednosti po dionici koja se upoređuje sa nominalnom i tržišnomvrjednošću dionice. Prema tome, poslovni subjekt može imati i tržišnu vrjednost kojase izražava u tržišnoj vrjednosti dionice ili udjela.

Dionice kao instrument finansiranja dioničkog društva

Vlasništvo nad dioničkim društvom, dokazuje se vlasničkim (glavničkim)vrjedonosnim papirom tj. dionicom, kojom imaoci dionice dokazuju udjel u kapitalu




WWW.STUDOMAT.BA 91

(glavnici ili neto imovini) dioničkog društva. Te dionice mogu biti ili redovne iliprioritetne (preferencijalne) dionice. Svako dioničko društvo u svom osnivačkom aktuima ovlaštenja izdati maksimalan broj dionica koje se mogu emitovati premaodobrenju nadležnog organa, odnosno dioničke skupštine ili uprave ako je za toovlasti skupština. To su tzv. autorizovane (odobrene) dionice . Emitovane dionice

su autorizovane (odobrene) dionice i prodate za novac ili razmjenjene za nenovčaneoblike sredstava ili usluga.Neemitovane dionice su dio autorizovanih (odobrenih) dionica koje nisu prodateza novac ili razmjenjene za nenovčane oblike sredstva ili usluga tj. nisu puštene upromet. Nominalna vrjednost dionice je vrjednost koja je naznačena na samojdionici. Mogu postojati i dionice bez nominalne vrjednosti, međutim to omogućavaodređene špekulacije, pa u pravilu zakonodavstva zemalja zabranjuju emisiju dionicebez nominalne vrjednosti.

Tržišna vrjednost dionica je vrjednost po kojoj se dionica prodaje na tržištu kapitala,

u pravilu se nalazi u izvještajima berzi. Dionička premija (premija na emitovane dionice) je iznos koji se postigneprodajom dionica iznad nominalne vrjednosti.

Knjigovodstvena vrjednost dionice je vrjednost po kojoj se dionice vode u knjigamadioničkog društva. Ova vrjednost se izračunava tako da se cijeli iznos kapitala(nominalna vrjednost) uvećana za dioničku premiju, rezerve i zadržanu, odnosnoakumuliranu dobit) podijeli sa brojem glavnih dionica. Glavne dionice su sveemitovane dionice umanjene za vlastite (trezorske) dionice.Vlastite (trezorske) dionice su emitovane i plaćene dionice koje je dioničko

društvo steklo njihovom kupovinom na tržištu kapitala, odnosno opozivom, a koje senisu povukle iz opticaja. Razlog zadržavanja tih dionica je mogućnost povećanjakapitala dioničkog društva u budućnosti njihovom preprodajom na tržištu kapitala,odnosno ostvarivanja kapitalnih dobitaka.Redovne i povlaštene dionice Dionice se dijele na dvije tipične vrste i to:

redovne ili obične dionice i

povlaštene ili preferencijalne dioniceRedovne ili obične dionice su finansijski instrument formiranja dioničkog kapitala. To su dionice koje

predstavljaju jednake dijelove u kapitalu dioničkih društava. Vlasnici dionica ilidioničari drže dionice kao potvrdu o uloženim sredstvima u dioničko društvo. Vlasnicidionica na osnovu njih ostvaruju određena prava, a to su pravo glasa, odnosnoupravljanja dioničkim društvom, pravo udjela u finansijskom rezultatu, odnosnopravo na izglasane dividende kao element raspodjele neto dobiti dioničarima, pravoudjela u ostatku likvidacijske mase dioničkog društva i u slučaju bilo koje dodatneemisije dionica dioničari imaju pravo prioriteta upisa nove emisije kako bi zadržalipostojeći vlasnički udjel, a samim tim i vlasničku strukturu. Povlaštene ili prioritetne dionice su dugoročni vrjedonosni papiri koji se po svojim obilježjima nalaze između dionica i

obveznica. Njihovi vlasnici imaju pravo prioriteta naplate dividende koje se u praviluobračunavaju po fiksnoj stopi (slično kamatnoj stopi), zatim nosi kumulativno pravo




WWW.STUDOMAT.BA 92

za naplatu svih neisplaćenih dividendi, i obično ne nose pravo glasa o pitanjimaupravljanja dioničkim društvom. Izdavanje redovnih dionica i prodaja za novacIzdate dionice se na tržištu mogu razmjenjivati za novac ili za druge oblike sredstavai prava. U pravilu, prodaja se obavlja za novčana sredstva. Na osnivačkoj skupštini

društva ili glavnoj skupštini društva donosi se odluka o ukupnoj sumi na koju seizdaju dionice i nominalna suma dionice (ne manja od 10 KM).

Često se izdaju i prodaju nove dionice po cijeni koja je veća od nominalne vrjednosti.Iznos koji se postigne prodajom iznad nominalne vrjednosti obično se naziva premijai posebno se evidentira na kontu kapitala odnosno računu – Dionička premija.Izdavanje i prodaja novih dionica, vrši se u cilju povećanja vrjednosti kapitala,odnosno u cilju pribavljanja novih finansijskih sredstava po posebno propisanompostupku. U svijetu se rijetko dionice izdaju i prodaju po cijeni ispod nominalnevrjednosti. Izdavanje i prodaja dionica ispod nominalne vrjednosti nisu dopušteni uvećini zemalja. Izdavanje dionica i razmjena za nenovčana sredstva i usluge Izdate dionice u pravilu se uplaćuju u novcu. Međutim, ukoliko se dionice ne moguprodati za novac, zakonodavstva u pravilu dopuštaju i razmjenu za nenovčanasredstva i usluge. Ovdje se javljaju poteškoće ako realne procjene razmjenskevrjednosti po kojoj se razmjenjuju dionice za nenovčana sredstva, odnosno stvari iliprava ili usluga koja su predmet razmjene. Razmjenska vrjednost može biti tržišnavrjednost dionica (nominalna ili iznos veći od nominalne vrjednosti) ili tržišnavrjednost stvari ili prava ili usluga koji su predmet razmjene.

Vlastite dionice

Značajno mjesto u transakcijama sa vrjednosnim papirima zauzima i otkup vlastitihdionica koje se još nazivaju i trezorske dionice. Dioničko društvo u pravilu dolazi dovlastitih dionica otkupom na tržištu kapitala. Razlozi za otkup vlastitih dionica mogubiti:

smanjiti obim poslovne aktivnosti dioničkog društva

smanjiti opasnost od konkurentskog preuzimanja

smanjiti broj vlastitih dionica u cilju povećanja dobiti (zarade) po dionici i

tržišne vrjednosti po dionici

otkupiti vlasničke interese jednog ili više dioničara ili

da održi povoljno tržište za dionice dioničkog društva.

Efekat otkupa vlastitih dionica (trezorskih) dionica je smanjenje sredstava ismanjenje vlastitog kapitala u opticaju, odnosno povlačenje sa tržišta.

