Primavara Croata

10
Croatian Spring From Wikipedia, the free encyclopedia Jump to: navigation, search This article needs references  that appear in reliable third-party publications . Primary sources or sources affiliated with the subject are generally not sufficient for a Wikipedia article. Please add more appropriate  citations from reliable sources. (October 2008) This article does not cite any references or sources . Please help improve this article   by adding ci tations to reliable sources . Unsourced material may be challenged and removed. (February 2007) This article should be divided into  sections  by topic, to make it more accessible . Please help by adding section headings in accordance with  Wikipedia's style guidelines. (June 2008) The Croatian Spring (Croatian:  Hrvatsko proljeće, also called masovni pokret or  MASPOK , for "mass movement") was a political movement from the early 197 0s that called for greater rights for  Croatia which was then part of  Yugoslavia as well as democratic and economic reforms. The movement was set in motion when a group of influential Croatian poe ts and linguists  published a  Declaration on the Status and Name of the Croatian Standard Language  in 1967. After 1968 the patriotic goals of that document morphed into a generic Croatian mo vement for more rights for  Croatia which received grassroots support, especially amongst many student organizations which actively started to voice their support for the cause. Among the main demands were greater civil rights for Croatian citizens; the right to take pride in one's history was prominently featured. This irritated Tito's communist government which, though not banning nationalist feelings, did not parade them around, as wounds from the Second World War were still fresh. Some in the movement also voiced demands for the decentralization of the economy, which would have allowed the republic to keep more of the profits made from tourism within Croatia. Accordingly to some sources as much as 50% of all foreign currency that e ntered Yugoslavia came through Croatia, but Croatia itself kept only 7% of it. An independent   National Bank  of Croatia would have allowed for a fairer distribution of profits. By waiving the right to use the federal bank of Yugoslavia, the republic would also have to waive its right to use the federal fund for underdeveloped regions. However, because Croatia was much wealthier than the other republics, with the exception of Slovenia, it used only 16.5% of the money from the federal solidarity fund between 1965 and 1970, while  Serbia used 46.6% almost exclusively for its undeveloped autonomous region of  Kosovo i Metohija which, for itself was a province with high level autonomy. Concerns were also raised abo ut the monopoly of the Yu goslav Investment Bank and the Bank for Foreign Trade from  Belgrade on all foreign investments and trade.

Transcript of Primavara Croata

Page 1: Primavara Croata

7/27/2019 Primavara Croata

http://slidepdf.com/reader/full/primavara-croata 1/10

Croatian Spring

From Wikipedia, the free encyclopedia

Jump to: navigation, search This article needs references that appear in reliable third-party publications.Primary sources or sources affiliated with the subject are generally not sufficient for aWikipedia article. Please add more appropriate citations from reliable sources. (October 

2008) 

This article does not cite any references or sources. Please help improve this article  by adding citations to reliable sources. Unsourced material may bechallenged and removed. (February 2007) 

This article should be divided into sections by topic, to make it more accessible. Pleasehelp by adding section headings in accordance with Wikipedia's style guidelines. (June

2008) 

The Croatian Spring (Croatian:  Hrvatsko proljeće, also called masovni pokret or  MASPOK , for "mass movement") was a political movement from the early 1970s that called for greater rightsfor  Croatia which was then part of  Yugoslavia as well as democratic and economic reforms.

The movement was set in motion when a group of influential Croatian poets and linguists published a  Declaration on the Status and Name of the Croatian Standard Language in 1967.After 1968 the patriotic goals of that document morphed into a generic Croatian movement for more rights for  Croatia which received grassroots support, especially amongst many studentorganizations which actively started to voice their support for the cause.

Among the main demands were greater civil rights for Croatian citizens; the right to take pride inone's history was prominently featured. This irritated Tito's communist government which,though not banning nationalist feelings, did not parade them around, as wounds from the SecondWorld War were still fresh.

Some in the movement also voiced demands for the decentralization of the economy, whichwould have allowed the republic to keep more of the profits made from tourism within Croatia.Accordingly to some sources as much as 50% of all foreign currency that entered Yugoslaviacame through Croatia, but Croatia itself kept only 7% of it. An independent  National Bank  of Croatia would have allowed for a fairer distribution of profits. By waiving the right to use thefederal bank of Yugoslavia, the republic would also have to waive its right to use the federal

fund for underdeveloped regions. However, because Croatia was much wealthier than the other republics, with the exception of Slovenia, it used only 16.5% of the money from the federalsolidarity fund between 1965 and 1970, while Serbia used 46.6% almost exclusively for itsundeveloped autonomous region of  Kosovo i Metohija which, for itself was a province with highlevel autonomy. Concerns were also raised about the monopoly of the Yugoslav InvestmentBank and the Bank for Foreign Trade from Belgrade on all foreign investments and trade.

Page 2: Primavara Croata

7/27/2019 Primavara Croata

http://slidepdf.com/reader/full/primavara-croata 2/10

The Croatians also protested against general economic issues such as the increased economicemigration into Western Europe. They objected that the Yugoslav government did too little tocurb such trends. Among the issues raised was the usual practice of  Yugoslav People's Army sent people for  mandatory military service into other republics rather than leaving them in theone they originated from.

There were also attempts to bring the notion of including Herzegovina into Croatia to theattention of the authorities (similar to the Banovina of Croatia that existed within the Kingdom of Yugoslavia from 1939 to 1941), but this was far from anything that the movement leaders were proposing. In fact, such red herrings were often used to denounce the demands related todecentralization and autonomy as expansionist and ultimately separatist.

The movement organized demonstrations in 1971 and thousands of  Zagreb students publicly protested.

Three Croatian linguists, Stjepan Babić, Božidar Finka and Milan Moguš, published a spelling

and grammar textbook in 1971 called Hrvatski pravopis (Croatian Orthography), rather than theaccepted Srpskohrvatski (Serbo-Croatian). It was summarily banned. However, one copysurvived and found its way to London where it was printed and published.

The Yugoslav leadership interpreted the whole affair as a restoration of Croatian nationalism, dismissed the movement as chauvinistic and had the police suppress the demonstrators.

After the calls to the student strike, in December 1971 Tito persuaded to resign some unreliable,in his view, public figures like Savka Dabčević-Kučar , Miko Tripalo and Dragutin Haramija andmake a sweep in Croatian communist party and local administration. Many student activists weredetained and some were even sentenced to years of prison. Some estimate that up to two

thousand people were criminally prosecuted for participation in these events. Among thosearrested at this time were future president of Croatia Franjo TuĎman and dissident journalistBruno Bušić. 

In 1974, a new federal constitution was ratified that gave more autonomy to the individualrepublics, thereby basically fulfilling the main goals of the 1971 movement.

Several student leaders from the Croatian Spring later emerged as influential political figuresafter the collapse of communism. Ivan Zvonimir-Čičak became the leader of the CroatianHelsinki Committee for Human Rights. Dražen Budiša  became the leader of the Croatian SocialLiberal Party. Savka Dabčević-Kučar, Miko Tripalo and Dragutin Haramija became foundingmembers of the new Croatian People's Party. 

The fourth edition of the Babić-Finka-Moguš Hrvatski pravopis is used today as a standarddefinition of the Croatian language. 

Retrieved from "http://en.wikipedia.org/wiki/Croatian_Spring" Categories: History of Croatia | Second Yugoslavia 

Page 3: Primavara Croata

7/27/2019 Primavara Croata

http://slidepdf.com/reader/full/primavara-croata 3/10

Hrvatsko proljeće 

Izvor: Wikipedija

Skoči na: orijentacija, traži 

Hrvatsko proljeće  je bio politički pokret koji ranih 1970-ih tražio veća prava Hrvatske u okviruJugoslavije. Politički protivnici nazivali su ga i masovni pokret, odnosno MASPOK .