7.7. Računovodstveno praćenje promjena u zarađenom kapitalu

7.7.1. Dividende

Dividenda predstavlja povrat dioničarima dijela ulaganja u vlasničke vrjedonosnepapire (dividende). Uprava dioničkog društva proglašava isplatu dividendi koje se u

pravilu isplaćuje kao rezultat profitabilnog poslovanja, odnosno isplaćuje se iz netodobiti akumulirane na računu zadržane zarade ili akumulirane dobiti.




WWW.STUDOMAT.BA 93

Dividende se mogu proglašavati tromjesečno, polugodišnje o čemu odlučuje uprava.U pravilu se proglašavaju neposredno prije godišnjeg finansijskog izvještavanja iliposlije toga. Koliko će puta dioničko društvo proglasiti dividendu ovisi o uspješnostiposlovanja i o odredbi statuta.Postoje tri značajna datuma za proglašavanje i isplatu dividendi, to su:

datum proglašavanja je datum kada uprava dioničkog društva formalnoproglašava da će dividende biti isplaćene. Uprava tačno utvrđuje koji će se dioneto dobiti ili zadržane zarade (akumulirane dobiti) isplatiti dioničarima,odnosno utvrđuje se iznos dividende po dionici pojedinačni iznos koji će seisplatiti svakom dioničaru, te ukupni iznos koji će biti isplaćen u oblikudividende dioničarima.

Datum evidencije. Tko ima pravo na dividende. Kao što znamo, učestala je

promjena vlasnika dionica zbog svakodnevne kupovine i prodaje na tržištudionica. Problem se rješava tako što uprava odredi datum utvrđivanja stanja udioničkoj knjizi, odnosno tačne liste dioničara kojima će biti isplaćenedividende.

Datum isplate je datum kada se dividenda isplaćuje dioničarima poevidenciji. Na datum isplate isplaćuju se dividende u novcu (gotovinskedividende) ili dividende u dionicama ili u obliku nenovčanih sredstava iliusluga.

Usluge od načina isplate dividende se dijele na novčane i nenovčane. Nenovčane

dividende imamo u slučaju distribucije dividendnih dionica, u obliku materijalnihsredstava ili usluga.

7.7.2. Proglašavanj e i isplata dividendnih dionica

Dividendne dionice je izraz koji se koristi da bi se opisalo proglašavanje idistribucija dividendi u obliku dodatnih dionica dioničarima srazmjerno njihovomudjelu u vlasništvu dioničkog društva.

Uprava može imati više razloga za proglašavanje dividendnih dionica:

Zadržavanje novca u cilju ekspanzije dioničkog društva na tržištu. Dodatnom emisijom dividendnih dionica utiče na smanjenje tržišne cijene

dionice. Proglašavanjem dividendnih dionica dioničari izbjegavaju plaćan je poreza na

dividende u odnosu na proglašavanje i novčanih dividendi.

7.7.3. Gubitak

Poslovni subjekt u bilansi iskazuje uspješnost poslovanja kao pozitivan - dobit ilinegativan – gubitak poslovni rezultat. Dobit povećava kapital, a gubitak smanjuje




WWW.STUDOMAT.BA 94

kapital. Poslovni rezultat neto dobit i gubitak iskazan u bilansu uspjeha prenosi se unarednu godinu gdje će u početnoj bilansi (1.1.) iskazati kao zadržana dobit ilipreneseni gubitak.O načinu rasporeda dobiti kao i pokriću gubitka u narednoj godini odluku donosiskupština dioničara.

Preneseni gubitak može biti:

Gubitak iznad visine kapitala i obično se iskazuje u aktivi bilanca stanja upoziciji i gubitak iznad visine kapitala kao korekciona pozicija aktive, zbog togašto je stanje kapitala nula, a obaveze veće od vrjednosti sredstava u aktivni.

Gubitak do visine kapitala iskazuje se u pasivi u okviru pozicija kapitala upozicijama akumulirani gubitak iz proteklih godina i gubitak tekuće godine.

Tako na primjer, gubitak ostvaren u 2004. godini, pokriva se u narednoj godini 1.1.2005. godine knjiženjem na teret zadržane, odnosno akumulirane dobiti iz proteklihgodina. Ako zadržana dobit nije dovoljna, pokriva se iz rezervi. Ako poslovni subjekatnije pokrio gubitak tekućeg razdoblja do visine kapitala, prenosi se na konto gubitaktekuće finansijske godine, te se pokriva u narednim obračunskim razdobljima premanačelu kontinuiteta, odnosno neograničenosti vremena poslovanja.

7.7.4. Zarada po dionici

Analizirajući finansijske izvještaje dioničkih društava korisnici finansijskih izvještaja, aposebice dioničari posvećuju značajnu pažnju sumi koja se naziva zarada po dionici ucilju procjene uspješnosti poslovanja dioničkog društva.

Kod izračunavanja zarade po dionici, godišnja neto dobit primjenljiva na redovnedioničare, dijeli se sa prosječnim brojem redovnih dionica u prometu. Koncept zaradepo dionici primjenjuje se samo na redovne dionice. Povlaštene dionice nemaju pravana zaradu iznad ugovorenih povlaštenih dividendi.

Najjednostavnije je izračunati zaradu po dionici u slučaju kada dioničko društvoprodaje samo redovne dionice, a broj dionica se u prometu ne mijenja u toku godine.U ovakvoj situaciji godišnja neto dobit dijeljenjem broja dionica u prometu na krajugodine jednaka je zaradi po dionici.

Međutim, u dioničkim društvima broj dionica u prometu se mijenja jednom ilinekoliko puta tokom godine. U tom slučaju neophodno je izračunati ponderisaniprosjek dionica u prometu za tekuću godinu. Ponderisani prosječni broj dionica u godini određuje se množenjem broja dionica uprometu sa dijelom godine u kojemu je taj broj dionica u prometu ostaonepromijenjen.

Ovaj postupak daje značajne računovodstvene informacije o zaradama po dionicinego da je izračunavanju korišten ukupan broj dionica u prometu u toku godine. Iako

se ponderisani prosječni broj dionica u prometu mora koristiti kod izračunavanjazarada po dionici, ovaj se broj ne iskazuje u vlasničkom kapitalu u bilansi. Bilanca na




WWW.STUDOMAT.BA 95

kraju godine iskazuje stvarni broj dionica u prometu na taj dan, bez obzira kada sudionice prodate. Kad kompanija ima povlaštene dionice u prometu, povlaštenidioničari participiraju u neto dobiti do iznosa povlaštenih dionica. Da bismo odredilizarade koje su primjenljive na redovne dionice, najprije od neto dobitioduzmemo iznos povlaštenih dionica za tekuću godinu.

7.8. Računovodstvo troškova

7.8.1. Pojam troškova

Trošak je mjera, u novčanom iznosu, suma resursa koji su upotrijebljeni za nekusvrhu. Ta definicija uključuje tri ideje. Prvo i najvažnije jeste primijetiti da trošakmjeri upotrebu resursa. Druga ideja je da se mjere troška izraze u novčanim

jedinicama. Treće , mjerenje troškova uvijek je vezano za neki cilj.Dakle, «računovodstvo definiše trošak kao izvor žrtvovan ili dat za postizanjeposebnog cilja.