Sadržaj 

[sakrij] 

  1 Razvoj 

  2 Hrvatsko proljeće po republikama i pokrajinama SFRJ o  2.1 Hrv. proljeće u BiH o  2.2 Hrv. proljeće u Crnoj Gori o  2.3 Hrv. proljeće u Hrvatskoj o  2.4 Hrv. proljeće u Makedoniji o  2.5 Hrv. proljeće u Sloveniji o  2.6 Hrv. proljeće u Srbiji o  2.7 Hrv. proljeće u užoj Srbiji 

  2.7.1 Hrv. proljeće na Kosovu 

  2.7.2 Hrv. proljeće u Vojvodini   3 Hrv. proljeće izvan SFRJ   4 Poznati proljećari  

5 Utjecaj   6 Izvori 

  7 Vanjske poveznice 

Razvoj [uredi] 

Objavljivanjem Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika 1967. pokrenuta je javna debata o položaju Hrvatskog naroda u Drugoj Jugoslaviji. Hrvatsko proljeće je bio pokretkoji je bio prihvaćen od naroda, i mnoge studentske skupine podržavale su ovaj pokret. Jedan odglavnih ciljeva pokreta bila su vraćanje civilnih prava Hrvatima, tj. vraćanje ponosa pripadnosti

hrvatskom narodu što je bilo oduzeto nakon rata sustavnom negativnom propagandom jugoslavenskog režima, zbog grijeha  NDH. Ovo sustavno potiskivanje nacionalne pripadnostirežim je objašnjavalo potrebnim da bi se očuvao mir izmeĎu dva najbrojnija naroda uJugoslaviji: Hrvatima i Srbima, no te mjere su išle iznad očuvanja "delikatnog mira". U tovrijeme u Jugoslaviji ekonomija Hrvatske bila je izrabljivana od strane federalne vlade: 50%deviza ulazilo je preko Hrvatske dok je hrvatska zadržavala samo 7%, isto tako od federalnevlade SR Hrvatska  je dobivala samo 16.5% proračuna dok je SR Srbija dobivala oko 46.6%

Page 4: Primavara Croata

7/27/2019 Primavara Croata

http://slidepdf.com/reader/full/primavara-croata 4/10

(1965 do 1970). Mnogo puta SR Hrvatska se "odricala" svoje alokacije u korist "nerazvijenihkrajeva".

Do trenutka kada je 1971. godine došlo do dogaĎaja vezanih uz Hrvatsko proljeće, Maticahrvatska se jasno isprofilirala kao jedna od najvažnijih kulturnih, pa i znanstvenih ustanova u

Hrvatskoj, koja je svojim programom, aktivnostima, izdavačkom djelatnošću privukla velik brojuglednih intelektualaca, studenata i radnika. Matica hrvatska je u zbivanjima vezanim uzHrvatsko proljeće odigrala jednu od najvažnijih uloga iznimno aktivno zastupajući kulturne, gospodarske, ali i političke interese SR Hrvatske i hrvatskoga naroda. Upravo zbog te činjenicetu su ustanovu najviši hrvatski politički krugovi tijekom tog razdoblja promatrali s osobitiminteresom, osjećajući da ona odražava stajališta cijelog hrvatskog naroda. Na koncu, zbog takvesvoje uloge Matica hrvatska kao ustanova, a osobito pojedini njezini najistaknutiji članovi, nakonsloma Hrvatskog proljeća doživjeli su teške trenutke.[1] 

Hrvatsko proljeće po republikama i pokrajinama SFRJ [uredi] 

Hrv. proljeće u BiH [uredi] 

Hrv. proljeće u Crnoj Gori [uredi] 

Hrv. proljeće u Hrvatskoj [uredi] 

Hrv. proljeće u Makedoniji [uredi] 

Hrv. proljeće u Sloveniji [uredi] 

Hrv. proljeće u Srbiji [uredi] 

Hrv. proljeće u užoj Srbiji [uredi] 