Najopštije definisani troškovi predstavljaju vrjedonosni izvor trošenja ekonomskihresursa, odnosno proizvodnih faktora u cilju proizvodnje i prodaje učinka preduzeća iostvarivanju dobitka po tom osnovu. Uz pojam troška često se vezuje i riječ rashod.za pravilno razumijevanje odnosa trošak – rashod važna je klasifikacija troškova nanedospjele i dospjele.Pod nedospjelim troškovima podrauzumjevamo troškove od kojih se očekuju budućeekonomske koristi.Prema tome, troškovi uključeni u sredstva postaju rashodi u razdoblju kada jesredstvo prodato, uništeno, donirano i slično. Ti troškovi sredstava postali su dospjelitroškovi, odnosno rashodi jer se nadoknađuju iz prihoda.

7.8.2. Podjela troškova

Prema reagovanju na promjenu stepena aktivnosti razlikuju se varijabilni i fiksnitroškovi. Varijabilni (proporcionalni) troškovi su one vrste troškova čiji je ukupan iznossrazmjeran količini učinaka (količini proizvodnje, odnosno količine proizvedenihproizvoda ili pruženih usluga), odnosno obimu aktivnosti. Oni, dakle, nisu uslovljeniraspoloživim kapacitetom, već iskorištenjem kapaciteta. Pri svakom obimu aktivnosti,odnosno stepenu iskorištenja kapaciteta, prosječni (varijabilni) troškovi tj.proporcionalni (varijabilni) troškovi po jedinici učinaka, odnosno jedinici proizvedenihproizvoda su isti, nepromijenjeni.Fiksni troškovi su vrste troškova za čiji ukupni iznos se očekuje da u kratkom rokuostanu nepromijenjeni. Riječ je o troškovima čiji je ukupan iznos uglavnom uslovljenraspoloživim. Zato se često nazivaju i troškovi kapaciteta. Prosječni fiksni troškovi po jedinici učinka, su promjenljivi. Pri porastu obima aktivnosti (većoj količiniproizvodnje) oni opadaju što se naziva degresijom prosječnih fiksnih troškova.Obrnuto je pri padu obima aktivnosti (manjo j količini proizvodnje).

Uz navedena obilježja varijabilnih i fiksnih troškova treba istaći da se jednak iznosvarijabilnih troškova po jedinici proizvoda i jednak ukupan iznos fiksnih troškova

povezuje sa određenim stepenom aktivnosti, odnosno kapacitetom.




WWW.STUDOMAT.BA 96

Koji to stepen, odnosno obim proizvodne aktivnosti (stepen korištenja kapaciteta)menadžeri uzimaju. Menadžeri uzimaju normalni kapacitet. Nakon promjene stepenazaposlenosti, odnosno promjene obima proizvodne aktivnosti dolazi do promjeneukupnih fiksnih troškova, a varijabilni troškovi po jedinici proizvoda variraju u istomsmislu i istom jačinom kao obim aktivnosti.

U prvom redu treba imati u vidu da je obim aktivnosti determinisan sa jedne stranemogućnosti plasmana proizvoda, a s druge strane mogućnosti kapaciteta (stalnihsredstava). Dakle, menadžment procjenjuje ukupne očekivane fiksne troškove ivarijabilne troškove po jedinici mjere aktivnosti za normalni stepen korištenjakapaciteta.U finansijskim izvještajima kompanija koje obavljaju proizvodnu djelatnost troškovinastali u toku obračunskog razdoblja raščlanjuju se na proizvodne troškove ivremenske troškove tj. troškove razdoblja .Proizvodni troškovi su onaj dio troškova koji se obračunavaju zalihama jedinice

proizvodnje, odnosno proizvoda. Proizvodni troškovi (troškovi konverzije) nastaju uproizvodnoj potrošnji. To su troškovi direktnog materijala direktnog reda i opštitroškovi proizvodnje. Ti troškovi putem troškova prodatih proizvoda uključuju se umjerenje uspješnosti poslovanja tj. postaju rashodi u bilansi uspjeha i nadoknađujuse iz prodajne vrjednosti proizvoda, odnosno prihoda.Preostali iznos troškova nastalih u obračunskom razdoblju ne obračunavaju se po

jedinici proizvodnje, odnosno proizvoda i imaju tretman vremenski troškova t j.rashoda razdoblja i nadoknađuju se iz bruto dobitka (bruto) marže) u razdobljukada su nastali. U te opšte troškove uključuju se troškovi distribucije i administracije.

Direktni troškovi (direktni materija, direktni rad) nosioca troškova su elementitroška koji se posebno odnose na ili su uzrokovani tim nosiocem troška. Dakle, utrenutku nastanka može se odrediti na koji se nosilac troška odnosi. Indirektni troškovi su elementi troškova koji su povezani sa ili su uzrokovani odstrane dvaju ili više nosioca troška zajedno, ali se direktno ne odnose na bilo koji odnjih pojedinačno. Priroda indirektnog troška jeste takva da nije moguće, ili unajmanju ruku nije izvodljivo, direktno mjeriti koliko se tih troškova odnosi napojedinačnog nosioca troškova. Uopšteno primjeri indirektni troškova su opštitroškovi proizvodnje i opšti troškovi distribucije i administracije. djelatnosti.

U proizvodnim kompanijama po prirodnim vrstama grupisati kao:

troškove materijala i drugih zaliha troškove energije troškove amortizacije troškove plata i naknada plata troškove proizvodnih i neproizvodnih usluga troškove finansiranja proizvodnje (troškove finansijskih transakcija vezanih za

proizvodnju) troškove rezervisane za rizike i obaveze.




WWW.STUDOMAT.BA 97

Troškovi materijala, energije i rezervnih dijelovaU računovodstvu izraz materijalni troškovi koristi se naziv za vrstu troškova u koji suuključeni troškovi nabavke utrošenih materijala, troškovi energije, troškovi rezervnihdijelova, otpis sitnog inventara, ambalaže i auto guma. U materijalne troškoveuključuju se i troškovi kala, rastura, kvara i loma u skladu sa propisanim internim

aktom proizvodne kompanije.

Prema tome, za potrebe nadzora, a u cilju iskazivanja troškova materijala otvaraju seslijedeća analitička konta u proizvodnim kompanijama:

osnovni materijal pomoćni materijal maziva materijal za održavanje i čišćenje kancelarijski materijal

drugi potrošni materijal kalo, rastur, kvar i lom materijal za zaštitu na radu ukalkulisana odstupanja od cijena (za utrošeni materijal)

Trošk ovi energijeTroškovi energije uključuju troškove za potrošnju električne energije, plina, pare,motorne benzine, dizelska goriva i materijal za proizvodnju energije.Troškovi rezervnih dijelova Proizvodna kompanija kupuje rezervne dijelove i trošak nabavke iskazuje na računu –

Zaliha rezervnih dijelova. Utrošak rezervnih dijelova se evidentira na dugovnoj straniračuna – Troškovi rezervnih dijelova.Troškovi sitnog inventara U skladu sa računovodstvenim načelima u pravilnoj klasifikaciji sredstava na stalna itekuća stvari koje se ne troše jednokratno i kojima je vijek upotrebe do dvanaestmjeseci neovisno o pojedinačnom trošku nabavke iskazuju se kao sitan inventar.

Troškove amortizacije smo detaljno objasnili u dijelu troškova amortizacije. Troškovi zaposlenihZa računovodstveni aspekt bitno je da se troškovi zaposlenih iskazuju raščlanjeni na:

plate, kao naknada za rad naknada plata, u određenim slučajevima i okolnostima (za vrijeme godišnjeg

odmora, bolovanja, školovanja i stručnog usavršavanja, praznika i dr.) ostali troškovi zaposlenih (topli obrok, prevoz na posao, regres za godišnji

odmor i sl.).

Na računu plata kao naknada za rad iskazuju se bruto plata radnika za redovni iprekovremeni rad i svi dodaci plata na posebne i otežane uslove rada npr. dodatak zanoćni rad, za rad nedeljom i praznikom, dodatak za rad u smjenama.

Na računu naknada plata iskazuju se troškovi u visini bruto iznosa, naknada platekoje prema propisima i porezima i doprinosima uz i na platu kompanija kao




WWW.STUDOMAT.BA 98

poslodavac isplaću je radnicima na svoj teret. To je situacija u kojima radnik izopravdanih razloga ne radi u skladu sa propisima o radu npr. naknade plata zagodišnji odmor, za vrijeme školovanja i stručnog obrazovanja, za praznike, neradnedane propisane zakonom, naknada plata za bolovanje na teret poslodavca, zastoj naposlu bez krivice radnika i dr.

Obaveze poslodavca za isplatu plata i naknada plata zaposleniku određuje se:

Zakonom o radu Kolektivnim ugovorom koji obavezuje poslodavce Pravilnikom o radu koji su obavezni donijeti poslodavci Ugovorom o radu koji pri zasnivanju radnog odnosa zaključili zaposlenik i

poslodavac.

Na temelju tih akata za svako razdoblje (mjesec dana) za svakog zaposlenika i za svezaposlenike utvrđuje se bruto iznos obaveza za plate za izvršeni rad sa svim

dodacima i bruto iznos obaveza za naknade plata u istom razdoblju. Nakon obračunaplata u bruto iznosu, iskazuje se struktura finansijske obaveze, odnosno namjenskastruktura bruto plate i bruto naknade plata. Trošak plate iskazuje se u bruto iznosusa svim pripadajućim obavezama za doprinose na plate i naknade plata. Obaveza zadoprinose i naknade nije dio bruto plata. To je finansijska obaveza poslodavca.Plaćanje obaveza za neto plate zaposlenim i doprinosa iz i na plate, te poreze upravilu su trebala biti istovremena.

Proizvodne kompanije trebaju troškove bruto plate raščlaniti na:

dio koji obračunavaju po proizvodima tj. iznos koji se uračunava u troškove

proizvoda tj. koji se prenose na račune proizvodnje i obračunava se pomjestima troškova (aktivnostima) i po nosiocima troškova.

dio koji se ne obračunava po proizvodima već ima tretman vremenski troškovai direktno se prenose na rashode razdoblja i u pravilu se pokrivaju iz brutodobitka (bruto marže).

Troškovi usluga

Troškovi usluga nastaju kao posljedica povećanja obaveza za korištene usluge kojeposlovnom subjektu pružaju drugi poslovni subjekti u vezi poslovanja. U pravilu svakiposlovni subjekt za svoje potrebe otvara potreban broj računa za iskazivanjetroškova prema vrstama usluga vodeći računa o značajnosti troškova određene vrsteusluga. Najčešći dokumenti za knjiženje troškova usluga su fakture dobavljača. U grupaciji usluga proizvodne kompanije uključuju se:

usluge na izradi i doradi učinka transportne usluge usluge održavan ja troškovi reklame i propagande troškovi sajmova troškovi zakupnine prostora, opreme i sl.

troškovi osiguranja bankarske usluge i troškovi platnog prometa troškovi reprezentacije




WWW.STUDOMAT.BA 99

putni troškovi

naknade radnicima i stanovništva porezi, doprinosi, članarine, takse i druga davanja koja ne ovise od

finansijskog rezultata PTT troškovi i ostali troškovi poslovanja po osnovu drugih, nepomenutih vrsta usluga.

Transportne usluge

Pod transportnim uslugama podrazumijevamo usluge svih oblika transporta(željeznicom, cestovnim prometom, pomorskim prometom, zračnim prometom,cjevovodni transport).Zbog različite prirode usluga iz transportnih usluga obično se izdvajaju transportnitroškovi koji se uključuju u trošak nabavke sredstava, troškovi prevoza na službenimputovanjima, troškovi prevoza uposlenika na i sa posla i PTT-troškovi.

Usluge održavanja

U troškove usluga održavanja uključuju se troškovi tekućeg i investicionogodržavanja, odnosno troškovi popravke građevinskih objekata, postrojenja opreme uvisini obaveze dobavljačima za obavljene usluge. Troškovi tekućeg održavanja upravilu se u cjelosti evidentiraju.Usluge tekućeg održavanja mogu se smatrati oni radovi kojima se održava tekućaproizvodna funkcija postrojenja i opreme, a kod građevinski objekata tekućepopravke, bojenje i sl. Radovima, odnosno uslugama koje imaju obilježje troškovainvesticionog održavanja može se kod opreme većih dijelova (remonti) uopštenoodržava funkcionalna sposobnost i prethodno procijenjeni vijek upotrebe.

U troškove investicionog održavanja kod građevinskih objekata uključuje se: obnovafasade, zamjena podova, zamjena građevinske stolarije, zamjena instalacija i sl.

Troškovi sajmova Troškovi učešća u sajmovima uključuju: troškove zakupa sajamskog prostora,uređenje prostora za autorske izdatke dizajnerima, montažu, čišćenje itd.

Troškovi zakupnine i najamnine

Naknada koja se plaća za korištenje tuđih sredstava – poslovnog prostora, iskazuje

se kao trošak najamnine, odnosno zakupnine. Pojam zakupa se koristi za nekretninu,a pojam najam za pokretna sredstva.Razlikuju se finansijski i poslovni najmovi.

Finansijski najam je transakcija, odnosno ugovor kod koga se većim dijelomprenose svi rizici i nagrade povezani sa vlasništvom nad sredstvom na najmoprimce.Finansijski najam je u osnovi kupovina sredstava dugoročnih materijalnih sredstavana kredit (zajam), a plaćanje se knjiži kao otplata anuitetskog duga. Troškovikorištenog sredstva nabavljenog posredstvom finansijskog najma (lizinga) nastajukao pojavni oblik amortizacije i kamata.