Hrv. proljeće na Kosovu [ uredi ] Hrv. proljeće u Vojvodini  [ uredi ] U razdoblju od 1968.-1972. u području kulture, tamošnji Hrvati su uspjeli ostaviti traga. Objavilisu oko 20 knjiga i antologija hrv. pisaca, od kojih su neke djela kapitalne vrijednosti, obnovili javnu proslavu žetvenog običaja bačkih Hrvata, Dužijance koja se nakon 1945. održavala samo

kao crkvena. Obnovilo se manifestaciju Veliko prelo, kalendar  Subotičku Danicu, književničasopis Rukovet  je dobio hrvatski karakter, a Narodno kazalište postavlja d jela hrv. autora [2]. Štaviše, kultura je bilo jedino čime su se vojvoĎanski hrvatski proljećari bavili. Vrlo su dobroznali što sve nedostaje u očuvanju identiteta Hrvata u Bačkoj, Srijemu i Banatu, kao što su " škole

na hrvatskom jeziku, radio emisije, novine", jer toga doslovno nije bilo. Budući da nisu bili politički organizirani, niti su imali ikakvi forum na kojem bi mogli o tome govoriti, jedino područje gdje su djelovali je bilo kulturno.S druge strane, bački Hrvati nisu imali nikakvih političkih akcija, niti su istupali s političkih

Page 5: Primavara Croata

7/27/2019 Primavara Croata

http://slidepdf.com/reader/full/primavara-croata 5/10

 pozicija. Unatoč svemu tome, konzervativni komunistički krugovi (Općinski komitet SK, SUP)koji su bili nastrojeni protiv ikakvog podizanja hrvatske samosvijesti su bačke proljećareetiketirali, optuživali teškim optužbama, saslušavali na brojnim "informativnim razgovorima".Čak i benigna prijateljska sastajanja su bila okarakterizirana kao "urotnička" i "neprijateljskodjelovanje", a unatoč isključivoj kulturnoj orijentiranosti pokreta, ti su krugovi proljećare vidjeli

kao nešto "negativno, društveno opasno i rušilačko" 

[3]

. Slomom proljeća se situacija još više pogoršala, posebice u Subotici. Uslijedile su progoni, hajkei prozivanja svih Hrvata koji su bili istaknutije osobe prigodom organiziranja "proljećarskih" priredaba i djelatnosti, a u njihovim domovima i na njihovim radnim mjestima su raĎene premetačine, a suci Hrvati su izgubili radna mjesta sudaca na Okružnim sudovima, kao što je bioslučaj sa Nacom Zelićem, Balintom Vujkovim, Ivanom Stantićem i inima. [3]. " Bila je to sudbina i Marka Horvackog, Ivana Tikvickog, Ivana Vukovića,  Ivana Tikvickog 

 Pudara , Jakova Kujundžića i Zvonimira Budimira". Na udaru su bili i Hrvati u drugim strukama.Konzervativne komunističke snage su u antihrvatskoj histeriji proganjali i poznate liječnike, kaošto je bio prim. dr. Vinko Perčić, dr. sc. Stjepan Skenderović, dr. Krešimir Glavina i dr. Zvonimir Kiš. Onemogućili su rad novinarima Lazaru Merkoviću i Milivoju Prćiću, a u Gradskoj knjižnici

Beli Gabriću, Milivoju Prćiću, Amaliji Kulešević, Gezi Antunoviću, Josipu Prćiću i drugima. I uinim službama se proganjalo (prosvjetne radnike, članove pokrajinskog vodstva)[2], pa je prekostotinu ljudi bilo šikanirano i izbacivano iz svih mogućih udruga i radnih mjesta, a oni koji su biliu SKJ, izbacili su ih iz članstva. Pojedine se kazneno progonilo, kao primjerice MatijuPoljakovića i Grgu Bačliju, a neke kulturne djelatnike se uhitilo i sprovelo u zatvore kaonajokorjelije kriminalce, sa lisičinama na rukama, kao Antu Sekulića, Belu Gabrića i JurjaLončarevića[3]. 