Poslovni (operativni) najam je ugovor između najmodavca i najmoprimca kojim seprenosi pravo na korištenje nekog sredstva za određeno vrijeme uz najamninu




WWW.STUDOMAT.BA 100

(naknadu) koje nema obilježje finansijskog najma jer se na najmoprimca ne prenosirizik i korist povezani sa vlasništvom. Troškovi reklame i propagande Na ovom računu knjiže se troškovi usluga reklame i propagande u štampi, na radio iteleviziji, putem letaka, kataloga i drugih aktivnosti reklame i propagande.

Troškovi osiguranja Vrjednost obračunatih ili plaćenih premija osiguranja imovine i lica i drugih troškovaosiguranja u srhu kontinuiranog poslovanja u računovodstvenom smislu predstavljatrošak osiguranja. Dakle, poslovni subjekat zaključuje ugovor o osiguranju stalnih itekućih sredstava sa kompanijom i na temelju primljene fakture evidentira troškoveosiguranja. U pravilu troškovi osiguranja se plaćaju periodično, te je neophodnotroškove osiguranja vremenski razgraničiti radi ravnomjernog raspoređivanja,odnosno prenosa troškova osiguranja na troškove proizvodnje tekućeg razdoblja. Bankarske uslugeNa računu – Troškovi bankarskih usluga knjiže se izdaci za plaćene bankarske usluge,troškovi platnog prometa sa inostranstvom, naknade za poslove konverzije i drugitroškovi što ih je banka naplatila za obavljanje usluga poslovnog subjekta (osimtroškova kamata i kursnih razlika). Osim ovih troškova, redovito se pojavljuju i izdaciza platni promet.Troškovi reprezentacije Nastaju kao posljedica želje za stvaranjem boljih poslovnih odnosa sa poslovnimpartnerom. Pojavni oblik troškova reprezentacije može biti npr. kupovina raznihproizvoda koji se daju na poklon i upotreba vlastitih proizvoda, roba i usluga u svrhureprezentacije i sve vrste korištenih usluga za potrebe reprezentacije u zemlji iinostranstvu.Putni troškovi

Na računu – Putni troškovi knjiže se troškovi dnevnica i ostali troškovi koji suzaposlenici imali na službenom (poslovnom) putu u zemlji i inostranstvu. Putnitroškovi uključuju: troškove prevoza na službenom putu, troškove smještaja naslužbenom putu, dnevnice, troškove cestarina, mostarina, taksi za tunelske prolaze,naknade za upotrebu osobnog automobila za vrijeme službenog puta.

Naknade radnicima i stanovništvu (troškovi)

Na računu – Naknade radnicima i stanovništvu knjiže se troškovi koje poslodavac imau vezi sa zaposlenicima (osim troškova za topli obrok, prevoza na posao, regres zagodišnji odmor, dnevnica i ostalih troškova za vrijeme službenog puta), a kojiproizilaze iz ugovora o radu, kolektivnih ugovora, odluke poslodavca ili internih akataposlovnog subjekta.

Uglavnom su to izdaci koji uključuju:

terenski dodatak naknade za odvojeni život

dječije doplatke autorske honorare naknade po ugovoru o djelu




WWW.STUDOMAT.BA 101

naknade po ugovorima o privremenim i povremenim poslovima naknade članovima upravnog, nadzornog odbora, odbora za reviziju, komisija i otpremnine prilikom prestanka radnog odnosa prigodne i jubilarne nagrade zaposlenicima naknade za inovacije, tehnička unapređenja i

ostale isplate prema zaposlenicima i stanovništvu.

PTT – troškovi S obzirom na različite oblike transporta i komuniciranja, najčešći troškovi u vezi saPTT-uslugama koje koristi kompanija su telefonske usluge (sa uključenimInternetom) i usluge poštanskih otprema. Na računu – PTT troškovi, knjiženje seprovodi na osnovu ispostavljenih računa od PTT-a i u pravilu se plaćaju sa računa – Blagajna, a mogu se knjižiti i kao obaveza prema dobavljačima ili kao pasivnavremenska razgraničenja.

Ostali troškovi poslovanja

Na računu – Ostali troškovi poslovanja vode se troškovi korištenih usluga vanjskihdobavljača na primjer: troškovi usluga vodovoda i kanalizacije, usluge dezinfekcije,deratizacije, dezinsekcije, zdravstvene usluge, advokatske usluge, usluge vještačenja,računovodstvene i revizijske usluge, usluge poreskog, pravnog i računovodstvenogkonsaltinga, troškovi pretplate na stručne časopise, troškove pretplate na službenenovine, usluge tehničkih pogleda i registracije vozila, usluge garažiranja i parkiranja isl.Troškovi finansiranja U poslovanju kompanija javljaju se:

troškovi finansiranja i rashodi od finansiranja

U svrhu fer i istinitog finansijskog izvještavanja računovodstvenog procesa javlja seproblem pravilne klasifikacije troškova finansiranja od rashoda finansiranja. U praviluukoliko se troškovi finansiranja odnose na proizvodni proces do obračuna cijeneproizvoda, takve troškove finansiranja, odnosno troškove kamata, negativne kursnerazlike i ostale troškove finansiranja knjižimo na račune troškova i uračunavamo ih nateret proizvodne cijene gotovih proizvoda i usluga. U protivnom ako su troškovifinansiranja nastali u razdoblju nakon obračuna proizvodne cijene proizvoda, takve

troškove finansiranja knjižimo na teret računa rashodi od kamata, rashodi od kursnihrashoda i ostali rashodi po osnovu finansiranja.

Troškovi kamata Kamata je cijena pozajmljenog kapitala (novca). Na računu – Troškovi kamata knjižese plaćene kamate po osnovu redovnih, zateznih, kaznenih, zakonskih i sl. Negativne kursne razlikeKursna razlika je razlika koja nastaje zbog promjene kurseva valuta u protuvrjednostiu konvertibilnim markama na dan podmirenja ili na dan bilanse u odnosu naprotuvrjednost po kojoj su prethodno devizna sredstva bila proknjižena u glavnoj

knjizi.Protuvrjednost konvertibilnih maraka u odnosu na devizna sredstva usklađuje setokom razdoblja prema potrebi, a obavezno na datum bilanse. Pri izračunavanju




WWW.STUDOMAT.BA 102

kursnih primjenjuju se slijedeći valutni kursevi: a) srednji kurs, b) kupovni kurs i c)prodajni kurs.Negativne kursne razlike nastaju:

1) kada je aktivni račun (npr. devizni račun, potraživanje od kupaca i sl.) iskazaniu knjigovodstvu po vrjednosti većoj od kursa koji se primjenjuje na dan

podmirenja, na dan usklađenja ili na datum bilanse). 2) kada je pasivni račun (npr. obaveze prema dobavljačima iz inostranstva,inostrani krediti itd.) iskazan u knjigovodstvu po nižoj vrjednosti od kursa kojise primjenjuje na dan podmirenja, na dan usklađivanja ili na datum bilanse.

Troškovi proizvodnje- oni koji nastaju u procesu proizvodnje

fiksne opšte troškove proizvodnje

opšte varijabilne troškove proizvodnje

Zalihe fiksni opšti troškovi proizvodnje jesu: amortizacija, troškovi održavanjaproizvodnih objekata i opreme, te trošak menadžmenta i administracije pogona.Zalihe kao opšti varijabilni troškovi navode se indirektni materijal i indirektni rad.Zalihe u troškove proizvoda treba uključiti samo dio fiksnih troškova proizvodnje zaiskorišteni normalni kapacitet. Dio opštih fiksnih troškova proizvodnje za neiskorištenikapacitet ima tretman rashoda i nadoknađuje se iz tekućih prihoda. Prema tome, u skladu sa zahtjevima MRS-2 Zalihe, od ukupnih opštih troškovaproizvodnje u troškove zaliha nedovršene proizvodnje, poluproizvoda, dijelovavlastite proizvodnje i zaliha gotovih proizvoda uključuje se ukupan iznos varijabilnihopštih troškova proizvodnje i dio opštih troškova proizvodnje za iskorišteni normalnikapacitet.

Iz načela MRS-a 2 Zalihe proizilazi da kalkulacija troškova koji se uključuju u troškovezaliha proizvodnje i gotovih proizvoda ima slijedeće elemente

1. Troškovi direktnog materijala XX

2. Troškovi direktnog rada (plate) XX

3. Varijabilni opšti troškovi proizvodnje XX

4. Opšti fiksni troškovi za iskorišteni normalni kapacitet XX

5. Ukupni troškovi proizvoda

(troškovi proizvodnje) XX

OSMI DIO

Proizvodnja kao mjesto troskova i nosioca troskova

Informacije o troškovima u proizvodnim kompanijama imaju slijedeće ciljeve: vrednovanje, odnosno iskazivanje u bilansi/bilans stanja zaliha nedovršene

proizvodnje i gotovih proizvoda (menadžment mora znati koji su troškovi uključeni utroškove zaliha, odnosno troškove proizvoda),

utvrđivanje poslovnog rezultata, odnosno troškova koji su nadoknađuju iz tekućeg prihoda obračunskog razdoblja (menadžment mora znati koji su troškovi iskazani kao




WWW.STUDOMAT.BA 103

rashod putem troškova prodatih proizvoda i troškovi koji se pokrivaju iz bruto marže,odnosno bruto dobitka pri utvrđivanju poslovnog rezultata),

finansijsko planiranje (menadžment koristi informacije o troškovima pri planiranju i postavljanju finansijskih ciljeva),

kontrolu poslovanja (menadžmentu su potrebne informacije o stvarnim troškovima za procjenu izvršavanja, u odnosu na planirane odnosno standardne troškove),

odlučivanje (menadžment koristi informacije o troškovima pri donošenju određenih poslovnih odluka).

Računovodstvo proizvodnje s funkcionalnog aspekta obuhvata:

knjigovodstvo proizvodnje

računovodstveno planiranje proizvodnje

računovodstveni nadzor proizvodnje

računovodstvenu analizu proizvodnje

Prema tome, iz ove funkcionalne strukture proizilazi da analitička knjigovodstvena mjesta

troškova i nosioca troškova čine knjigovodstvo proizvodnje i evidencijsku osnovuračunovodstva proizvodnje. Dio knjigovodstva proizvodnje čine i određeni obračuni troškova

po mjestima i nosiocima troškova.Dakle, proizvodnja je proces koji se odvija u određenom vremenu i na određenim mjestimakao što su proizvodni pogodni, radionice itd. Za troškove nastale na određenim mjestima

proizvodnje i s proizvodnjom povezanim aktivnostima (proizvodna mjesta troškova, odnosnomjesta troškova čiji se troškovi uključuju u troškove proizvodnje), odnosno proizvodnjeodređene vrste proizvoda ili drugog učinka u određenom vremenskom razdoblju.Iako se u definiciji nosioca troškova obično kaže da je to, određeni proizvod grupa srodnih

proizvoda ili drugi učinak, ipak je prema redoslijedu faza utvrđivanja troškova nosioctroškova proces proizvodnje proizvoda, faza proizvodnje određenog proizvoda, grupe srodnih

proizvoda ili drugih učinaka. Na kraju određenog razdoblja u računovodstvenom postupku,koji se u pravilu označava kao obračun proizvodnje, troškovi procesa proizvodnje u tomrazdoblju sa uključenim troškovima nedovršene proizvodnje na početku razdoblja,raspoređuju se na količini proizvoda koja je proizvedena tokom razdoblja (predata iz

proizvodnje) i na količinu proizvoda koja je na kraju razdoblja ostala u procesu proizvodnje, jer proizvodi još nisu dovršeni (nedovršena proizvodnja).

Metodi i sistemi obračuna troškova

Razliku između sistema i metoda obračuna troškova i njihovu međusobnu povezanost, koji

čine jedinstvenu cjelinu u obračunskom smislu možemo prikazati:

Sistemi obračuna troškova Metodi obračuna troškova

Definisanje strukture troškova inačina njihovog tretiranja uobračunu zaliha i poslovnogrezultata

a) b)

Način usmjeravanja

troškova na nosioce

Zavisno od tipa

proizvodnje ili vrste

djelatnosti

Definisanje nosilaca

troškova

Zavisno od osnovnog

koncepta:

-

proizvodni- funkcionalni




WWW.STUDOMAT.BA 104

Postoji neposredna povezanost sistema i metoda:

a) bez definisanog sistema obračuna troškova nema metode obračuna troškova

b) bez određenog metoda obračuna troškova sistem bi bio neupotrebljiv. Metodi obračuna troškova su način usmjeravanja troškova prema nosiocu. Prema tome,iznalaženje troškova proizvodnje, odnosno troškova proizvoda tj. jediničnog troška proizvodana najoptimalniji način, što podrazumijeva najbrži, najlakši način koji zahtijeva minimumulaganja sredstava i rada vrši se po uobičajenim metodama obračuna troškova.Metodi obračuna troškova

U obračunu troškova proizvoda razlikuju se dvije osnovne metode obračuna. To je: 1) metod obračuna troškova u proizvodnji po narudžbi ili metod obračuna po radnom

nalogu, i

2) metod obračuna u procesnoj proizvodnji ili procesni obračun. Razlike u tim metodama obračuna proizilaze iz specifičnosti, odnosno razlika u načinu iorganizaciji proizvodnje i karakteristikama proizvoda ili usluga. Zadatak i cilj obje metode

obračuna troškova zapravo su isti. Metod obračuna troškova po radnom nalogu, odnosno u

proizvodnji po narudžbi primjenuje se za obračun troškova u proizvodnji brodova, aviona,

svih vrsta građevinskih objekata.

Metode kalkulacije

Prenos troškova proizvoda s ciljem obračuna proizvodnje kako je napomenuto knjiži se kakoslijedi:

Riječ kalkulacija potiče od latinske riječi «calenlus», koja označava kamenčić koji je služiokao sredstvo za računanje. Kalkulisanje je računski postupak za izračunavanje cijena.Dokument o izračunatim cijenama naziva se kalkulacija. Kalkulacija je vjerovatno najvišiinformacioni izlaz iz obračuna troškova i učinaka nezavisno od toga na kojem sistemu

obračuna je ovaj zasnovan. S druge strane, promjena zadatka kalkulacije pod uticajem

zahtjeva praksu, utiče na sistem obračuna troškova i njihov razvoj. Cilj joj je utvrditi cijenu proizvoda ili usluga. Uobičajniji je naziv u praksi za cijenu proizvoda

ili usluga «cijena koštanja proizvoda ili usluga».