Prava težina ove državne represije i antihrvatske histerije konzervativnih komunista je bila utome što je kod vojvoĎanskih Hrvata izazvala veliki strah i pomutnju, " jer tada reći da si Hrvat 

odmah je značilo i upletenost u te događaje."[3]. Ta represija je proizvela takve ostracističke učinke na progonjene, jer se obični puk povlačio usebe, a kada bi obilježene hrvatske proljećare primjećivali na ulici, izbjegavali su susret prelaskom na drugu stranu, jer u suprotnom bi već ljedećeg dana zbog susreta sa njima "imali

velike šanse biti privedeni na saslušanje i biti optuženi da su i oni "društveno opasni". " [3] 

Hajka je polako popuštala, ali nije prestala sve do 1990-ih [2]. 

22. ožujka 1969. godine mjesni su Hrvati dogovorili osnivačku skupštinu ogranka Maticehrvatske. Članovi tog Inicijativnog odbora za osnivanje ogranka i održavanje osnivačkeskupštine su bili suci Okružnog suda u Subotici Balint Vujkov, Ivan Stantić, Ivan Tikvicki,  NacoZelić i prof. Bela Gabrić[3]. Taj je taj pokušaj bio osujećen [4]. Govor Josipa Broza Tita uTitogradu, u kojem je »osudio« čin osnivanja ogranka u Subotici, koji je zapravo bio zapovijed,učinio je to da su Matica hrvatska i političko vodstvo SR Hrvatske odustali od potpore osnivanjaogranka pa su mjesni proljećari, umjesto ogranka, godinu kasnije, [18. siječnja]] 1970. osnovaliHKUD "Bunjevačko kolo" [3]. 

 Najslikovitije stvari oslikava Titova izjava, dana iz političkih razloga Tito u jednom govoru naKosovu: " A što se ovi Bunjevci na sjeveru Bačke bune?". Proturječna situacija se rasplela naštetu bačkih Hrvata: subotički stranački odbor (partijski komitet) SKJ je čak sugerirao

Page 6: Primavara Croata

7/27/2019 Primavara Croata

http://slidepdf.com/reader/full/primavara-croata 6/10

utemeljenje hrvatsko kulturno-umjetničkog društva, koje je i osnovano početkom '70-ih. Ondastvari kreću naopako po hrv. zajednicu, jer je popis utemeljitelja ogranka Matice hrvatske stigaou ruke antihrvatskih histerika. Sve skupa je rezultiralo žestokim udarom na subotičku hrvatskuinteligenciju: brojni su ostali bez posla, proglašeni nepoželjnima za izdavanje njihovih radova, brojni su iselili u SR Hrvatsku itd. Ta kretanja su dovela do toga da je Subotica izgubila jedan

duhovno-kulturni i politički kontinuitet

[ nedostaje izvor  ]

.Slikovit opis udara je dao Vojislav Sekelj u razgovoru sa Ivanom Zvonimirom Čičkom: " Zagreb

 je manje stradao u tom kontekstu od Subotice, jer je za Suboticu odlazak stotinu intelektualacateško nadoknadiv gubitak, a opet oni koji su ostali, bili su ušutkani." [5] 

Ondašnji predsjednik  Saveza komunista u Subotici, Antun Milodanović-Dela, istaknuti komunistHrvat, nije se poveo za "sječom" i progonom bačkih Hrvata uglednika (koja je poprimala oblik irazmjere srednjovjekovnih "progona vještica"), nego ih je štoviše štitio. Ipak, antihrvatskinastrojenim komunističkim moćnicima takvi postupci nisu mogli proći nezapaženo, pa jeMilodanović uskoro smijenjen.[6] 

Od poznatijih imena tadašnjih hrvatskih kulturnih preporoditelja iz Vojvodine, valja navesti IvuŠkrabala, Balinta Vujkova, Matiju Poljakovića, Petra Šarčevića, Antu Sekulića i dr..