Dvije osnovne metode kalkulacije:

a) divizione (djelidbene) kalkulacije

b)

dodatna (adicione) kalkulacije5

karakteristika divizionih metoda je u tome da se jedinična cijena proizvoda izračunavadijeljenjem troškova dovršene proizvodnje (ukupni ili parcijalni) sa proizvedenim učincima,odnosno nosiocima troškova.

u

t p

p = jedinična cijena proizvoda

t = troškovi dovršene proizvodnje koji se uračunavaju u cijenu proizvoda

(ukupni ili parcijalni)

u = količina učinka

u okviru divizionih kalkulacija, zavisno o tehnološkom procesu proizvodnje može se koristiti:

čista ili jednostavna ili obična diviziona (djelidbena) kalkulacija

višefazna diviziona (djelidbena) kalkulacija

kalkulacija na osnovu ekvivalentnih brojeva (odnosa)




WWW.STUDOMAT.BA 105

kalkulacija vezanih (kupovnih) proizvoda

One se najčešće koriste u metodi obračuna u procesnoj proizvodnji ili procesnom obračunu.

Čista, jednostavna ili obična diviziona kalkulacija koristi se u slučajevima kada se proizvodi jedan proizvod, najčešće u velikim serijama. U suštini je jednostavna, pa se jedinična cijena

izračunava dijeljenjem ukupnih troškova dovršene proizvodnje sa količinom učinka. Računovodstveni obuhvat te kalkulacije je jednostavan i prikazan je kod prenosa troškova proizvoda knjiženjem pod stavom (2), razduženjem računa proizvodnje u toku i zaduženjemračuna zaliha gotovih proizvoda. Višefazna diviziona kalkulacija koristi se u slučajevima kada se proizvodi jedan proizvod, ali

se zbog tehnološkog procesa, kontrole troškova ili drugih činilaca proizvodi u više faza. Zasvaku fazu utvrđuje se cijena poluproizvoda. U završnoj fazi izračunava se stvarna cijenadovršenog proizvoda dijeljenjem troškova dovršene proizvodnje sa proizvedenim učincima.

Računovodstveno praćenje gotovih proizvoda

Gotovi proizvodi su rezultat proizvodnje i namijenjeni su prodaji. Prema tome, prolaze krozfaze:

skladištenja, i prodaje

Gotovi proizvodi evidentiraju se po cijeni proizvodnje (proizvoda). Stanje i kretanje zaliha

gotovih proizvoda na skladištu evidentira se kao i kod materijala, na tri mjesta i tri različitanačina, i to: u skladištu samo količinski, u analitičkom knjigovodstvu gotovih proizvoda(količinski i vrjedonosno), te na sintetičkom računu zaliha gotovih proizvoda u glavnoj knjizisamo vrjedonosno.

Sistemi obračuna troškova

Sistemi obračuna troškova se baziraju na definisanju strukture i veličine operacionih troškovakoji će s jedne strane biti zaračunavani zalihama u smislu njihovog vrednovanja i koji će uobračun operacionog finansijskog rezultata biti uključeni putem troškova prodatih učinaka,odnosno gotovih proizvoda i s druge strane utvrđivanje operacionih troškova koji imajuvremenski karakter i kao takvi će biti u cijelosti uključeni u obračun operacionog finansijskogrezultata u obračunskom razdoblju u kome su nastali, neovisni od prodatih gotovih proizvoda. Ističu se sa dva osnovna stanovišta i to:

a) Sistem obračuna ukupnih troškova, b)

Apsorpcioni sistem obračuna troškova i

c) Sistem obračuna varijabilnih troškova.

Sa stanovišta načina utvrđivanja troškova:

a) Sistemi obračuna stvarnih troškova, b) Sistemi obračuna uz korištenje planskih odnosno standardnih troškova, pri čemu se

vrednovanje zaliha vrši u standardnim troškovima.

Sistemi obračuna po stvarnim troškovima




WWW.STUDOMAT.BA 106

Sistem obračuna po stvarnim troškovima predstavlja skup načela, metoda i postupakaobračunavanja stvarnih troškova i učinaka po stvarnim troškovima s ciljem zadovoljenjaodgovarajućih informacionih potreba menadžera u cilju donošenja odluka i pokretanja

procesa, kao međusobno povezanih aktivnosti koje dodaju vrijednost inputu na pututransformacije ka outputu da bi se postigla određena poslovna svrha. Prema tome, sistem

obračuna ukupnih troškova (uz korištenje stvarnih troškova) u proizvodne troškove outputa(pojedinih osnovnih i pomoćnih aktivnosti i procesa u cjelini) uključuje sve vrste, odnosnogrupe homogenih troškova aktivnosti proizvodnje i stvarne iznose svih vrsta odnosnohomogenih grupa troškova aktivnosti uprave (opšti troškovi administracije i troškovidistribucije (prodaje).

Apsorpcioni sistem obračuna troškova

Po apsorpcionom sistemu obračuna troškova nezavršena proizvodnja i gotovi proizvodi sevrednuju po operacionim proizvodnim troškovima. Ukupni operacioni troškovi prethodno se

moraju svrstati u dvije grupe i to: prvu grupu čine troškovi koji će se uključiti u vrednovanjenedovršene proizvodnje a samim tim i zaliha gotovih proizvoda, a to su direktni troškovi – direktni materijal i direktni rad i opšti troškovi proizvodnje (opšti troškovi izrade ili opštitroškovi pogona) tj. indirektni troškovi.

Drugu grupu čine opšti troškovi distribucije i administracije (opšti neproizvodni troškovi) kojise ne raspoređuju na proizvod ne prate proizvod tokom procesa izrade što znači da se neuključuju u postupak vrednovanja zaliha tj. ne pojavljuju se u operacionim proizvodnimtroškovima. Ovi troškovi imaju tretman vremenskih troškova i direktno se uključuju uobračun finansijskog rezultata.

Prema tome, vrednovanje nedovršene proizvodnje i gotovih proizvoda se vrši po operacionim proizvodnim troškovima (direktni materijal, direktni rad, i opšti troškovi proizvodnje), a opštitroškovi distribucije i administracije imaju tretman vremenskih troškova i uključuju se u

obračun finansijskog rezultata, u obračunskom razdoblju u kojem su i nastali.

Sistem obračuna varijabilnih troškova je prvo dobio naziv «obračun direktnih troškova»«(direct costing)». Taj termin se u američkoj stručnoj literaturi zadržao dosta dugo kao

isključivi naziv za označavanje sistema obračuna troškova prema kome se u postupkuvrednovanja zaliha proizvodnje i gotovih proizvoda uključuju samo oni proizvodni troškovi

koji imaju varijabilni karakter.