Hrv. proljeće izvan SFRJ [uredi] 

Poznati proljećari [uredi] 

  Stipe Mesić 

  Savka Dabčević-Kučar   Dragutin Haramija 

  Srećko Bjelić   Pero Pirker 

  Franjo Tuđman 

  Bruno Bušić 

  Miko Tripalo 

  Ivan Zvonimir-Čičak 

  Ante Paradžik 

  Dražen Budiša 

  Petar Kriste 

  Marko Veselica 

  Šime Đodan 

Utjecaj [uredi] 

Hrvatsko proljeće nakon svoga gašenja imalo je veliki utjecaj na Tita. Jugoslavenski ustav bio promjenjen 1974. na taj način da je ispunio pojedine uvjete Hrvatskog proljeća: dozvoljena jesecesija, svaka republika imala je svoju autonomnost. Ovim promjenama u ustavu, te kasnijimegzilom mnogih disidenata i aktivista Hrvatskog projeća udarilo je klicu novog hrvatskog pokreta za samostalnost. Dolaskom Slobodana Miloševića na vlast u Srbiji, demokratskim

Page 7: Primavara Croata

7/27/2019 Primavara Croata

http://slidepdf.com/reader/full/primavara-croata 7/10

 promjenama u Jugoslaviji, padom Berlinskog zida mnogi proljećari se aktiviraju i vraćaju izinozemstva, te stvaraju nove hrvatski orijentirane stranke. Godine 1990. ostvaren je ciljHrvatskog proljeća, osamostaljenje Hrvatske, koja je kasnije trebala obraniti svoje pravo naslobodu na bojištu u Domovinskom ratu. 

Croată de primăvară

 : - The Indological Knowledgebase  : - Baza de cunostinte Indological

The Croatian Spring ( Hrvatsko proljeće ) was a political movement from the early 1970s thatcalled for greater rights for  Croatia which was then part of  Yugoslavia . De primăvară croată (Hrvatsko proljeće) a fost o mişcare politică din 1970 timpurie care a cerut drepturi mai mari pentru Croaţia, care a fost apoi o parte din Iugoslavia. 

The things were set in motion when a group of influential Croatian poets and linguists publisheda Declaration on the Name and Position of the Croatian Literary Language in 1967 . Lucrurileau fost puse în mişcare când un grup de influenţi poeţi croaţi şi lingvişti a publicat o d eclaraţie

cu privire la numele şi funcţia literare croat lingvistice în 1967. After  1968 , the patriotic goalsof that document morphed into a generic Croatian movement for more rights for Croatia, and itwas beginning to receive grass roots support and many student organizations actively started tovoice their support for the cause. După 1968, obiectivele patriotice a acestui document,transformat într-o mişcare generic croat pentru mai multe drepturi pentru Croaţia, şi a fostînceput să primească iarba rădăcini de sprijin şi de multe organizaţii studenţeşti au început să-şiexprime în mod activ sprijinul pentru cauza.

Among the main demands were civil rights of the Croatian citizens, among these rights the rightto take pride in one's nationality was prominently featured. Printre cerinţele principale au fostdrepturilor civile ale cetăţenilor croaţi, printre aceste drepturi dreptul de a lua mandria lui într -osingură naţionalitate a fost proeminent recomandate. This irritated Tito 's communist governmentwhich had made every attempt to suppress and erase all such notions ever since World War II ,fearing loss of stability and eventual breakup of the country due to ethnic tensions. Acest Tito iritat e guvern comunist care a făcut orice încercare de a suprima şi şterge toate aceste notiuniîncă din al doilea război mondial, temându-se pierderea de stabilitate şi de destrămarea eventualaa tarii din cauza tensiunilor etnice. The banning of national symbols was intended to suppress allfascist ideological symbols such as the Ustaša or  Četnik  markings, but it also extended to

Page 8: Primavara Croata

7/27/2019 Primavara Croata

http://slidepdf.com/reader/full/primavara-croata 8/10

 banning most patriotic songs and customs. Interzicerea simbolurilor naţionale a fost destinat de asuprima toate simboluri fasciste ideologice, cum ar fi Ustasa sau marcaje Četnik, dar, deasemenea, extins la interzicerea cele mai multe melodii patriotice şi vamale.