Pod standardnim troškovima6 treba razumjeti predviđene (anticipativne) troškove koji bi u poslovnom procesu Kompanija (proizvodnih preduzeća), trebali nastati u skladu sa predviđenim ciljevima. To znači da su standardni troškovi unaprijed određeni troškovi, ne predstavljaju historijsku veličinu, već perspektivu za budućnost jer se oni (standardnitroškovi) ne određuju na osnovu prosjeka ostvarenih troškova, nego na osnovu naučnih studijasvih podataka koji se odnose na poslovni proces u narednom, vremenski određenom

poslovnom razdoblju.

Prema tome, standardni troškovi nisu troškovi prošlog perioda, već pokazuju kakvi i koliki

troškovi treba da budu i oni predstavljaju objektivno mjerilo za kontrolu troškova».




WWW.STUDOMAT.BA 107

Autor vidi smisao i sadržaj sistema obračuna po standardnim troškovima u slijedećem:

1) standardni troškovi su operacioni troškovi, jer se određuju za svaku operaciju; 2) standardni troškovi predstavljaju ostvarenje optimalne efikasnosti; 3) standardni troškovi predstavljaju ocjenu za vrednovanje direktnog materijala sa

svrhom da izluče razlike ili odstupanja u pogledu količina i cijena; 4)

standardni troškovi mogu biti sadržani na odgovarajućim računima u knjigovodstvukao kontrolni pokazatelji za upoređivanje sa ostvarenim troškovima;

5) standardni troškovi služe kao osnova za vrednovanje nedovršene proizvodnje i

gotovih proizvoda;

6) standardni troškovi omogućavaju upoređivanje sa ostvarenim troškovima da se utvrde

razlike ili odstupanja, koja se analiziraju i zatim donose odgovarajuće akcije».

Pojam planskih troškova predstavlja širi pojam, a standardni troškovi jednu vrstu ili

varijantu planskih troškova. Drugim riječima, standardni troškovi su uvijek planski, dok planski troškovi ne moraju biti standardni troškovi.

Standardni troškovi su naučno predetermisani (predodređeni) troškovi proizvodnje jedne jedinice ili više jedinica proizvoda tokom određenog perioda u neposrednoj budućnosti.

U razmatranju bi naveli samo najvažnije prednosti i nedostatke sistema obračuna postandardnim troškovima

Bitna je prednost obračuna po standardnim troškovima što se temelje na planiranim

troškovima koji se utvrđuju preciznim ispitivanjem i određivanjem mjerila na osnovu naučnihdostignuća.

Naučno-istraživačkim postupcima treba utvrditi troškove koji se u određenimuslovima mogu ostvariti, uz pretpostavku racionalnog korištenja sredstava i rada odnosno svih

faktora poslovnog procesa. Objektivnost standardnih troškova može se ostvariti preciznim

ispitivanjem i naučnim mjerenjem, imajući u vidu naučna dostignuća i uslove poslovanja kojise mogu očekivati u periodu za koji se standardi postavljaju.

Najznačajnija karakteristika standardnih troškova je:

- da su to objektivni odnosno realni troškovi, - da služe za obračun po operacijama i nosiocima troškova, -

da imaju kontrolnu funkciju,

- da se upoređivanjem standardnih i ostvarenih troškova utvrđuju odstupanja.

Prema tome, orijentacija kontrole troškova u sistemu obračuna po standardnim troškovima

je vrlo oštro usmjerena na izuzetke, na odstupanje stvarno nastalih troškova od standardnih.Standardni troškovi su cilj, kome svi nivoi udruživanja žele da se približe. Otuda suodstupanja ustvari «izuzetci» u ostvarivanju navedenog cilja. Oni ukazuju na negativne

pojave i upućuju na otkrivanje uzroka tim pojavama. Značajnije je vezivanje odgovornosti za pojedina odstupanja ukoliko se radi o nepovoljnim ustupanjima. Povoljna odstupanja u

sistemu obračuna po standardnim troškovima ukazuju na to da standardi nisu dovoljno«strogo» postavljeni.

Proizvodnja kao mjesto troškova i nosioc troškova

Proizvodne kompanije moraju u računovodstvu osigurati podatke o troškovima

proizvodnje za svaku vrstu proizvoda i drugih učinaka proizvodnje kako je napomenuto (u posljednjem podnaslovu). U tom smislu, su proizvodi i drugi učinci proizvodnje označeni kao




nosioci troškova. Prema tome, zbog utvrđivanja troškova po nosiocima troškova, ali i zbogutvrđivanja odgovornosti za učinke (proizvodi, aktivnosti i slično) i za troškove, uračunovodstvu svih proizvodnih kompanija organizuje se praćenje troškova i po mjestimatroškova.

Informacije o troškovima u proizvodnim kompanijama imaju slijedeće ciljeve:

vrednovanje, odnosno iskazivanje u bilansi/bilans stanja zaliha nedovršene proizvodnje i gotovih proizvoda (menadžment mora znati koji su troškovi uključeni utroškove zaliha, odnosno troškove proizvoda),

utvrđivanje poslovnog rezultata, odnosno troškova koji su nadoknađuju iz tekućeg prihoda obračunskog razdoblja (menadžment mora znati koji su troškovi iskazani kaorashod putem troškova prodatih proizvoda i troškovi koji se pokrivaju iz bruto marže,odnosno bruto dobitka pri utvrđivanju poslovnog rezultata),

finansijsko planiranje (menadžment koristi informacije o troškovima pri planiranju i postavljanju finansijskih ciljeva),

kontrolu poslovanja (menadžmentu su potrebne informacije o stvarnim troškovima za procjenu izvršavanja, u odnosu na planirane odnosno standardne troškove), odlučivanje (menadžment koristi informacije o troškovima pri donošenju određenih

poslovnih odluka).

Računovodstvo proizvodnje s funkcionalnog aspekta obuhvata:7

knjigovodstvo proizvodnje

računovodstveno planiranje proizvodnje

računovodstveni nadzor proizvodnje

računovodstvenu analizu proizvodnje

Proizvodnja je proces koji se odvija u određenom vremenu i na određenim mjestima kaošto su proizvodni pogodni, radionice itd. Za troškove nastale na određenim mjestima

proizvodnje i s proizvodnjom povezanim aktivnostima (proizvodna mjesta troškova, odnosnomjesta troškova čiji se troškovi uključuju u troškove proizvodnje), odnosno proizvodnjeodređene vrste proizvoda ili drugog učinka u određenom vremensk om razdoblju.

Kod proizvodnje kod koje su tokom razdoblja dovršavani proizvodi i kod koje nakraju razdoblja u proizvodnji ostaju nedovršeni proizvodi, nosioc troškova je količinadovršenih proizvoda tokom razdoblja i količina nedovršenih proizvoda na kraju razdoblja

Racunovodstvo - Prof. JaRacunovodstvo - prof. Jadranka Kapicdranka Kapic

Documents

Transcript of Racunovodstvo - Prof. JaRacunovodstvo - prof. Jadranka Kapicdranka Kapic