Some in the movement also voiced demands for decentralization of the economic system which

would allow the republic to keep more of the profits made from tourism within Croatia. Unele înmişcarea şi-a exprimat, de asemenea, cererile de descentralizare a sistemului economic, care ar  permite republicii să păstreze mai mult din profiturile realizate din turism în Croaţia. On average,over 50% of all foreign currency that entered Yugoslavia came through Croatia, but Croatia itself kept only 7% of it. În medie, peste 50% din toate valută străină, care au intrat Iugoslavia a venit prin Croaţia, dar Croaţia în sine păstrat doar 7% din acesta. An independent  National Bank  of Croatia would have allowed for a fairer distribution of profits, but if it waived the right to use thefederal bank of Yugoslavia, the republic would then also have to waive its right to use the federalfund for the underdeveloped regions. Un independent de Banca Naţională a Croaţiei ar fi permis pentru o distribuţie mai echitabilă a profitului, dar dacă ea a renunţat la dreptul de a utiliza BancaFederală Iugoslavia, Republica ar fi, de asemenea, atunci trebuie să renunţe la dreptul său de a

utiliza fondul federal pentru regiunile subdezvoltate. Croatia used 16.5% of the money from thefederal fund between 1965 and 1970, while Serbia used 46.6%. Croaţia utilizat 16,5% din banide la fondul federal între 1965 şi 1970, în timp ce Serbia utilizate 46,6%. Concerns were alsoraised about the monopoly of the Yugoslav Investment Bank and the Bank for Foreign Tradefrom Belgrade on all foreign investments and trade. Îngrijorări au fost, de asemenea, ridicate cu privire la monopolul iugoslav de Investiţii şi Banca pentru Comerţ Exterior de la Belgrad cu privire la toate investiţiile străine şi a comerţului. 

The Croatians also protested against general economic issues such as the increased economicemigration into Western Europe, and that the government did too little to curb such trends.Croaţii, de asemenea, a protestat împotriva general de probleme economice, cum ar fi emigrarea creşterea economică în Europa de Vest, precum şi faptul că guvernul a făcut prea puţin pentru astopa aceste tendinţe. Among issues raised was the fact the Yugoslav People's Army sent peoplefor  mandatory military service into different republics than the one they originated from. Printre problemele ridicate a fost faptul Armata Populară Iugoslavă a trimis oameni pentru serviciulmilitar obligatoriu în republici diferită de cea care provine de la.

There were also attempts to bring the notion of including Herzegovina into Croatia to theattention of the authorities (similar to the Banovina Hrvatska that existed 1939-1941), but thiswas far from anything that the movement leaders were proposing. Asemenea, au existat tentativede a introduce noţiunea de, inclusiv Herţegovina în Croaţia în atenţia autorităţilor (similar cu Hrvatska Banovina care a existat 1939-1941), dar aceasta a fost de departe de tot ce lideriimişcării au fost propuneri. In fact, such red herrings were often used in anti-nationalist propaganda to discredit the demands which were related to decentralization and autonomy asexpansionist and ultimately separatist. De fapt, astfel de heringi roşii au fost deseori folosite în propaganda anti-naţionalistă pentru a discredita cererile care au fost legate de descentralizare şiautonomie ca expansioniste şi în cele din urmă separatiste.

Page 9: Primavara Croata

7/27/2019 Primavara Croata

http://slidepdf.com/reader/full/primavara-croata 9/10

The movement organized demonstrations in 1971 and thousands of  Zagreb students publicly protested. Mişcarea a organizat demonstraţii, în 1971 şi mii de studenţi din Zagreb au protestat public.

Three Croatian linguists ( Stjepan Babić , Božidar Finka and Milan Moguš ) published a

spelling/grammar book in 1971 called Hrvatski pravopis (note hrvatski  – Croatian rather than srpskohrvatski  – Serbo-Croatian or similar) which was summarily banned and all copies of itwere burned. Trei lingvişti croată (Stjepan Babić, Božidar Finka şi Milano Moguš), a publicat oortografie / carte de gramatică, în 1971, numit pravopis Hrvatski Hrvatski (nota-croat, maidegrabă decât Srpskohrvatski-sârbo-croată sau similare), care a fost interzis sumar şi din toatecopiile din ea au fost arse . However, one copy managed to get smuggled to London and get printed there. Cu toate acestea, o copie a reuşit să obţineţi de contrabandă la Londra şi a obţinetipărite acolo.

The Yugoslav leadership interpreted the whole affair as a restoration of Croatian nationalism ,dismissed the movement as chauvinist and had the police suppress the demonstrators.

Conducerea iugoslav interpretat toată afacerea ca o restaurare a nationalismului croat, a respinsmişcarea ca şovine şi a avut de poliţie suprima demonstranţi. Many student activists weredetained in December 1971 and some were even sentenced to years of prison. Activişti studentMulţi au fost reţinuţi, în decembrie 1971 şi unele chiar au fost condamnaţi la ani de închisoare.Some estimate that up to two thousand people were criminally prosecuted for participation inthese events. Unii estimează că până la două mii de oameni au fost urmărite penal pentru participarea la aceste evenimente.

The leadership of the Croatian Communist Party , Vladimir Bakarić, Milka Planinc and otherswere keen on punishing the dissidents and they did indeed expel and imprison several membersof the Communist student organizations and members of the Communist Party itself, mostly

including university professors and the like (in January 1972). Conducerea Partidului Comunistcroat, Vladimir Bakarić, Milka Planinc şi alţii au fost dornici de a pedepsi pe disidenţi şi au făcutexpulza închide într-adevăr şi mai mulţi membri ai organizaţiilor studenţeşti comunist şi membriai Partidului Comunist în sine, inclusiv cea mai mare parte profesori universitari şi articolesimilare (în ianuarie 1972). However, some of the high-ranked members of the Communist Partyfrom Croatia such as Savka Dabčević-Kučar and Mika Tripalo also supported these ideas so thegovernment couldn't sweep it all under the rug. Cu toate acestea, o parte din membrii mai înaltrang al Partidului Comunist din Croaţia, cum ar fi Savka Dabcevic-Kucar si Mika Tripalo, deasemenea, sprijinite aceste idei, astfel încât guvernul nu a putut matura totul sub covor.

In 1974 , a new federal Constitution was ratified that gave more autonomy to the individualrepublics, thereby basically fulfilling the main goals of the 1971 movement. În 1974, o nouăConstituţie federală a fost ratificat de care a dat o mai mare autonomie pentru a republicilor individuale, astfel practic care îndeplinesc obiectivele principale ale mişcării 1971. One of the provisions of the new constitution was that each republic officially had the option to secede, anoption which most of them utilized twenty years later. Una din prevederile noii Constituţii a fostca fiecare republică oficial, au avut posibilitatea de a se separa, o opţiune care cele mai multedintre ele utilizate douăzeci ani mai târziu.

Page 10: Primavara Croata

7/27/2019 Primavara Croata

http://slidepdf.com/reader/full/primavara-croata 10/10

Several student leaders from the Croatian Spring later turned out to be influential politicalfigures. Mai mulţi lideri student de la primăvară croat mai târziu s-au dovedit a fi influente figuri politice. Ivan Zvonimir-Čičak became the leader of the Croatian Helsinki Committee for HumanRights . Ivan Zvonimir-Čičak a devenit liderul de la Helsinki croat al Comitetului pentruDrepturile Omului. Dražen Budiša became the leader of the Croatian Social Liberal Party .

Dražen Budiša a devenit lider al Partidului Social Liberal Croat. Savka Dabčević-Kučar andMika Tripalo became founding members of the new Croatian People's Party . Savka Dabcevic-Kucar si Mika Tripalo au devenit membri fondatori ai Partidului Popular  noul croat. 

The fourth edition of the Babić-Finka-Moguš Hrvatski pravopis is nowadays an officialdefinition of the Croatian language . A patra ediţie a Babić-Finka-Moguš pravopis Hrvatski esteastazi o definiţie oficială a limbii croate.